Bio sam na mnogo konferencija, pa nije čudo da su mi sjećanja ponekad zamagljena. Na jednoj od njih, organiziranoj radi jačanja regionalne saradnje neophodne za euroatlantski put BiH i svih država u jugoistočnoj Evropi, susreo sam se sa tadašnjim zamjenikom premijera i ministrom unutrašnjih poslova Srbije Ivicom Dačićem.

Iako na marginama konferencije naš razgovor uopće nije bio marginalan. Kao političar Dačić je 'namazan', ali izvan protokola zna da bude neposredan, čak i šarmantan. A tek kada se dočepa mikrofona… Halid Bešlić mu je bio zakon. Posjetio je njegov mezar tokom nedavne posjete Sarajevu. Dok smo pili 'diplomatsku' kafu sa usiljenim osmjesima iskoristio sam priliku da od njega zatražim da nam Srbija vrati 2 helikoptera koja su na početku rata otuđena iz naše države. Odletili su u Srbiju i korišteni iako ih nisu mogli legalno registrirati.

Poslijeratna međudržavna trakavica povrata helikoptera dugo je trajala praćena sa mnogo jalove prepiske. Na moje iznenađenje Dačić mi je obećao vratiti oba helikoptera uz uslov: jedan ide tvojim (MUP Federacije), a drugi mojim (MUP RS). Zanemario sam njegov "naš-vaš" entitetski doživljaj. Brzo sam donio odluku. Pristao sam, jer bolje je imati po jedan helikopter u svakom entitetu nego da ih nemamo nikako. BiH je na dobitku. O ovom dogovoru obavijestio sam entitetske ministre policije. Oni su se onda počeli nadmudrivati kome koji helikopter pripada. Ta me je priča počela smarati, pa sam prepustio njima da se dogovore. Ja sam svoj posao uradio. Moj nasljednik na mjestu ministra sigurnosti uspješno je doveo stvari do kraja.

Laže li Carla Del Ponte ?

Dačić mi je uz kafu ničim izazvan postavio iznenađujuće pitanje: "Jel' bre, ministre, šta da radimo s onim Karadžićem?" Gledao me je ispitivački. Moram priznati da sam bio zatečen, iako sam to skrivao. Gledao sam ga u oči ne bi li vidio na šta cilja, ali nisam dokučio. Poslije minut-dva ćutanja odgovorio sam odsječno: "Uhapsićemo ga ministre!"  On se nije dao smesti, pa je nastavio: "Al' kako bre, da to uradimo kad ne znamo gde je?!" kazao je. Nisam reagirao na ovu ublehu, ali je iz moga prijekornog pogleda mogao zaključiti da mu ne vjerujem. Ako se dobro sjećam bio je petak. Dačić je bez sumnje znao za hapšenje. U ponedeljak su mediji  objavili da je Radovan Karadžić uhapšen. Karadžić je na suđenju u Hagu izjavio da je uhapšen tri dana ranije. Isto je potvrdio i njegov advokat. Zašto bi lagali ? S kojim motivom ? Šta bi time dobili? Rasim Ljajić je demantirao njihove izjave.

Sonja Karadžić-Jovičević, kćerka osuđenog ratnog zločinca Radovana Karadžića, na svom Facebook profilu, napisala je:

-"Gadi mi se uporno obilježavanje 21.7. kao dana hapšenja Radovana Karadžića, kada svi znaju da je uhapšen 18.7. i držan u podrumskim prostorijama jedne institicije u Beogradu", napisala je Jovičević-Karadžić. "Puna tri dana tadašnje vlasti Srbije obavljale su pregovore i vršile pritisak na vlasti Republike Srpske i Crne Gore sa ciljem da jedna od njih preuzme Radovana sa pričom da je uhapšen na njihovom terenu i time preuzme na sebe i ruže i trnje. Kako su vlasti Srpske i Crne Gore to odbile, u ponedjeljak, 21.07.2008. godine, u kasnim večernjim satima objavljeno je ono što su službe i mediji sažvakali, a javnost progutala" zaključila je Sonja Karadžić.

