Naglasci iz teksta "Jerusalem posta" pod naslovom
PITANJA HOLOKAUSTA, SREBRENICE, I RAT U GAZI U MODERNOJ BOSNI
“Ima mnogo uporednih tačaka između Srebrenice i 7. oktobra."
- Zaustavljanje projekta Muzeja holokausta u Sarajevu zbog rata u Gazi otkriva vrlo zabrinjavajuću stvarnost: Sarajevo i muslimanski dijelovi BiH od 7. oktobra sve više postaju evropski bastion podrške Hamasu i oružanoj borbi Palestinaca protiv Izraela.
- Ispred Iranskog kulturnog centra u srcu Sarajeva održava se redovni protest “Stop genocidu u Gazi”. Iran i Turska potiču antiizraelska osjećanja među muslimanskim stanovništvom BiH. Kreiranje poređenja između “genocida” u Srebrenici i situacije u Gazi otvorilo je put povezivanju Srebrenice i Gaze s holokaustom.
ANONIMNE IZJAVE SAGOVORNIKA KOJI JE ISTAKNUTI ČLAN SARAJEVSKE JEVREJSKE ZAJEDNICE:
- “Ne treba se bojati onoga šta će se dogoditi u Bosni. Treba se bojati onoga što već postoji u Bosni.”
- “Tokom građanskog rata u BiH svjedočili smo kako su muslimanski mudžahedini djelovali na načine koji su se ponovili 7. oktobra u Izraelu – odrubljujući glave i spaljujući uglavnom Srbe i Hrvate.“
- “I ono što se dogodilo u Srebrenici podsjeća me na 7. oktobar. Muslimanski borci su napustili ovaj grad, napadali Srbe, silovali žene, ubijali, palili i odrubljivali glave. Onda, kada su Srbi reagirali i osvetili se, to je postao genocid, iako Srbi nisu imali genocidne namjere.“
- “Metode borbe bošnjačkih mudžahedina bile su vrlo slične onima muslimana u Gazi: i u Sarajevu se pucalo iz vrtića, škola, bolnica. Nakon što je druga strana reagirala, muslimani su pokazivali tijela ubijene djece i žena.“
- “Cijela ideja nacije bosanskih muslimana liči na stvaranje palestinske nacije. Prije 1991. godine Bošnjaci su bili samo muslimani bez nacionalnog identiteta, za razliku od Srba i Hrvata. Odjednom je Bosna pripala muslimanima, a svi ostali su trebali otići. U 90-ima su se mnogi muslimani osjećali dijelom Zapada. Sada 95% njih osjeća potpunu solidarnost s muslimanskim svijetom. To je emocionalna solidarnost. Ako negdje u svijetu postoji sukob u kojem učestvuju muslimani, Bošnjaci su na strani tih muslimana. Nije bitno je li to Azerbajdžan ili Palestina.“
- “Većina mojih prijatelja svako jutro na društvenim mrežama objavljuje fotografije palestinske djece iz Gaze. To ne znači da su svi postali religiozni ili da će uzeti puške i napasti malu ovdašnju jevrejsku zajednicu. Previše su razmaženi da bi to učinili. Ali među njima žive i opasni radikalni elementi.“
- “Andrle je izjavio da negiranje genocida u Srebrenici otvara vrata negiranju holokausta. Čini se da koristi jevrejsku zajednicu za svoje političke ambicije. Može li takva osoba govoriti u ime zajednice ili se smatrati da je vodi? Treba li on biti taj koji izaziva sukob između naše zajednice i ostalih grupa u BiH?“
- “U muslimanskim kantonima u BiH antisemitizam je dosegao dosad neviđeni nivo. To nije situacija ni u srpskom ni u hrvatskom dijelu države."
