Tauno Aarni bio je u Švedskoj samo nekoliko sedmica prije nego što je počeo govoriti. Iz Finske, Aarni je našao utočište u izbjegličkom kampu u švedskom lučkom gradu Gävleu jer je on, kao antikomunist, navodno bio suočen s progonom kod kuće.

Krajem novembra 1944. Aarni je razgovarao s policajcem za kojeg je mislio da dijeli njegove poglede na judaizam. Na Jevreje se, rekao je policajcu, ne može gledati kao na ljude. Nastavio je rečenicom koja će se za njega pokazati problematičnom: "Kad biste samo znali koliko sam Jevreja pobio."

Možda to nisu bile samo prazne priče. Aarni je bio jedan od 1408 finskih muškaraca koji su dobrovoljno služili u Waffen-SS-u nacističke Njemačke tokom Drugog svjetskog rata i učestvovali u Hitlerovoj kampanji istrebljenja protiv Sovjetskog Saveza. Bili su integrirani u Diviziju Wiking, jedinicu koja je počinila desetke masakra u Ukrajini. Švedska policija je držala na oku Aanija, navodnog izbjeglicu, i ispitivala ga nekoliko puta nakon završetka rata, stoji na početku reportaže koju je objavio njemački magazin SPIEGEL.

Osamdeset godina kasnije, finski historičar André Swanström pregledao je transkripte ispitivanja i druge izvore. Njegovi rezultati bit će objavljeni na proljeće u časopisu Holocaust and Genocide Studies, prvi put će se pojaviti na engleskom jeziku. I vjerojatno će intenzivirati ionako kontroverznu raspravu.

Posljednjih nekoliko godina u Finskoj se vodi rasprava o saradnji zemlje s nacističkom Njemačkom tokom Drugog svjetskog rata. Godine 1941. zemlja se pridružila nacističkom napadu na Sovjetski Savez kao "braća po oružju". Je li to bio oblik preventivne samoodbrane ili je Finsku učinio saučesnikom u zločinima koje su počinili nacisti?

Finski dobrovoljci u Waffen-SS-u poseban su fokus ove odgođene ponovne procjene. Istraživači su pronašli dokaze da su neki od njih vrlo vjerojatno učestvovali u zločinima počinjenim u Ukrajini.

Ali neki elementi finskog društva ne žele čuti ništa o tome i vide dobrovoljce kao finske patriote - posebno pristaše desničarske populističke stranke Perussuomalaiset (prije poznate kao Pravi Finci, ali sada se zovu Stranka Finaca), ali takođe i vojska i drugi s desnog političkog spektra. Prema općeprihvaćenom narativu, finski SS-ovci nisu imali nikakve veze s ratnim zločinima i holokaustom – ili, ako jesu, bili su prisiljeni učestvovati protiv svoje volje.

Swanströmovo istraživanje upućuje na drugačiji zaključak.  - Ideologija je cijelo vrijeme bila prisutna kao pokretačka snaga: od regrutiranja do cijelog lanca zapovijedanja koji je vodio do povlačenja obarača - , piše on u istraživačkom radu. -Postoji mnogo toga - , kaže on, - što ukazuje na to da su neki od finskih dobrovoljaca bili voljni krvnici u holokaustu -.

Finska je odigrala posebnu ulogu u historiji Drugog svjetskog rata. U paktu o nenapadanju koji su u augustu 1939. potpisali njemački Führer Adolf Hitler i sovjetski diktator Josef Staljin, Finska je dodijeljena sovjetskoj sferi utjecaja u tajnom protokolu priloženom uz sporazum. Kada je moskovska Crvena armija napala Finsku nedugo potom, Finci su blokirali napredovanje naizgled nadmoćnijeg neprijatelja u Zimskom ratu. U martu 1940. Helsinki je sklopio mirovni sporazum s Moskvom, pri čemu je Finska prepustila svoj dio Karelije i druge teritorije Sovjetima.

Helsinki, međutim, nije vjerovao da će sklad između Hitlera i Staljina dugo trajati. Vlada je vjerovala da će morati izabrati jednu ili drugu stranu kako ne bi ostala zarobljena između dviju velikih sila. Država je izabrala nacističku Njemačku.

Finska je započela pregovore s Njemačkom u augustu 1940. o isporukama oružja. Zauzvrat, Nijemci bi dobili dopuštenje da napadnu Sovjetski Savez s finske teritorije. Uskoro su se i finske jedinice počele pojavljivati ​​u njemačkim ratnim planovima. Dobrovoljački SS bataljon trebao je biti simbol zbližavanja.

Formalno, Waffen-SS je bio neovisan od Wehrmachta, kako se zvala vojska nacističke Njemačke. Zapovijedao je Reichsführer SS-a Heinrich Himmler, koji je SS vidio kao elitnu silu sastavljenu od ideološki pouzdanih stranačkih lojalista.

Himmler je regrutirao dobrovoljce za SS i u drugim evropskim zemljama, pokušavajući pokazati svijetu koliko je široka podrška bila za nacističku "antiboljševističku" politiku. U januaru 1941. Hitler je dopustio Himmleru da počne regrutirati Fince.

