“Svijet se mijenja. Prema nekim anketama, oko 40% njemačkih međunarodno aktivnih firmi žali se na nefunkcionalnost lanaca snabdijevanja iz Azije i traže rješenje za ovaj problem. Zapadni Balkan postaje sve više zanimljiv za ulagače nakon konfrontacije zapadnih zemalja sa Kinom. Stranim ulagačima trebaju pouzdani partneri”, napisao je na Facebooku Adis Hasaković, direktor kompanije MCM.
Da, svijet se mnogo promijenio u posljednjih nekoliko godina. Ranije smo imali izražen proces globalizacije. Tako su firme iz Evrope svoju proizvodnju prebacivale u zemlje s nižim troškovima rada poput Kine. Smatralo se da globalizacija može svima donijeti benefite, ali nakon nekog vremena svi su shvatili da globalizacija ima i dosta nedostataka. Jedan od njezinih nedostataka jeste i to što ako samo mali kotačić u lancu isporuke iskoči, sve staje, ili u najboljem slučaju troškovi drastično rastu. Kompanije su toga postale svjesne i nekako su stidljivo počele tražiti alternativu i napuštati uspostavljeni koncept. Na mala vrata došao je koncept koji neki nazivaju deglobalizacija, što predstavlja proces smanjenja međuzavisnosti i integracije između država, iako to nije termin koji pravilno opisuje ovu pojavu u ekonomskom svijetu. Zapravo je riječ o prebacivanju proizvodnih kapaciteta iz udaljenih zemalja u bliže okruženje. To se počelo dešavati još prije pandemije korona virusa. Kada se dogodila pandemija, ta potreba za promjenom u lancima snabdijevanja postala je izraženija jer su se globalni lanci snabdijevanja pokazali izuzetno slabim.
Najvažnije u svemu tome jeste da Bosna i Hercegovina, kao i druge zemlje Zapadnog Balkana, imaju “životnu” šansu preuzeti od Kine i drugih zemalja Dalekog istoka ulogu proizvodne baze za zapadnoevropske kompanije. Za Bosnu i Hercegovinu svakako su posebno važne njemačke kompanije, zbog već postojećih poslova, zbog pozitivnog iskustva njemačkih kompanija, zbog naših kompanija koje su već duboko involvirane u lance snabdijevanja njemačkih kompanija, posebno onih iz automobilske industrije, što je i najbolji promotor Bosne i Hercegovine.
Vjerovatno zbog mnogo negativnih tema koje iritiraju javnost nismo u stanju vidjeti da se ove promjene dešavaju stihijski, na inicijativu samih kompanija. Posljednjih mjeseci naš je izvoz u konstantnom rastu, i to redovno po dvocifrenoj stopi. Jedna smo od rijetkih zemalja u svijetu koja se može pohvaliti time da u trgovini s Njemačkom ima suficit. Ali najvažnije od svega, a to potvrđuje tezu o većem fokusu njemačkih privrednika na Bosnu i Hercegovinu, jeste to što naš izvoz u Njemačku u prošloj pandemijskoj godini uopće nije trpio. Ostao je na nivou od prije pandemije od 1,6 milijardi maraka, a sada u 2021. godine raste. Nekako ispod radara prošla je i vijest da je prošle godine njemačka kompanija “Selzer Grup”, koja se bavi proizvodnjom dijelova za autoindustriju, u Rajlovcu otvorila proizvodni pogon na 5.000 kvadratnih metara. Odmah nakon toga krenula je u izgradnju još jednog pogona istih kapaciteta i počela pripremati izgradnju trećeg pogona veličine kao dva prethodna.
POLITIČKI I EKONOMSKI INTERESI NJEMAČKE
Pojačan interes njemačke politike za Bosnu i Hercegovinu, postavljanje novog visokog predstavnika, Nijemca, pokazuju da Njemačka ozbiljno računa na Bosnu i Hercegovinu. Dakle, u pitanju su ekonomski interesi Njemačke, a to je za Njemačku najvažnije. Ekonomija je njen top prioritet. Samo, pitanje je znamo li mi to iskoristiti. Možemo li uhvatiti taj val prije nego što prođe pored nas?
Možemo, ali moramo malo poraditi na sebi kako bi investitori odabrali našu zemlju, a ne neku drugu, s tim što se ne trebamo takmičiti tako što ćemo obarati cijenu rada kako bi investitori bili zadovoljniji, ne trebamo se u tom segmentu takmičiti s drugim balkanskim državama. Cilj velikih korporacija i jeste da naprave atmosferu takmičenja kako bi dobili što bolje uvjete za sebe. Ali ono što moramo jeste napraviti okruženje u kojem će investiranje i poslovanje u Bosni i Hercegovini biti isplativo i ugodno iskustvo.
Predsjednik Privredne komore Federacije BiH Mirsad Jašarspahić mišljenja je da nam je u tom kontekstu hitno potreban zakon o strateškim investicijama koji će biti osnova da onaj ko pregovara s investitorima u ime Federacije BiH može ponuditi investitorima tačne i precizne podatke, rokove, cijene... Investitor želi znati koliko će novca potrošiti dok njegov pogon počne raditi, koliko vremena mu treba da dobije dozvole i slično. Za velike investitore moramo biti spremni.
