Šta bi danas značilo krenuti na put dug hiljadama kilometara — bez telefona, mapa i sigurnog povratka? Upravo to je prije više od 400 godina uradio Jusuf Livnjak, autor najstarijeg bosnjačkog putopisa o hadždžu.

Jusuf Livnjak rođen je u Livnu krajem 16. stoljeća, a bio je mujezin Lala-pašine džamije, trgovac, putopisac i jedan od prvih astronoma u Bosni i Hercegovini. Smatra se i graditeljem sunčanog sata na Lala-pašinoj džamiji. Bio je obrazovan čovjek koji je poznavao turski i arapski jezik, a iza sebe je ostavio i kalendar u kojem je koristio narodne nazive mjeseci.

Nakon što je, kako sam piše, baveći se “dozvoljenom trgovinom” zaradio novac za put, 1615. godine zajedno sa svojom braćom kreće na hadž. Svoje putovanje zapisuje na osmanskom turskom jeziku, stvarajući putopis koji će postati jedno od najvažnijih djela bosanske književnosti osmanskog perioda.

Putovao je carskim putem ili stambolskom džadom preko Novog Pazara i Prištine do Istanbula, a zatim brodom prema Aleksandriji. Putujući morem opisivao je brojne otoke i luke koje je usput susretao. Nakon toga preko Kaira i Sueza nastavlja put prema Džidi, odakle konačno stiže u Mekku i Medinu.

Ono što Jusufov putopis čini posebnim jeste način na koji posmatra svijet oko sebe. On ne piše samo o hadžu i vjerskim obredima, nego o ljudima, gradovima, prirodi i vlastitim doživljajima. Za razliku od mnogih drugih putopisaca svog vremena, Jusuf manje piše o samim obredima hadža, a više o doživljaju putovanja i svijetu koji upoznaje.

Njegov put do Mekke trajao je skoro sto dana, dok je cijelo putovanje trajalo više od godinu i deset dana. Po povratku u Bosnu donio je svoje dragocjene zabilješke koje danas predstavljaju važno historijsko i književno svjedočanstvo o svijetu 17. stoljeća, viđenom očima jednog Bošnjaka.