Donedavno su vodeći finski historičari tvrdili da su dobrovoljci prvenstveno bili nepolitički orijentirani dječaci školske dobi. Gotovo polovina ih je, uostalom, bila mlađa od 20 godina. Velika većina njih, tvrdili su, pridružila se SS-u iz patriotizma i potrage za avanturom. Swanströmovo istraživanje opovrglo je ovaj mit.

Dvadeset i osam muškaraca došlo je u ured za regrutiranje prvog dana, 21. aprila 1941. Njihova politička opredjeljenja navedena su na prijavnicama, a sedam ih je nazvalo fašističku stranku Isänmaallinen Kansanliike (Patriotski narodni pokret), poznatu po uniformama crnih košulja i plavih kravata. Četvorica drugih pripadala su nacističkoj skupini koja govori švedski, a čiji je vođa objavio antisemitsku pripovijest o zavjeri "Protokoli sionskih mudraca".

Još četiri volontera, uključujući Aanija, identifikovala su se s drugim, manjim nacističkim strankama. Još su dvojica upisala svoje naklonosti kao "antisemitske". Jedanaest mladića navelo je umjerene desničarske stranke ili nije navelo nikakve političke sklonosti.  - Neki od najistaknutijih nacista među finskim SS-ovcima bili su prvi regrutirani - , primjećuje Swanström.

Kasnije su se javili desni radikali. Ukupno je 46 posto svih regruta podržavalo organizacije koje se danas smatraju fašističkim. Niko nije odbijen jer je bio previše ekstreman. SS je čak prihvatio jednog nacistu koji je zapravo bio prenizak, i drugog koji je bio prestar. Neki od finskih pripadnika SS-a kasnije su rekli da su regruteri unijeli njihove stranačke postavke protiv svoje volje ili bez njihovog znanja. Swanström takve tvrdnje smatra neiskrenim.

Hitler je 22. juna 1941. prekršio pakt o nenapadanju sa Staljinom i napao Sovjetski Savez. Uz Nijemce, u SS diviziji Wiking borile su se i trupe iz Finske, Danske, Nizozemske i Norveške. Svi su se zakleli Führeru.

Divizija, koja je u početku imala 19.000 vojnika, kretala se kroz Ukrajinu prema jugoistoku. Moto, kao što su trupe dobro znale, bio je: "SS ne uzima zarobljenike." Vojnici Crvene armije koji su se predavali često su bili strijeljani a smatra se da su tog jula učestvovali u pokolju 600 Jevreja.

U ovoj ranoj fazi u ratu za istrebljenje, 400 Finaca je bilo raspoređeno po raznim jedinicama u diviziji. Krajem 1941. pridružilo im se još 800 dobrovoljaca, formirajući vlastiti bataljon. Divizija je napredovala sve do Kavkaza prije nego što se povukla na drugu stranu ruske rijeke Don nakon njemačkog poraza u Staljingradu.

U ljeto 1943. finska vlada vratila je SS dobrovoljce kući. Službeno obrazloženje bilo je da su im istekli dvogodišnji ugovori o djelu. U stvarnosti, međutim, s rastućim očekivanjima da bi nacisti mogli izgubiti rat, Finci su bili nestrpljivi da se distanciraju od svoje nekadašnje "braće po oružju".

Godine 1944. finska je vlada sklopila separatni mirovni sporazum sa Staljinom. Finska je morala ustupiti teritoriju Sovjetskom Savezu, platiti odštetu i istjerati Nijemce iz Laponije. Zabranjene su sve "fašističke" organizacije, uključujući i veteranski klub dobrovoljaca SS-a. Neki su, poput Tauno Aarnija, pobjegli u Švedsku.

Nakon svojih neopreznih primjedbi u izbjegličkom kampu, Aarni je neprestano mijenjao svoju priču. Najprije je policiji rekao da je pucao samo na ratne zarobljenike koji su slučajno bili Jevreji. Tada je rekao da je u samodobrani pucao na jevrejske pripadnike Crvene armije. Kasnije je govorio o ubojstvu iz milosrđa ranjenog Jevreja na rubu ceste.

Konačno, negirao je da je uopće ubio Jevreje i tvrdio da je zgrožen zločinima i nacističkom ideologijom. Ipak, prema spisima, dobrovoljno je pohađao kurs za Hitlerovu mladež u Garmisch-Partenkirchenu nakon što je finski SS bataljon raspušten. Švedske vlasti nisu pokrenule slučaj unatoč kontradiktornim izjavama. Aarni je dobio švedsko državljanstvo, počeo se zvati Teddy, oženio se i otvorio foto studio. Podučavao je poznate fotografe, a kasnije je vodio televizijsku emisiju.

Finska je takođe ubrzo izgubila interes za bivše SS-ovce. Zemlja je branila svoju nezavisnost, iako je uskladila svoju vanjsku politiku s onom Sovjetskog Saveza, te je željela izbjeći ljutnju Moskve priznanjem da je učestvovala u njemačkom ratu za istrebljenje, za koji se smatra da je koštao života 25 miliona sovjetskih građana.

