Više od tri decenije nakon što je nastao kao simbol otpora i vjere u kulturu, Sarajevo Film Festival ostaje mjesto susreta najvećih imena svjetske i regionalne kinematografije. Ovogodišnje, 32. izdanje donosi 270 filmova, brojne svjetske i regionalne premijere te goste koji potvrđuju da je Sarajevo i dalje nezaobilazna stanica na filmskoj mapi Evrope.

Među njima su i dobitnici Počasnog Srca Sarajeva – američki glumac Woody Harrelson, britanska glumica Emily Watson, meksički glumac i reditelj Diego Luna te dvostruki oskarovac, iranski reditelj Asghar Farhadi, kojima će biti odato priznanje za izuzetan doprinos filmskoj umjetnosti.

Za Srce Sarajeva takmičit će se 51 ostvarenje u četiri takmičarksa programa.

U razgovoru za Stav, direktor Sarajevo Film Festivala Jovan Marjanović govori o ovogodišnjem programu, kvalitetu regionalne produkcije, izazovima s kojima se suočava bh. kinematografija, ali i vrijednostima koje Festival ne napušta od svog osnivanja. Otkriva zašto vjeruje da će ovo biti “vintage” izdanje SFF-a, zbog čega ne pristaje na kompromise pri odabiru filmova, te kako Festival i danas, kroz filmsku umjetnost, daje glas onima koji se najteže čuju.

Jeste li Vi zadovoljni filmovima koje su odabrali selektori, a koje ćemo vidjeti od 14. do 21. avgusta?

Pa dobro, Festival svake godine ovisi o kvalitetu svjetske produkcije, o kvalitetu regionalne produkcije što je naš fokus. Ne mogu reći da smo i u jednom slučaju u krizi, tako da smo imali od čega da biramo. Regionalni program je vrlo raznolik sigurno, i u komunikaciji sa svijetom. Nije izolovan od onoga što je u toku u Evropi i svijetu. Novca da, možda ima malo, možda su produkcijski manji filmovi, ali nisu svojom ambicijom i umjetničkim kvalitetom. Ne zaostaju. Komuniciraju na jednakoj ravni sa evropskim i svjetskim filmovima. Što se tiče evropske kinematografije i svjetske, tu su filmovi koje prikazujemo zbog naših počasnih gostiju, tu su filmovi koji ove godine prikazani u Berlinu i Kanu. Vjerujemo da smo uspjeli da dovedemo najbolje od toga. Zaista ćemo dobiti panoramu svjetske kinematografije kakva je danas. Ima još programa koje nismo objavili, specijalnih projekcija. Više od 270 filmova dat će sliku svjetske kinematografije sa posebnim fokusom na regiju. Vjerujem da će ovo biti vintage izdanje SFF-a.

Imate li svog favorita ove godine?

A pa naravno, jako puno favorita.

Imat ćemo bh. filmove, poput restaurirane "Ničije zemlje" Danisa Tanovića, ali ono što je činjenica je da nemamo domaćih filmova u glavnom takmičarskom programu – igrani film. Kriza, odnosno nedovoljna finansijska podrška, sada je očigledna, iako je to stara priča...

Može se naravno posmatrati ovako kako ste vi to postavili, ali ja bih rekao da je prevashodno za takmičarski program SFF-a prvi uslov kvalitet. Mi u ovim programima imam oi bh. filmove, i to pokazuje da uprkos problemima i dalje imamo bh. filmove. Ono što pokazuje da nedostatak novca u javnom finansiranju, jeste da nema velikih filmova, nema velikih produkcija. Jer u kategoriji kratkog filma, u kategoriji dokumentarnih filmova naši autori se snalaze i sa malim svotama novca proizvode kvalitet. Novca nikada nije bilo i to nije novo. Ono što nedostaje su dugometražni filmovi i novca nije nikada bilo, i to nije novo. Fondacija za kinematografiju primarni je izvor finansiranja i zakočena je već tri goidine, ali evo dolaze vijesti da su se opet otvorili konkurse, i nadam se da će se uspješno realizovati. Međutim, ono što su oni stvorli u ove tri godine je jedan vakum i to je ono što mi sada osjećamo.

Ipak ćemo vidjeti naše glumce na crvenom tepihu, prije svega Izudin Bajrović igra u jednom filmu koji se bori za Srce Sarajeva. 

