Otkako postoji, Sarajevo je stradavalo od požara, kuge i poplave. Prva poplava za koju pouzdano znamo desila se prvih dana februara 1557. Udarila je vrlo jaka jugovina i rastopila snijeg. Miljacka je nadošla, razvalila bent, porušila lsabegove mlinove i mnoge mostove i prouzrokovala znatnu štetu. Prije petog aprila 1739. godine zabilježena je strašna poplava. Pod ovim datumom podnio je sarajevski kadija podnesak Divanu o popravku Careve, Latinske i Alipašine ćuprije. I u obrazloženju stoji kako je minula zima bila vrlo teška i snijeg velik, a onda udarila strašna kiša, nabujale vode i poplava porušila oko stotinu mostova i prelaza.

U hronici Mula Mustafe Bašeskije nalazimo zabilježeno nekoliko poplava. Međutim, najstrašnija od svih bila je 15. novembra 1791. godine, o kojoj piše Bašeskija: “Iza Kasuma prvi dan pade snijeg, o mjesecu saferu desi se pomračenje sunca, što je po melhemi značilo da će padati velike kiše, što se i dogodi, te padaše kiša dugo vremena. Devetu noć po Kasumu bijaše cijelu noć sijevanja, grmljavine, kiše i vjetra južnjaka, pa sutradan, usljed bujice, biše porušeni svi mostovi, osim Šeher-ćehajinog, koji je sagradio Hadži Husein godine 1029. To se dogodilo 16. XI 1791., u utorak. Nasip na Bendbaši sravni se sa zemljom. Voda poruši četiri do pet kuća u Latinskoj mahali oko Miljacke, kao i nekoliko kuća u Čekrčijinoj mahali.”

I u drugim analima i zabilješkama stoji kako je, iako Sarajevo i ne leži na velikoj rijeci, Miljacka kao gorska rijeka više puta nadolazila i pravila dosta štete, naročito čaršiji, te da je od svih poplava, koliko je poznato, najstrašnija bila ta od 15. novembra 1791. Tada su porušeni svi drveni i kameni mostovi osim Šeherćehajine ćuprije, a uništeno je više kuća i dućana.

Veće su poplave zabilježene i 1767, 1778. i 1780. godine. Miljackom su se Sarajlije koristile jer im je ona služila za doplavljivanje drveta. Na današnjoj Bendbaši bio je još u 17. stoljeću bend po kome je taj cijeli kraj i dobio svoje ime. Drva potrebna za cijeli grad sjekla su se u šumama kraj Miljacke. Svaki koji je sjekao drva udario bi svoj znak na njih i bacao ih u Miljacku, koja bi ih donijela do ovog benda, iz kog bi ih vadili i slagali svaki svoja u kamare i prodavali.

Ova su se drva zvala tomruci, a bend i takav način snabdijevanja drvetom trajao je sve do okupacije. Postoje zapisi da se tako i led vadio iz Miljacke, zavijao u slamu i čuvao u magazama, a kad bi nastale velike vrućine u julu, onda bi led metali u sirup od višnje “i tako se razgaljivali”.

Bašeskija piše i da je u mjesecu džumadel-evelu 1192. (28. 5. – 26. 6. 1778. godine) nadošla velika bujica, koja u Abadžiluku i na Baščaršiji bijaše poput mora i pričini veliku štetu. “Voda je unišla u sve krevete i napunila čaršiju blatom, razrušila nekolko zidova, a udušio se i jedan čovjek, rob Maše Aračadžije, kojem se okliznula noga i on pao u vodu kada je na ulomljenici na rubu jedne bašče kukom, napravljenom od drveta, koja se zove klju, hvato daske što ih je bujica nosila. Bujica je zanijela i nekoliko krava, pa ih je s brijega svukla u Miljacku.”

U jednoj od svojih bilješki Osman-efendija Šugli za august 1696. godine, godinu dana prije provale Savojskog u Sarajevo, piše kako se dogodila velika poplava tokom koje je Miljacka oštetila svoje mostove, razvalila bent i Isa-begove mlinove. Osman-efendija Šugli je 47 godina vodio bilješke o događanjima u Sarajevu u vremenu između 1665. i 1712. godine, što ga čini značajnim hroničarem.

Sarajevske novine kasnije revno bilježe i izvještavaju o svakoj od poplava koje su pogađale bh. prijestolnicu. U februaru 1892. godine “poplava obuhvaća strašne dimenzije. Od jednokatnih kuća u predgragju vide se samo još krovovi. Vlada bojazan, da će se provaliti mnogi nasipi”. Imamo zatim izvještaj iz novembra 1896. godine, kada je održan dobrotvorni koncert “od kojeg je čist prihod namijenjen, nevoljnicima od poplave. Koncert će biti u velikoj dvorani nove gradske kuće, na što naročito upozoravamo naše čitaoce”. U novembru 1881. godine novine izvještavaju da je “Nj. Veličanstvo Cesar i kralj podarilo 5000 for. za postradale od poplave u Sarajevu”, no ta je vijest ostala u sjeni čekanja skore aneksije.

