Britansko carstvo dominira većim dijelom svijeta, dok druge evropske sile vladaju i iskorištavaju manje dijelove Afrike i Azije. Ogromnim jedrenjacima trebaju sedmice da preplove okean, noseći začine, pamuk ili slonovaču. Ponekad se ovi brodovi zaljuljaju u lukama poput Singapura ili Marseja, gdje se mornari opijaju, gdje ima mnogo prostitutki i haotičnog multirasnog stanovništva.
Romane Josepha Conrada, koji je umro prije tačno jednog stoljeća, skloni smo poistovjetiti sa svime time: devetnaestostoljetni, imperijalistički i avanturistički svijet od kojeg ništa nije ostalo. Ali prema „The Dawn Guardu. Joseph Conrad at the Birth of a Global World“, knjizi američke historičarke Maye Jasanoff, iako Conradove priče govore o svemu tome, one zapravo opisuju naš sadašnji svijet: svijet globalizacije, tehnoloških promjena, masovne imigracije, terorizam i geopolitički sukob. Knjiga je mješavina biografije, književnog komentara i historije.
Joseph Conrad zapravo se zvao Jozef Teodor Konrad Korzeniowski, rođen 1857. u današnjoj Ukrajini, a potjecao je iz porodice poljskih nacionalističkih aristokrata koji su se borili protiv ruskog imperijalizma, koji je u to vrijeme također anektirao tu regiju. Conradov otac, književnik romantičar koji je svoj život posvetio toj stvari, umro je mlad nakon zbog okrutnih hapšenja carske policije, a sin je, na teško razumljiv način, jer nikad u životu nije vidio more, odlučio biti pomorac.
U to vrijeme, prepričava Jasanoff, britanska trgovačka mornarica, najmoćnija na svijetu, trebala je veliki broj mornara koje je bila spremni malo platiti, pa je prihvatala ljude bilo koje nacionalnosti sve dok su dokazivali svoju vrijednost, iako to nije ga oslobodilo diskriminacije. Ali tim je razdobljem također dominirao još jedan fenomen koji je obilježio život mornara i romanopisca: postupna zamjena velikih jedrenjaka parnim brodovima, bržim, ali, prema Conradu, bez duše.
Tokom svojih putovanja po Africi, Aziji i Okeaniji Conrad je nakupio iskustva koja je zabilježio u svojim knjigama iz 1894. godine, kada je u dobi od trideset i šest godina napustio more i, u novoj teško razumljivoj odluci, želio postati profesionalni pisac. I mogao je vidjeti kako će ta iskustva zauvijek obilježiti budući svijet.
Za početak, postao je još više globaliziran; u njemu bi zapadnjaci tvrdili da žele dovesti civilizaciju u ostatak svijeta, ali bi pljačkali sirovine. I postat će hiperpovezan: tokom Conradova života otvoreni su Suecki i Panamski kanali, čime su globalne veze postale brže. Osim toga, taj je svijet bio i postajat će sve više tehnološki: u tim godinama, ne samo da je prešao s plovidbe na paru, već su postavljeni i prvi podmorski telegrafski kablovi. No bilo je to i vrijeme novih političkih ideja poput socijalizma, anarhizma i nacionalizma, a Conrad je iskusio val terorizma koji je prestrašio London nakon što su revolucionari otkrili još jedno tehnološko čudo: štapine dinamita.
Unatoč svemu, mnogi zapadnjaci na ovo su doba gledali s optimizmom. Conrad je, međutim, otkrio njegove mračne strane i majstorski ih uhvatio u svojim romanima. Jasanoff opisuje putovanje u dubine imperijalizma „Srca tame“, smješteno u pozadini kolonije Kongo, gdje su sluge kralja Leopolda sjekle ruke lokalnom stanovništvu koje nije uspjelo ubrati dovoljno gume da zadovolji rastuću potražnju za biciklima u Evropi i gdje su pohlepom sluđeni zapadnjaci ukrašavali svoje posjede odsječenim glavama crnaca.
Govori o iskustvu terorizma u „Tajnom agentu“; Conrad je, kaže Jasanoff, uvijek prezirao revolucionarne pokrete, jer je vjerovao da su osuđeni na propast, i iako je prenosio strahote civilizacijskog poziva Zapada, poštovao je britanski politički sistem. Conrad je shvaćao rastuću globalizaciju i brojne traume koje bi to prouzročilo i u bogatim i u siromašnim društvima. “Conrad ne bi bio upoznat s pojmom 'globalizacija',” kaže Jasanoff, “ali sa svojim putovanjima, od provincija imperijalne Rusije, preko mora i do britanskog okruga, on je bio njegovo utjelovljenje.” Conrad je bio visoko cijenjen u svoje vrijeme jer je izazivao zapadne vrijednosti na složen, suptilan i ponekad iznimno kompliciran stil: njegovim pričama, kaže Jasanoff, upravlja vrijeme mora – duga čekanja, ponavljanja rutina, iste priče iznova ispričana – a ne onom suhom.
No uspješan je postao tek na kraju života. Nakon njegove smrti, neki su ga optužili za rasizam jer je Afrikance i Azijate smatrao divljim bićima, koja se ne mogu razlikovati od prirode. Jasanoff te kritike shvaća ozbiljno, ali iznad njih stavlja činjenicu da je Conrad razumio sve veću globalizaciju svijeta i brojne traume koje bi to izazvalo i u bogatim i u siromašnim društvima. I, povrh svega, učinio je to s umjetnošću koja je često bila blistava.