- Jevrejska zajednica je nakon 7. oktobra prikupila stotine antisemitskih izjava od desetaka imama, ali umjesto da taj izvještaj prezentiraju Amerikancima i Evropljanima, oni su s njim otišli reisu, koji je došao s ispraznom deklaracijom, i to je bilo to.“
- “Vodstvo jevrejske zajednice se pravi da je ovdje sve u redu, dok Bošnjaci – čak i sekularni i obrazovani ljudi – smatraju Hamas borcima za slobodu i govore da Izrael treba nestati.“
DIO IZJAVE FRANA YEHUDA KOLONOMOS-MARTINČEVIĆA:
- “Poređenje holokausta i Srebrenice je jedan oblik shizofrenije. Srebrenica je bila čisti ratni zločin. Finci kaže da svi Jevreji u BiH misle da je u Srebrenici bio genocid, ali to nije istina. Jevrejska općina u Sarajevu je doista glavna jevrejska zajednica u Bosni. Ali postoje i druge zajednice u nemuslimanskim područjima, i one stvari vide drugačije. Sada se u BiH sprema zakon koji će kriminalizirati one koji bi se usudili reći da Srebrenica nije bila genocid. Evidentan je pokušaj da se holokaust i Srebrenica stave u istu ravan, kako bi mogli optužiti Srbe za još jedan holokaust. Muslimani se ovdje ponašaju isto kao i Palestinci protiv Izraela. Uvijek se okrivljuju drugi, a oni postaju žrtve. Niko ne pokušava utvrditi šta se stvarno dogodilo oko Srebrenice. Tada je ubijeno oko 3.500 Srba. Među njima je bio i jedan od moje polubraće. Muslimanske snage pod zapovjedništvom generala Nasera Orića napadale su srpske gradove i sela, ubijale njihove stanovnike, a potom se vraćale u Srebrenicu, koja je bila zaštićena zona pod kontrolom UN-a. Mnogo je točaka za poređenje između Srebrenice i 7. oktobra. Srpska vojska je reagirala na opetovane napade, ali na vrlo okrutan način prema civilnom stanovništvu; Ne opravdavam ono što su učinili.”
Kompletan prijevod članka “Jerusalem posta”
PITANJA HOLOKAUSTA, SREBRENICE, I RAT U GAZI U MODERNOJ BOSNI
“Ima mnogo uporednih tačaka između Srebrenice i 7. oktobra."
AUTOR: ELDAD BECK
9. avgust 2024.
Sarajevo je prijestolnica sjećanja. Sjećanja na građanski rat koji je prije 30 godina u krvi i razaranju potopio novoosnovanu državu Bosnu i Hercegovinu (BiH).
Sarajevo, i federalni glavni grad BiH i danas ljetna turistička atrakcija za mnoge Evropljane i ljude sa Bliskog Istoka, nudi brojne muzeje, izložbe i spomenike posvećene tom građanskom ratu, tokom kojeg je ubijeno 100.000 ljudi – uglavnom bosanskih muslimana, ali i Srba i Hrvata.
Budući da je najmanje 80% stanovništva Sarajeva muslimansko, ratna priča kojoj su turisti izloženi usredsređena je na ono što muslimanska strana smatra genocidom počinjenim nad njima između 1992. i 1995. godine.
U aprilu 2021. godine Skupština Kantona Sarajevo (tijelo lokalne vlasti) odlučila se suočiti s još jednom mračnom epizodom lokalne povijesti usvajanjem rezolucije o osnivanju Muzeja holokausta u glavnom gradu.
Znanje o razaranju drevne jevrejske zajednice u modernoj BiH tokom Drugog svjetskog rata prilično je ograničeno. Sarajevski Muzej holokausta je pokrenut da popuni praznine u poznavanju ove teme.
Međutim, u julu 2022. tadašnji predsjednik Vlade Kantona Sarajevo Edin Forto – lider liberalno-socijalističke stranke NS, a sada ministar komunikacija i prometa u Vladi BiH – izjavio je da “muzej neće biti posvećen samo stradanju Jevreja.”
“Moja je ideja bila transformirati jednu od sinagoga u gradu koja se ne koristi – sinagogu Il kal di la Bilava – u Muzej holokausta,” rekao je bosanskohercegovački povjesničar dr. Elias Tauber, koji je inicirao projekt. “Sve strane su se složile oko ideje i počeli smo raditi na njoj. Dobili smo sredstva od EU.
“Međutim, bilo je mnogo komplikacija. Neki su ljudi živjeli, naprimjer, u prizemlju bivše sinagoge. Dogovorili smo se da ih premjestimo negdje drugdje.