Međutim, pravo je pitanje šta mi možemo ponuditi velikim kompanijama, investitorima.
U godini prije pandemije “Volkswagen” je najavio prebacivanje svoje fabrike u neku od balkanskih zemalja. Federalna vlada odmah je reagirala i ponudila “Volkswagenu” lokaciju koja posjeduje svu infrastrukturu potrebnu za takvu fabriku. Iskustvo s “Volkswagenom” već imamo, oni ovdje već imaju jednu svoju fabriku... Premijer Federacije Fadil Novalić lično je “Volkswagenu” poslao ponudu u ime Federacije BiH. Glavni konkurent u tome bila nam je Turska. Bilo je nerealno očekivati da će “Volkswagen” odabrati Bosnu i Hercegovinu umjesto Turske. Jer Turska je danas ustvari centar automobilske industrije Evrope, sve automobilske grupacije imaju ondje svoju proizvodnju, a za potrebe “Volkswagena” ponudili su ogromnu poslovnu zonu blizu Izmira. Potez federalnog premijera je za pohvalu, vidio je priliku i pokušao. Bez pokušaja nema ni promašaja.
Naš najveći nedostatak, osim zakona, jesu poslovne zone.
“Izgradnja poslovnih zona kod nas je u nadležnosti općina. Viši nivoi vlasti pomognu tu i tamo s nešto sredstava, ali ni blizu onoliko koliko bi trebalo. Da bismo postali konkurentni u regionalnim okvirima, ova nadležnost morala bi preći na više nivoe vlasti, čiji su budžeti veći i koji bi mogli finansirati pripremu i izgradnju većih, privlačnijih i infrastrukturno kvalitetnijih mjesta za investitore. Veliki investitori traže velike poslovne zone s optimalnim logističkim rješenjima. Ako je još poreski sistem naklonjen ulaganjima i razvoju i ako ne opterećuje previše ni poslodavca, a ni radnika, to je onda idealno. Ko je u Bosni i Hercegovinu u stanju danas ponuditi poslovnu zonu veličine naprimjer deset hektara? I ko o sličnim temama danas javno govori?”, kaže Hasaković.
FALE NAM VELIKE POSLOVNE ZONE
Isti problem detektirao je i Jašarspahić, ističući da su poslovne zone koje sada imamo lokalne i nisu zanimljive velikim igračima. Turska je, objašnjava on, uradila upravo velike poslovne zone sposobne da prime velike investitore i one su sada integrativni faktor turske privrede. To je u Tursku dovelo velike evropske automobilske brendove, a Turska je to znanje i iskustvo iskoristila u razvoju vlastitih automobilskih brendova i uskoro će na tržište izići prvi turski električni automobil.
Dakle, da bismo uhvatili ovaj val interesa, prije svega njemačkih kompanija, moramo imati adekvatan zakonski okvir, a onda i ponuditi atraktivne lokacije za izgradnju proizvodnih kapaciteta. Treba nam velika, ogromna poslovna zona za velike, ogromne investicije.
Prema podacima iz dokumenta “Informacija o stanju poduzetničke infrastrukture u FBiH”, na području Federacije BiH trenutačno postoji čak 130 poduzetničkih zona. Od tog broja, osamnaest ih nije aktivno, dok je kod ostalih zona stupanj aktivacije različit i kreće se od potpuno aktivnih do onih koje su se tek počele puniti privrednim subjektima. Također, desetak jedinica lokalne samouprave još nema osnovanu poduzetničku zonu (Velika Kladuša, Dobretići, Glamoč, Novo Sarajevo, Stari Grad Sarajevo...).
S druge strane, Bihać, Cazin, Bosanska Krupa, Tuzla, Tešanj, Žepče, Usora, Čitluk, Livno, Ljubuški, Vitez, Gračanica, Živinice, Gradačac, Vogošća... imaju dvije ili više njih.
Od navedenih 130 poslovnih zona, 51 ubraja se u mikrozone, 58 u male zone, 14 u srednje zone, dok je velikih svega sedam. Zanimljivi su podaci koji govore o broju aktivnih korisnika u ovim zonama, tj. stupnju aktivacije poduzetničke zone. Tako na području Federacije BiH postoji dvadesetak potpuno aktivnih poduzetničkih zona. U te zone ubrajaju se Bukva u Tešnju, industrijska zona u Gračanici, Jug u Livnu, Zenica u Zenici, PC-96 u Vitezu, nova industrijska zona u Vogošći, Tromeđa u Čitluku, Lipnica u Tuzli, Dusine u Orašju, XP–Žepče, industrijska zona u Gradačcu, Ekonomija – Batvice u Zavidovićima, kao i poduzetnička zona u Donjem Vakufu. Iskorištenost zemljišta zona kreće se približno 55 posto, što je, u svakom slučaju, nedovoljno, zaključili su iz Ministarstva razvoja, poduzetništva i obrta FBiH.