O toj se poplavi iz novembra 1881. godine još dugo nakon toga izvještavalo i pisalo, posebno jer je Miljacka uništila Mustafa-pašin most. “Od toga vremena zatvoren je most za ljude i kola, jer je stručno pregledanje konstatovalo, da je most pukao zamašno i da se bez temeljne popravke ne će upotrijebiti moći. Ovih dana otpočele su opravke. Zabranom je sprovedena plitka Miljacka pod prvi svod s desne obale. Pukotina u mostu vidi se istom sada odozdo dobro. Pukao je naime srednji svod od žestokog udarca u srednja dva stuba. Daje navala vode potrajala duže svod bi se bezbeli sasma srušio. Sam bog nas je sačuvao od goleme nesreće! Sad će dva glavna stuba trebati da se podzidaju i onda zapuši pukotina. Za tu opravku trebaće duže vremena i prilično para.”

Kako je zapravo izgledala ta strašna poplava u Sarajevu koja je nosila kuće i mostove i koja je plavila ista mjesta i naselja u kojima i danas traje borba s vodom, čitamo iz detaljnog izvještaja objavljenog u tadašnjim novinama. “Nije nam ni u kraj pameti bilo, da će se ova dugotrajna kiša pretvoriti za koji dan u prave provale oblaka. U nedjelju u noć počela je kiša padati uz grmljavinu i sijevanje munja, i sa malim počinkama padala je sve jače i jače. Jučer po podne je pljuštala kano iz kabla, isto tako i danas u utorak skoro vascijeli dan. Već u poneđeonik izjutra počela je Miljacka rasteti rapidno, i kolosalna voda jurila je sa istoka dolazeći takvom brzinom, kakvu Sarajlije već puno godina ne pamte”, stoji na početku članka koji nastavlja:

“Kako se kiša sve većina navlačila, rasla je sa vodurinom u Miljacki i opasnost. Još u ponedeonik naredilo je upraviteljstvo policije, da se slabije ćuprije, kao Ćumurija i Čobanija-most zatvore od saobraćaja. Danas po podne i pred večer bijaše opasnost sa Miljacke zaista golema. Ovdje ćemo pobrojati na brzu ruku svu štetu i opasne pošljedice sa rastenja vode. Na Hisetima je otkinula na Skenderija mostu komad 7 metra širok. Sedam kuća koje u blizini stojahu na desnoj obali podlokala je voda i u jednom trenutku srušiše se kuće na gomilu. Na sreću su vojnici, koje je policija rekvirivala deložirala sve stanovnike njihove. Kod Čobanja mosta otkinula je voda dva direka a na desnoj obali moradoše se 9 kuća deložirati, jer ih je voda poplavila bila. Čumurija most ugnuo se na desnoj obali, a tik do njega na lijevoj obali srušila se kuća koja se istom iznova podigla bila. U Latinluk u podlokala je Miljacka obalu tako jako, da se u zemlji baš pred kućom Makse Despića načinile časkom velike pukotina.

Kod Careve ćuprije (kamenite) odnijela je voda svo one historičke zahode, koji su taj kraj varoši toliko ružili, a na kamenitom Mustafa-pašinom mostu, preko puta od ingliskog konsulata tu je brjesno jureća vođurina tako žestoko udarala u most, daje most u srijedi pukao u širinu od četiri palca. Most je usljed te pukotine zatvoren saobraćaju. Kod Bendbaši pod tvrdjavom odnijela je Miljacka sa benta za drva grdne gomile ondje složenog drveta za ogrijev. Na sarajevskom polju pričaju nam daje prava poplava. Onaj most kod Malte, ispod duhanske fabrike što vodi u Kovačić, još se drži dobro, ali se ondje nagomilala drva sa benta, te ako voda opet poraste, otkinuće i taj most. Klaonica na lijevoj obali Miljacke na sarajevskom polju poplavljena je i sasvijem odsječena od varoši.

