Zemlje bivše Jugoslavije, one koje još uvijek nisu uspjele postati dijelom Evropske unije, u novoj se godini suočavaju sa brojnim izazovima, od unutrašnjih nestabilnosti do trvenja sa susjedima, dok se u isto vrijeme pokušavaju kretati prema istom cilju, ulasku u Evropsku uniju (EU). Proces je iznimno spor, gotovo pa zaustavljen kako zbog zastoja u reformama u balkanskim zemljama tako i zbog olijevanja nekih od evropskih zemalja kada je proširenje u pitanju.

Godina 2022. mogla bi biti odlučujuća za stabilnost Bosne i Hercegovine, s obzirom na prijetnje iz entiteta Repubklika Srpska i najava Milorada Dodika o formiranju vlastite vojske, pravosuđa i poreznog sistema što bi značilo odvajanje tog dijela zemlje. Zvanično, Evropska unija i Sjedinjene Države odbijaju prihvatiti takvo stanje jer bi, ako se obistine Dodikove najave, to podrazumijevalo de facto secesiju.

Iako su se slične prijetnje mogle čuti još od završetka Agresije na Bosnu i Hercegovinu, ovaj je put Dodikova prijetnja čini se najozbiljnija i upalila je alarm ne samo u zemlji nego i van nje. Opći izbori zakazani su za prvu nedjelju u oktobru, ako do njih uopće i dođe.

Kada je Srbija u pitanju, u decembru je zabilježen prvi pomak u posljednje dvije godine u pregovorima za ulazak Srbije u Ecropsku uniju, otvaranjem četiri poglavlja koja se odnose na zaštitu okoliša i to usred ekoloških protesta protiv otvaranja novih rudarskih projekata.

Srbija je, uz Crnu Goru, zemlja koja je najviše napredovala u integracijskom procesu, iako ima još dug put do ispunjavanja zahtjeva vladavine prava i normalizacije odnosa s Kosovom, što je težak zadatak za obje zemlje. Postizanje obavezujućeg sporazuma s Kosovom o normalizaciji odnosa ključni je uslov za Bruxelles da bi Srbija jednog dana mogla pristupiti EU.

Napori, koje je od 2011. godine sponzorirao Bruxelles, doživjeli su ozbiljan neuspjeh u septembru, kada je spor oko prolaska vozila između dviju zemalja čak doveo do mobilizacije vojnika na zajedničkoj granici, što je na kraju riješeno privremenim sporazumom.

Srbija će održati predsjedničke izbore u aprilu, a Aleksandar Vučić će vjerovatno obnoviti mandat. Parlamentarni su izbori za dvije godine, a Vučićeva populistička Srpska napredna stranka želi na njima potvrditi svoju dominaciju u nacionalnoj politici.

Međutim, opozicija, koja je bojkotirala izbore 2020. godine, pokušava stvoriti zajednički front suočeni s rastućim autoritarizmom Vučića, političara koji se iz svog ultranacionalističkog diskursa okrenuo ka proevropskim pozicijama, u isto vrijeme ne okrećući leđa Kinu ili Rusiji.

Kosovo je jedina zemlja na Balkanu koja još nije uspjela natjerati EU da joj ukine vizni režim, a iako postoji načelna podrška iz Bruxellesa, zemlje poput Francuske ili Nizozemske i dalje su protiv i traže više rezultata u borbi Prištine protiv organiziranog kriminala i korupcije.

S najmlađom populacijom u Evropi, prosječna starost je 29 godina, Kosovo takođe mora normalizirati svoje odnose sa Srbijom, koja ne priznaje nezavisnost koju je 2008. godine proglasila većina kosovskih Albanaca koja dominira zemljom.

Crna Gora je zatražila pomoć od EU i SAD-a za smanjenje teškog duga nastaslog nakon ugovora potpisanog sa Kinezima za izgradnju autoceste, projekta čija cijena i rokovi izgradnje ne prestaju rasti. U Vladi uvjeravaju da su zahvaljujući dogovoru s francuskim i američkim bankama smanjili kamate koje plaćaju s 2 posto na 0,88 posto, čime su uštedjeli milione eura godišnje.

Ova zemlja, članica NATO-a, koja teži ulasku u EU, dogovorila je s Kinom 2014. zajam od 669 miliona eura, 16% svog BDP-a, za finansiranje prvih 41 kilometara buduće autoceste, koju su nove vlasti opisale kao "najskuplje na svijetu" i koja je još u izgradnji, sedam godina nakon početka radova.