Finski historičari došli su do formulacije da je Finska vodila "odvojeni rat" protiv Sovjetskog Saveza. SS dobrovoljci su se, prema ovom narativu, borili jednako časno i nezavisno kao i normalni finski vojnici - samo drugdje. Tek je 1968. jedan historičar proučio finske SS dobrovoljce. Proglasio ih je nevinima za ratne zločine i gajenje nacističkih simpatija, dajući ton za desetljeća koja dolaze. Studiju je finansirala novoosnovana federacija veterana finskog SS-a pod nazivom Brother Aid Heritage Association.

Neki veterani SS-a također su rehabilitirani u Zapadnoj Njemačkoj. Kancelar Konrad Adenauer, prvi poslijeratni vođa Njemačke, nazvao ih je "vojnicima kao i svi drugi" 1952. godine. Tek su 1980-ih studije otkrile da je priča o "čistom" Waffen-SS-u mit. Kasnih 1990-ih i ranih 2000-ih njemački su historičari sveobuhvatno dokumentirali masakre koje je počinila Wiking divizija u Ukrajini.

Otprilike istovremeno, historičari u Danskoj i Švedskoj proveli su istraživanje o dobrovoljcima iz svojih zemalja. Uslijedile su norveške studije. Rezultati: Mnogi su dobrovoljci gajili simpatije prema nacistima, a neki su učestvovali u ratnim zločinima.

U Finskoj su tek 2017. započeli istraživanja vlastitih SS dobrovoljaca. Te je godine Swanström, koji je zapravo crkveni historičar, počeo listati korespondenciju vojnog kapelana. U jednom pismu, grupa iz firme za održavanje vozila Wiking Divisiona zamolila je kapelana da lobira za njihov premještaj na front. Jedan od argumenata iznesenih u pismu: "Slabije streljačke vještine od naših dovoljne su za pogubljenje Jevreja." Swanström je to vidio kao dokaz da su potpisnici pisma učestvovali u ubijanju Jevreja, teoriju je objavio u obliku posta na blogu. "Reakcija je bila žestoka", kaže. "Moj sandučić e-pošte bio je pun prijetnji i uvreda."

Kritičari iz akademske zajednice optužili su Swanströma da je krivo protumačio pismo, rekavši da je spominjanje pogubljenja Jevreja možda samo izmišljeni primjer ili pomalo crni humor. U 2018. Ured premijera naručio je studiju od Nacionalnog arhiva Finske. Ta je studija zaključila da je najmanje pet Finaca vrlo vjerojatno učestvovalo u zločinima. Autor studije procjenjuje da su finski dobrovoljci ubili desetke civila i stotine ratnih zarobljenika.

Nisu svi bili impresionirani. Dva penzionisana pukovnika finske vojske napisala su pismo uredniku u kojem tvrde da je studija naštetila ugledu mrtvih. Tadašnji ministar odbrane, koji je bio bivši član desničarskih Pravih Finaca, napisao je na svom blogu: "Vjerujem da je nepravedno baciti sjenu sumnje na njih bez dokaza."

Što se tiče motiva koji su pokretali SS dobrovoljce, studija Nacionalnog arhiva ponovila je priču o "politički neiskusnim" muškarcima. Ipak, dnevnici koje su vodili SS-ovci daju uvid u njihova stajališta o Istočnom frontu. Jedan je gotovo usput primijetio:  - Četiri Jevreja su strijeljana -,  ali pasivni glas u finskom može se koristiti i za aktivne rečenice u prvom licu množine. Drugi pripadnik SS-a je naslovio fotografiju s "Lov na Jevreje". Treći je napisao o sovjetskom političkom komesaru koji je navodno pogubljen.

Ove su izjave, sumnja Swanström, možda samo "vrh ledenog brijega". On sada u novoj studiji želi utvrditi do koje je mjere SS volontere vodila ideologija, kaže on, jer skloni su zašećeriti svoje izvještaje o događajima. Dobrovoljci su 1944. spalili brojne bilježnice prije nego što ih je policija imala priliku zaplijeniti. Historičar očekuje da će ponovo biti ocrnjen zbog svog rada nakon što ga objavi u proljeće. Kaže da se društvena klima u Finskoj pogoršala. Finska stranka, koja je ponovo u vladi od 2023. i striktno je antiruska zbog historije zemlje, pokušava afirmirati svoj revizionistički pogled na historiju, tvrdi Swanström. Nedavno su tri vladina ministra iz stranke podržala prijedlog da se udruženju veterana SS-a osiguraju sredstva za provođenje kontrastudije.

Povrh toga, Swanström vjeruje da je ruska invazija na Ukrajinu osnažila konzervativne poglede na historiju. "Trenutno u prvi plan dolaze stari narativi o herojima i neprijateljima. Rusi su zli, a njihovi protivnici su automatski dobri." Swanström, međutim, takođe vidi svoj rad kao doprinos odbrani slobode "Ne bismo trebali postati zrcalna slika Rusa, koji odbijaju bilo kakvo kritičko ispitivanje svoje historije."