SVE JE POVEZANO
“Sada svi čekamo da vidimo šta će se dogoditi s ratom u Gazi. Sve je povezano. Imamo sjajnu vezu s ovdašnjim muslimanima; nemamo problema s njima. Međutim, trenutno ima previše smrti u Gazi. Dakle, suočavamo se s problemom: kako izgraditi Muzej holokausta ovdje u ovakvom trenutku? U razgovorima s UNESCO-om i drugim organizacijama zaključili smo da je najbolje da se s muzejom ne ide dalje, nego da se to nastavi kada se situacija smiri.
“U međuvremenu smo osnovali Jevrejski arhiv u Sarajevu”, naglasio je dr. Tauber. “Ovdje smo počeli prikupljati dokumente i fotografije iz cijele Bosne, kao i iz arhiva i muzeja u Beogradu, Zagrebu, Beču i Izraelu o bosanskohercegovačkim Jevrejima i onome što im se dogodilo tokom holokausta.
“Još uvijek ima ljudi koji ne znaju da se i ovdje dogodio holokaust. Situacija je ovdje bila drugačija nego u Grčkoj, jer su mnogi Jevreji uspjeli otići iz Sarajeva u Mostar na jugu, a odatle su produžili u područje jadranske obale, koje je bilo pod talijanskom okupacijom.
Većina ih je živjela na ostrvu Rabu, odakle su otišli u partizane. Formirali su jevrejski partizanski bataljon od oko 400 ljudi. Godine 1943. bio je to prvi jevrejski partizanski bataljon u svijetu.
“Napisao sam knjigu o holokaustu u Bosni, tako da imamo dobru osnovu informacija za muzej. Jevrejski arhiv u Sarajevu je podijeljen u tri cjeline: razdoblje Osmanske vladavine, vrijeme Austrijskog carstva i razdoblje Drugog svjetskog rata i holokausta.”
Tauber je rođen 1950. godine u komunističkoj Jugoslaviji. Većina njegove porodice preživjela je holokaust bježeći iz Sarajeva u Mostar, a odatle na ostrvo Hvar (u današnjoj Hrvatskoj), odakle su odvedeni u koncentracijski logor koji su Talijani uspostavili na Rabu.
U njegovom uredu u sarajevskom Jevrejskom arhivu, dvije stare fotografije prikazuju njegovu porodicu u njihovom skloništu na Hvaru.
“Moj stric je bio partizan i poginuo je u ratu. Djed i baka s moje sefardske strane ubijeni su u logoru smrti Jasenovac”, objasnio je Tauber. “Holokaust je u Srbiji preživjelo oko 10 posto Jevreja, dok ih je u Bosni preživjelo oko 30 posto. Ubijeno je oko 10.000 bosanskih Jevreja. Većina njih bili su Jevreji Sefardi. Ubijeni su bili deportirani u Jasenovac, Auschwitz, Bergen-Belsen i Mauthausen.”
Hoće li se Muzej holokausta, kad se otvori, baviti delikatnom temom saradnje lokalnih zajednica, Hrvata i Muslimana, s nacistima? Hoće li prikazati poznate fotografije jeruzalemskog muftije, Hajja Amina al-Husseinija, u posjeti Handžar diviziji Waffen-SS?
“Nisam siguran da postoje dijelovi lokalnog stanovništva koji ne žele govoriti o svom udjelu u holokaustu”, oprezno je rekao Tauber. “Sve zajednice sarađuju s nama. Voljni su nam dati svoju povijesnu građu. Pokušavamo doći do sve građe koja postoji u arhivima. Nismo počeli raditi na temi kolaboracije s nacistima.“
“Fotografije jeruzalemskog muftije i bosanskih SS-vojnika nemaju nikakve veze s holokaustom. Al-Huseini je došao ovamo i regrutirao obične ljude iz istočne Bosne u njemačku vojsku. Neki od njih su poginuli tokom rata na Istočnom frontu, boreći se protiv Rusa. Može se reći da nisu bili uključeni u holokaust. Možda su muslimanski SS-vojnici ubili neke Jevreje, ali ne iz antisemitizma.“
“U jednoj od svojih knjiga pišem o Pravednicima među narodima Bosne. Trenutno ih ima 54 (iako ih Jad Vašem navodi samo 49). Ali ima još bosanskih pravednika. Mnogi od njih su ubijeni u ratu, ali nema svjedoka koji bi mogli posvjedočiti ko ih je spasio.”