Carla Del Ponte, bivša glavna tužiteljica Haškog tribunala, na novinarsko pitanje da li se sjeća kako se osjećala onog dana kada je Karadžić uhapšen i kada je obelodanjeno da se godinama slobodno šetao pod imenom Dragan Dabić, odgovorila je: "Kako da ne. Bila je SUBOTA i to je bio jedini dan kada sam najiskrenije žalila što nisam više u Hagu. A opet, imala sam osećaj velikog zadovoljstva, zbog pravde i zbog žrtava." (Nedeljnik, 1. 2. 2012. godine). Zašto bi Carla Del Ponte potvrđivala Karadžićevu verziju?

"Laž je srpski državni interes"

Nikada nisam mogao razumjeti ni prihvatiti da je pet godina na čelu srbijanskog Nacionalnog savjeta za saradnju sa Haškim sudom bio jedan Bošnjak, ministar u vladi Srbije. Svima osim njemu je bilo jasno da su ga isturili da bude primjer navodne predanosti i vjerodostojnosti saradnje Srbije sa Haškim tribunalom. Poruka je bila lukava: zar bi stavili jednog Bošnjaka, muslimana, na čelo savjeta za saradnju sa Haškim tribunalom da nisu iskreno opredijeljeni za saradnju? "Laž je srpski državni interes" besjedio je 'otac nacije' Dobrica Ćosić. Čak ni u Indiji, ni u Kini, ni u Americi, a pogotovo ne u maloj državi poput Srbije ne bi se mogli toliko dugo kriti Karadžić i Mladić bez pokroviteljstva države? Srbija je godinama vukla za nos čitav svijet sve dok nije odlučila da "predsjednika i generala" izruči Hagu.

Srbija je svoje heroje izručila Hagu

"MUP Srbije nije učestvovao u hapšenju", poslije je izjavio Dačić. Ko će povjerovati da nije bio upoznat sa akcijom? Politički vrh Srbije je prvo donio političku odluku da se ratni zločinac Radovan Karadžić, koji se dugo skrivao (?) pod lažnim identitetom doktora Dragana Dabića, konačno uhapsi i isporuči u Hag.

Operaciju su izvele obavještajno sigurnosne agencije. Lukavi Dačić je vjerovatno htio da me testira, da 'ispipa' da li ja nešto znam? Zvanična verzija o hapšenju, koju su iznosili državni tužilac Vladimir Vukčević i ministar policije Ivica Dačić je da je Radovan Karadžić uhapšen 21. jula 2008-e nije se mijenjala. Suđenje Radovanu Karadžiću je trajalo 10 godina. Konačnom presudom bivši predsjednik Rs Radovan Karadžić proglašen je krivim za genocid i druge teške zločine počinjene u Bosni i Hercegovini u periodu od 1992. do 1995. godine.

Nije prošlo puno vremena a u Srbiji su opet počeli pisati medijske hvalospjeve i po ulicama slikati murale presuđenim ratnim zločincima. Mnogi zlikovci našli su sigurno utočište u Srbiji koja ih ne želi izručiti. Nažalost, Evropska unija pravi se da ne vidi šta se dešava u Srbiji. Bez obzira na ove kompromitirajuće činjenice Aleksandru Vučiću su puna usta želja za regionalnom saradnjom na putu euroatlantskih integracija.

Najvažnije je da je ratni zločinac Karadžić u zatvoru. No, trebalo bi utvrditi ko laže o datumu hapšenja; država Srbija ili on koji izdržava kaznu doživotnog zatvora. Istina je važna kao dokaz protiv jedne državne politike. Historijske činjenice su efikasni lijekovi za mitomaniju i obmane, na kojima se odgajaju nove generacije. Poznato je da je knjaz Miloš Obrenović naredio ubistvo srpskog vožda Karađorđa, a njegovu odsječenu glavu poslao sultanu u Stambol. Poslije dva vijeka desilo se nešto slično. Srbija je izručila u Hag srpske 'junake' koji doživotno truhnu u zatvorima.