Kako nam pričaju sve dolnje polje sarajevsko kod Ilidže i Blažuja poplavljeno je od Željeznice i Bosne. Još u ponedeonik učinilo je upraviteljstvo policije sve nužne mjere radi inspekcije na istočnom i zapadnom kraju Sarajeva, koje neprekidno šilju raporte u centralu. Upravitelj policije vit. Alpi morao je vojnike iz kasarne rekvirirati, da isprazne one kuće na obali Miljacke, koje je poplavila. Samo toj junačkoj eneržiji imade se zahvaliti, što u srušenim kućama nitko živ nije poginuo. U opšte je upravitelj policije g. vit Alpi organizirao cijelu službu tako valjano i svestrano, da se toj organizaciji imade zahvaliti sva pomoć, koja se mogla učiniti prema tako naprasnoj opasnosti. Za s jutra po podne sazvao je g. vit. Alpi, kano vladin povjerenik vanrednu sjednicu gradskog zastupstva da bi se donijele administrativne mjere radi toga, da se uklone preprijeke u saobraćaju s jedne i s druge strane varoši. U srijedu 2. nov. izjutra. Voda je u Miljacki pala jutros za 70 cmt. Sa istočne strane, gdje je cesta za Čajnicu, javljaju o silnim provalama oblaka, koje jučer bijahu. Otud je i nadošla silna voda Miljackom. Od jutra vije gust snijeg.”

Po okupaciji, austrougarska vlast brzo je spoznala kakva opasnost Sarajevu prijeti od poplava, pa je 1886. godine krenula u projekt regulacije njenog korita. Kada bi gradska vlast pomislila da gradu prijeti poplava, sa Žute tabije ispaljivali bi šest topovskih đuladi kako bi narod upozorili na opasnost. Osim uređenja korita, osnovane su tri komisije koje su djelovale u slučaju opasnosti, a u svakoj je bio “po jedan mjernik, policajni i gradski činovnik”.

Projekt uređenja korita Miljacke trajao je jedanaest godina. U sklopu te regulacije u zidu korita napravljeni su ispusti koji su služili kao vrsta preventive od poplava, najviše zbog kišnice i topljenja snijega. Ti su ispusti svjesno ostavljeni, ponajviše zbog opasnosti koje je u ta doba sa sobom nosio Bistrički potok. Te ispuste, sastavni dio korita, u potpunom neznanju zapušio je tadašnji kantonalni ministar, danas načelnik sarajevske Općine Centar Srđan Mandić.

Izgradnja korita kakvo danas imamo u Sarajevu počela je između Latinske ćuprije i mosta Ćumurija. Nakon toga se od mosta Ćumurija do mosta Čobanija otvara šetalište nazvano Apelov kej, današnja Obala Kulina bana, po prvom čovjeku tadašnje vlasti Johanu Apelu. Uređenje korita nastavljeno je i narednih godina, a 1896. godine uređuje se zid od Latinske ćuprije do Vijećnice. Ukupno je tadašnja vlast uredila tri i po kilometra korita čiji su zidovi bili visoki do pet metara. Uređenje korita Miljacke bilo je značajno jer je njime omogućena gradnja brojnih važnih objekata kakvi su, između ostalih, Glavna pošta iz 1913. godine i Pravosudna palata iz 1918. godine.

Dok su trajali radovi i dok nije bilo uređeno korito Miljacke, vlast je organizirala noćne čuvare koji su zvali na uzbunu u slučaju poplave. Oni su bili u blizini oko mosta Ćumurija, koji je poplava odnijela 1881. godine. Ćumurija je bila drveni mosta, ali je 1886. godine nanovo izgrađen od čelika koji je ostao nakon gradnje pruge ka Bosanskom Brodu. Taj je čelik zamijenjen nakon okončanja Opsade Sarajeva. Na Ćumuriji se vodostaj mjerio još od 1565. godine, a Austro-Ugarska je tu postavila svoje mjerne table 1893. godine. Šeherćehajin most stoljećima je odolijevao naletima vode. Bio je teško oštećen tokom poplave 1620. godine i 1880. godine. Nakon što je okupacijska vlast uredila korito Miljacke, zatrpan je jedan od lukova tog mosta koji se nalazio na lijevoj obali Miljacke.

Sarajevo nije bilo pošteđeno teških poplava ni nakon Drugog svjetskog rata, poplave su i dalje pravile ogromne materijalne štete i odnosile ljudske živote. Jedna takva poplava zabilježena je u Sarajevu 1965. godine, kada je, uz veliku materijalnu štetu, odnijela i jedan ljudski život. Pamti se i poplava iz 1988. godine, kada je Bistrički potok nosio sve pred sobom. Nakon Agresije, pamte se velika poplava iz oktobra 2003. godine, kada su pogođena naselja Otes, Osjek, Azići, Bojnik, Doglodi i Rajlovac. Kao i ovih dana, i tada su čamcima spašavani građani koji su bježali pred naletom Miljacke, Bosne, Zujevine i Željeznice. Velika poplava pogodila je nizinske dijelove Sarajeva i u septembru 2005. godine, a ne smiju se, naravno, zaboraviti ni katastrofalne poplave iz 2014. godine.