Zaustavljanje projekta Muzeja holokausta u Sarajevu zbog rata u Gazi otkriva vrlo zabrinjavajuću stvarnost: Sarajevo i muslimanski dijelovi BiH od 7. oktobra sve više postaju evropski bastion podrške Hamasu i oružanoj borbi Palestinaca protiv Izraela.
I dok je predsjedavajuća Vijeća ministara BiH, Hrvatica Borjana Krišto osudila Hamasov napad, nazvavši ga “nepravednim i brutalnim” i izrazila podršku Izraelu, i ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković je osudio Hamas, ali je dodao da “nikada nije skrivao svoje podrška narodu i Vladi Palestine u očuvanju i zaštiti područja na kojima žive, borbi za suverenitet i teritorijalni integritet svoje zemlje, te zaštiti svojih vjerskih objekata koji su od velike važnosti za muslimanske vjernike iz cijelog svijeta”.
U Sarajevu su 22. oktobra hiljade ljudi učestvovali u propalestinskim protestima, tokom kojih su uspoređivane strahote bosanskog građanskog rata – uglavnom masakra u Srebrenici 1995., u kojem su srpske milicije ubile oko 8.000 muslimanskih muškaraca – i situacija u Gazi.
Dva međunarodna suda definirala su masakr u Srebrenici kao “genocid”. Demonstranti na oktobarskom skupu uzvikivali su "genocid, genocid". Na ogromnom transparentu pisalo je "Jučer Srebrenica, danas Gaza".
SLIČNOSTI IZMEĐU OPSADE SARAJEVA I GAZE
Gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić govorila je o sličnostima između opsade Sarajeva i životnih uslova stanovnika Gaze. U radijskom intervjuu izjavila je da je licemjerno osuditi samo napad Hamasa na Izrael, a ne osuditi sve što se dogodilo prije toga.
Reference na “genocid” u Gazi nalaze se u “Muzeju genocida” u Sarajevu, posvećenom godinama građanskog rata, grafitima po Sarajevu, te na nogometnim utakmicama FK Sarajevo.
Na utakmici u julu hiljade bosanskih navijača mahalo je palestinskim zastavama, držalo ogroman transparent s tom zastavom i “cvijetom Srebrenice” i izvisilo još jedan dugi transparent s porukom „Pamtimo genocid u Srebrenici, zaustavite genocid u Gazi.”.
Ispred Iranskog kulturnog centra u srcu Sarajeva održava se redovni protest “Stop genocidu u Gazi”. Iran i Turska potiču antiizraelska osjećanja među muslimanskim stanovništvom BiH.
Kreiranje poređenja između “genocida” u Srebrenici i situacije u Gazi otvorilo je put povezivanju Srebrenice i Gaze s holokaustom.
Na Međunarodni dan sjećanja na holokaust u januaru, u Srebrenici je održan zajednički muslimansko-jevrejski skup o osnivanju “Inicijative za mir i sjećanje”.
Iza ove inicijative stajali su bh. reis Husein Kavazović i advokat, američki Jevrej i bivši saradnik izvršnog potpredsjednika Svjetskog jevrejskog kongresa Menachem Rosensaft.
Rosensaft, sin preživjelih holokausta, rođen 1948. u Bergen-Belsenu, bio je vrlo važan u mobiliziranju WJC-a da prizna masakr u Srebrenici kao genocid i osudi svaki pokušaj negiranja genocidne prirode ovog ratnog zločina.
Osnivački dokument inicijative, koji su potpisali reis i Rosensaft, u prisustvu pojedinih predstavnika Jevrejske zajednice u BiH, počinje ovako:
“U svijetu u kojem još uvijek odjekuju odjeci holokausta i genocida u Srebrenici, mi, pokretači Srebreničke muslimansko-jevrejske inicijative za mir i sjećanje, okupili smo se kako bismo utrli put pomirenju, međusobnom poštovanju i aktivnoj izgradnji mira”.
