Jedno od visoko opterećavajućih pitanja tokom izbornih godina u BiH svakako jeste ono funkcionerske kampanje. Radi se o ponašanju zvaničnika koji koriste svoju poziciju, političke ili stranačke konekcije, a posljedično i javne resurse kako bi se promovirali za vrijeme dok se od njihovih političkih oponenata, prvenstveno opozicije očekuje da tiho sačeka zvanični period predizborne kampanje - septembar.

Ni sama Centralna izborna komisija BiH nije sigurna šta to predstavlja funkcionersku kampanju, pa bi bilo poželjeno da su nakon odluke bivšeg visokog predstavnika u BiH Christiana Schmita da izmijeni Izborni zakon BiH, te kada su već imali iskustvo održavanja lokalnih izbora po novim pravilima, donijeli niz odluka koje bi regulirale ponašanje političara na funkcijama tokom izborne godine. Prevashodno jer se radi o neravnopravnim početnim pozicijama između kandidata za najistaknutije pozicije poput one državnog Predsjedništva.

Član Predsjedništva BiH koji obnaša mandat ima prednost javne vidljivosti koju njegovi politički suparnici nemaju tokom perioda tišine koja traje još mjesec i pol. Ta pozicija omogućava njenim protagonistima da koriste javnu funkciju kako bi brojne događaje prezentirali kao redovnu aktivnost.

Evo jednog prijedloga za CIK. A šta da kao preuranjenu, suštinski nezakonitu funkcionersku kampanju tretira ono djelovanje koje nema nikakve veze sa nivoom vlasti, odnosno ustavnim, zakonskim nadležnostima pozicije koju neko obnaša?

Primjer je, kao i uvijek Denis Bećirović. Trenutno predsjedavajući Predsjedništva BiH, kadar SDP-a, prije nekoliko dana boravio je u Goraždu. Poruke poput "povjerenje se gradi među ljudima" (ostaje nejasno gdje je to 'među' gdje Bećirović inače gradi povjerenje) i otvaranje Šeste Međunarodne trke prijateljstva "Goražde 5K" svakako bi mogle biti protumačene od strane CIK-a kao vođenje kampanje.

Jer, za što Bećirović "gradi povjerenje" kada je već na funkciji? Pa sasvim je evidentno, zar ne? Jer, koliko je poznato, nadležnosti Predsjedništva BiH su vođenje vanjske, a ne promocija lokalnih politika.

Neće Bećirović na terenu od građana dobiti upute o tom kako treba da izgleda državni budžet ili kako da izvrši odluke Parlamentarne skupštine BiH, što su također nadležnosti funkcije koju obnaša.

CIK bi tako, mogao jednostavno uzeti listu ustavnih nadležnosti svake od funkcija i razmisliti o tome ko i na koji način pokušava djelovati u sivoj zoni te tako voditi preuranjenu kampanju.

Nikome se ne može zabraniti da djeluje na terenu i to je sasvim uredu. Da su Bećirović i njegov stranački kolega Ernest Imamović, gradonačelnik Goražda organizirali skup stranačkih organa SDP-a, to se ne bi moglo smatrati preuranjenom kampanjom, no, širiti poruke koje su suštinski predizborne i koje koriste funkciju u pokušaju ostvarivanja kapilarne terenske  podrške, trebalo bi biti zona interesovanja CIK-a.

Bećirović je na Općim izborima 2022. godine u Goraždu osvojio 40,95 posto ukupnih glasova za poziciju člana Predsjedništva, pa je sasvim jasno zašto bi se odlučio posjetiti onu sredinu koja mu predstavlja solidnu izbornu bazu na čiju podršku računa i ove godine.

Jer, šta bi Bećirović inače radio u Goraždu? Realizacija infrastrukturnih projekata, zapošljavanje mladih, obrazovanje, rad i tome slične politike ni u najoptimističnijem gledanju nisu dio onoga što su direktne nadlžnosti institucije Predsjedništva BiH.

Korištenje državne funkcije za lokalnu političku promociju ne govori samo o strahu od gubitka izbornog legitimiteta, već i o sistemskoj nemoći institucija da izbornu utakmicu učine fer borbom.

Sve dok CIK jasno ne razgraniči ustavne obaveze i ono što je predizborni terenski obilazak, preuranjena kampanja ostat će najjače oružje onih koji drže vlast i resurs koji bi im mogao donijeti izbornu prednost daleko prije nego što zvanična trka i počne.