Kompanija Aluminij Industries, članica M.T. Abraham Grupe čiji je vlasnik kontroverzni Amir Gross Kabiri nedavno je potpisala dvadesetogodišnji ugovor sa albanskim Albgasom koji bi preko Aktor LNG USA trebao za potrebe Kabirijeve kompanije preuzimati godišnje oko milijardu kubnih metara ukapljenog plina. Ugovor vrijednosti šest milijardi eura oslanja se na energetsko čvorište u Albaniji koje razvija tamošnje Ministarstvo infrastrukture i energetike.

Abraham Grupa godišnje će uvoziti 0,5 milijardi kubnih metara plina od 2030. odine što zapravo znači da je Kabiri pronašao način da nabavi plin u uslovima kada su bazni i prošireni kapaciteti na Krku već zakupljeni narednih više od deceniju. Bosna i Hercegovina trebala je upravo sa terminala na Krku zakupiti kapacitete za LNG, ali to se nije dogodilo uprkos činjenici da su stvorene zakonodavne pretpostavke za realizaciju projekta Južne interkonekcije koja bi trebala biti zajednički projekat Hrvastske i BiH.

Hrvatska je prije potpisivanja međudržavnog sporazuma sa našom zemljom tražila da se BiH obaveže da će godišnje kupovati 1,5 milijardu kubnih metara plina. Odakle, to nikome nije jasno. Jedina osoba koja se dosjetila nabaviti plin u BiH jeste Kabiri. Kabiri se u priči o Južnoj interkonekciji pojavljuje još 2024. godine kada je na Mostarskom sajmu zajedno sa HDZ-ovim Draganom Čovićem i Borjanom Krišto uz podršku ambasade Izraela govorio o značaju izgradnje plinovoda za njegovu kompaniju.

Ranije je čelnik Abraham grupe potpisao u SAD-u memorandum o razumijevanju nakon kojeg je tvrdio da će njegova kompanija postati glavni uvoznik američkog plina u BiH. Čini se da je bio upravu. Potpisivanjem ugovora sa albanskom transportnom kompanijom, Kabiriju je omogućeno da postane glavni dobavljač plina za potrebe elektrane koja se treba graditi u Mostaru, a više nije niti tajna - unutar Aluminija.

Izraelski igrač

Mostarski sajmovi HDZ-ovih kadrova otkrivaju veze Kabirija i Južne interkonekcije

Time će Kabiri za ostvarenje kontrole na raspolaganju imati nekoliko scenarija. Prvo, ukoliko naša zemlja ne bude, što vjerovatno neće, mogla nabaviti plin u količini koju zahtjeva Hrvatska, jedna od alternativa jeste da se plin nabavi putem Kabirijevih kompanija.

Drugo, kontroliranje plinske elektrane u Mostaru znači direktnu kontrolu nad energetskim sistemom Hercegovine, što sigurno nailazi na podršku političkih struktura naše zemlje koje su Kabiriju bliske. Time bi cijevi od dijela plinovoda koji može biti pod Kabirijevom kontrolom sve do Tuzle gdje je planirana izgradnja posljednje plinske elektrane, mogle ostati prazne.

Cijevi će biti prazne

Terminal na Krku nema slobodnog plina narednih 13 godina dok BiH radi Južnu interkonekciju

Dok aktuelna vlast u našoj zemlji ne razmišlja o činjenici da je energetska sigurnost zapravo dio suvereniteta jedne države, neko iz mraka vodi računa o potencijalnim tačkama ulaska u sistem koji bi mu omogućili kontrolu. Pri razmatanju projekta Južne plinske interkonekcije, pitanje ko će isporučivati plin jednako je važno kao i ono ko će kontrolisati njegove tokove i infrastrukturu koja iz njega proizlazi.

Ukoliko se planovi o plinskoj elektrani u Mostaru realiziraju uz oslonac na Kabirijeve kontakte, stvara se zatvoren krug u kojem nečiji vanjski interes ima presudan utjecaj na bh. energetsku sigurnost. Bez jasne strategije i institucionalnog odgovora, Bosna i Hercegovina rizikuje da ključni segment energetske sigurnosti prepusti paralelnim strukturama moći potpomognutim djelovanjem pojedinih stranaka koje su aktuelna vlast. Pitanje uvoza plina je suštinski političko pitanje kontrole, mogućnosti zavisnosti i suvereniteta države.