Održavanje zajedničkog skup na tako simboličan dan naišlo je na žestoke kritike članova lokalne jevrejske zajednice, posebice u svjetlu još jedne kontroverzne zajedničke izjave koju je nekoliko sedmica nakon 7. oktobra objavili predsjedavajući Kongresa bošnjačkih intelektualaca Emir Zlatar i voditelj Jevrejskog kulturnog društva La Benevolencija Vladimir Andrle. Njih dvojica su u izjavi naveli: “Potrebno je jasno razlikovati vojno-politički establišment Države Izrael i jevrejskog naroda. Danas se u Gazi odvija sličan scenarij kakvom smo svjedočili u Sarajevu i BiH, tako da nikoga ne treba čuditi što je danas demokratski svijet na strani palestinskog naroda.”
USVAJANJE REZOLUCIJE O GENOCIDU
Generalna skupština UN-a usvojila je 23. maja rezoluciju o “genocidu” u Srebrenici, kojom je 11. jula, dan kad je počeo masakr, proglašen Međunarodnim danom komemoriranja i sjećanja.
Njemačka i Ruanda inicirale su ovu rezoluciju, a usvojila ju je većina od 84 zemlje članice, što se smatra politiziranim potezom, kojim se stvara još jedna veza između holokausta i Srebrenice. Izraelska delegacija bila je odsutna tokom glasanja.
“Ne može se porediti holokaust s onim što se dogodilo tokom građanskog rata u Bosni, a zatim s Gazom”, rekao je Tauber. “To su različite stvari. Ono što se dogodilo u holokaustu bila je tragedija za Jevreje i za cijeli svijet. Ono što se događa u Gazi nema nikakve veze s holokaustom.
“U Bosni se, međutim, o tome govori kao o genocidu. Ali mislim da to nije genocid. Živim ovdje među muslimanima. Mogu razumjeti šta osjećaju. Proživjeli su rat, iako je to bio drugačiji rat. Stalno im govorim da za vrijeme njihovog rata niko nije došao iz Gaze da im pomogne ili da ih brani. Dakle, zašto su toliko propalestinski nastrojeni? Oni su muslimani i osjećaju obavezu da podrže Palestince. U Gazu šalju hranu, lijekove i odjeću. Ovdje je bilo demonstracija čak i kad su stotine hiljada ubijene u Siriji. Muslimani, Jevreji i kršćani izašli su na ulice Sarajeva. Sada propalestinske demonstracije organiziraju muslimani.
“Dobra stvar je što niko ne dira jevrejsku zajednicu. Oni samo osuđuju Izrael, Izraelce i izraelsku ratnu politiku. Ne osjećam nikakav antisemitizam.“
“Ali ja ne govorim u ime svih. Kao historičar govorim o našoj zajedničkoj povijesti u Bosni i o tome šta treba činiti da se ova zemlja razvija. Ljudi znaju da sam na strani Bosne i podržavam ideju da ona bude država za sve njene građane.“
Ariel Muzicant, predsjednik Evropskog jevrejskog kongresa, izjavio je za Jerusalem Post u vezi s poređenjem holokausta, Srebrenice i situacije u Gazi: “Ne samo da se time omalovažava sjećanje na Šou, masovni industrijalizirani pokolj šest milijuna Jevreja koji je izvršen s predumišljajem, već se minimizira i nedavno bosansko iskustvo Srebrenice.
Namjerni pokolj bosanskih muškaraca koji su izvedeni iz njihovih kuća kako bi bili strijeljani i zakopani u masovne grobnice nikako se ne može porediti s vojnim akcijama Izraela u Gazi kao odgovor na invaziju na njen teritorij, masakr nad 1.200 civila koji je počinio Hamas i zauzimanje talaca. Ta poređenja su neumjesna, pogrešna i duboko uvredljiva.”