Bit će mnogo više naših glumaca naravno. Da ne otkrivam, Izudin Bajrović ima više uloga. Mnogi naši glumci imaju dosta uloga u filmovima koje ćemo vidjeti ove godine na SFF-u. Ne fali naravno ni drugih autora iz BiH. Ne bih rekao da je ta kriza akutna iz onoga što vidimo iz programa SFF-a. S druge strane da, postoji vakum, i broj filmova koji se proizvode nije dovoljno da bi se proizvodio kvalitet. Imamo pojedinačne uspjehe, bljeskove, kvalitet, i svi filmovi koje ćemo prikazati u takmičarskim programima zaslužuju da budu tu. Volio bih da vidim više filmova koji će biti filmovi otvaranja ili zatvaranja. Domaći film nije otvarajući film, ali sada nažalost nismo imali izbora uopšte. Ako postoji neka indicija, to je da nije bilo izbora.

Tu je i Emir Hadžihafizbegović kojem će biti uručeno Počasno Srce Sarajeva...

Kada se osvrnemo na bosanskohercegovačku i regionalnu kinematografiju, svuda prepoznajemo trag Emira Hadžihafizbegovića i njegovih uloga duboko utkanih u neka od najznačajnijih filmskih
ostvarenja. Zadovoljstvo je Počasno Srce Sarajeva dodijeliti umjetniku koji je svojim opusom obilježio kinematografiju sredine iz koje je i sam potekao – iste one iz koje je prije više od tri desetljeća izrastao i Sarajevo Film Festival, i to za glumački opus koji nadilazi granice jezika, država i scena

SFF je bio i ostao omiljeni festival ovdje u regionu. O tome govori i brojka - 1215 prijavljenih filmova. Filmski autori hrle da dođu na festival. Veliki je to izazov za SFF, jer, treba to sve pregledati i odabrati najbolje. Ali, činjenica je i da bez ozira na sve krize o kojim smo govorili, SFF ipak nije ni u jednom momentu izgubio svoj sjaj. Iz svih kriza izlazite jači, bolji i vidljiviji. Kako?

Čuli ste da je 700 njih kratkih, dakle traju kraće od sat, a koliko je njih koji traju više od sat... Kako bi odabrali ovih 50 filmova od 1215, ne smijemo pristati na kompromise i to je ključna riječ. I nažalost, to znači da nekim ljudima kažemo ne, da su ti ljudi naši prijatelji, poslovni partneri, ali kažemo ne. Za neke druge ćemo reći da. To nije lak proces, a s druge strane, ako bi taj proces bio bilo kakav drugačiji, kada bi pristali na kompromise, značilo bi opadanja kvalitete. Nepristajanje na kompromis i praćenje svog cilja, je ono što festival drži sve ove godine.

Naravno ovaj regionalni fokus festivala je njegova strateška odrednica, i koncept festivala. Mi smo tu limitirani sa onim što se proizvede u regiji. I regija je nekada u usponu, nekada u krizi, međutim poznavanjem ove regije, činjenica je da su to priče koje su bliske i našoj publici ovdje bez obzira što se dešavaju u Sjevernoj Makedoniji, na Kososvu ili Gruziji, na neki način su duboko povezane sa našim društvom. Ovo je festival koji je prihvaćen od svoje publike, koji je duboko ukorijenjen u gradu u kojem se dešava, da je isprepleten sa njegovom historijom. Kada su korjeni jaki i kada se ozbiljno bavi time da festival nikad ne skrene sa svojih ključnih vrijednosti, onda možemo pričati o dugovječnosti. I nadam se da ćemo tako i nastaviti.

Ono po čemu se SFF uvijek se isticao je da je uvijek bio na strani onih koji ne mogu govoriti- uvijek smo na crvenom tepihu viđali palestinsku zastavu, ove godine imam oi film o Palestini, dolazi nam i iranski reditelj koji je dvostruki oskarovac.  Iako to SFF nikada nije provlačio kao političku poruku, ali kroz program se ta suptilna podrška ipak vidi.

Umjetnici po definiciji nisu aktivisti, tako da način na koji oni govore nije direktni-aktivistički. Oni govore svojim filmovima. Festival je tu da predstavi te filmove na najbolji način. Da predstavimo sliku svijeta kakva ona može da bude ili jeste. Festival se spram prošlosti i suočavanja sa njom odnosi vrlo ozbiljno kao što je program koji se tako zove Suočavanje s prošlošću posebno namijenjen tome, kao i Dan ljudskih prava. Naravno i kroz teme kojim se bavi posebno niz filmova iz dokumentarnog programa. Tako da mislim da festival daje malo dublju sliku nečega, ne onoga što su dnevne vijesti, jer nije za to festival tu. Festival je tu da da malo više prostora refleksiji umjetničkoj. S obzirom na to da je SFF nastao u specifičnim uslovima i to je uvijek bio njegov DNK-a. I vjerujem da je i ove godine tako. To su brojne teme pored ovih koje ste spomenuli, i mi smo tu da im damo prostora.