JAKOB FINCI, predsjednik Jevrejske zajednice u BiH i bivši ambasador svoje zemlje, preživio je holokaust. Bio je prvo dijete rođeno u talijanskom logoru na Rabu 1943. “Na početku Drugog svjetskog rata”, kaže Finci, “Kraljevina Jugoslavija primila je mnoge jevrejske izbjeglice, uglavnom iz Njemačke i Austrije, misleći da Hitler neće napasti Jugoslaviju.“
“Veliki dio Srbije i gotovo cijela današnja Bosna postali su Nezavisna Država Hrvatska, kojom su vladale ustaše, koje su sarađivale s Nijemcima. Dio Jevreja uspio je pobjeći u južni dio zemlje, u Hercegovinu i na dalmatinsku obalu koja je bila pod talijanskom okupacijom. Moji su roditelji izbjegli iz Sarajeva u Mostar, gdje su se upoznali i vjenčali u tamošnjoj sinagogi u oktobru 1942. godine.“
“Kasnije je Hitler prisilio Talijane da okupe sve Jevreje u njihovoj zoni okupacije, i presele ih na ostrvo Lopud na jadranskoj obali, blizu Dubrovnika, dok su na ostrvu Rabu, na sjevernom Jadranu, izgradili veliki logor. U tom sam logoru rođen.“
“Drugi bosanski Jevreji preživjeli su holokaust boreći se s partizanima, jer je to bila jedina vojska u ratu koja je prihvatala Jevreje. Neki su preživjeli zarobljeničke logore. Bili su pozvani u Jugoslavensku vojsku i predali se Nijemcima, koji su ih sve odveli u logore u Njemačkoj, gdje su bili na prisilnom radu. Neki su preživjeli skrivajući se kod prijatelja, rodbine i susjeda.“
“Na kraju rata mnogi su se vratili kući. Nakon 350 godina bio sam prvi član porodice Finci rođen u Sarajevu. Možda ću ja biti posljednji koji će biti sahranjen u Sarajevu, jer moja djeca danas žive u SAD-u.” I Finci odbacuje svako poređenje holokausta, Srebrenice i Gaze.
“Nemoguće je bilo što porediti s holokaustom”, istakao je, “jer je to bio organizirani genocid, ubijanje cijelog naroda do posljednjeg, bez obzira jeste li imali više od 80 godina ili ste bili tek rođeno dijete. Svi su bili žrtve tog genocida. Šest miliona Jevreja ubijeno je zato što su bili Jevreji. To se ne može porediti.“
“Imate taj čudni predmet Južne Afrike protiv Izraela u Haagu. Ostale su se zemlje pridružile Južnoj Africi; neke se smatraju dobrim prijateljima Izraela. Barem tvrde da su to.“
“Za ovdašnji svijet Srebrenica je bila katastrofa jer se dogodila u sedam dana. U jednoj sedmici Srbi su ubili 8000 nenaoružanih ljudi, tvrdeći da su svi oni vojnici. Kada je Srebrenica postala mjesto komemoracije žrtvama tog zločina, rekao sam da njihov pristup nije dobar, jer obilježavaju taj događaj samo kao muslimansku dženazu.”
Finci je jako ponosan što oko zgrade Jevrejske opštine, koja se nalazi uz sarajevsku sinagogu, nema potrebe za osiguranjem. On brani svoje učešće na manifestaciji povodom Međunarodnog dana sjećanja na holokaust u Srebrenici.
“U Sarajevu su 85-90 posto stanovništva muslimani, a imamo nekoliko stotina palestinskog porijekla koji su ovdje došli kao studenti za vrijeme Tita, oženili se i ovdje ostali. Organizirali su do sada vrlo pristojne propalestinske demonstracije. Izbjegavaju marširanje ispred sinagoga i Jevrejske općine. Na jevrejskim zgradama nema grafita ni svastika. Situacija je apsolutno mirna.“
“Nekoliko dana nakon početka rata popio sam kafu s bosanskim reisom. Tada je on dao izjavu u kojoj je rekao da rat na Bliskom istoku nije rat između muslimana i Jevreja; nije čak ni rat između Izraela i Palestine. To je rat između Izraela i Hamasa, koji je teroristička organizacija. Naš zajednički stav je da je svaki ljudski život važan i protiv smo ubijanja civila s obje strane i ubijanju treba prestati.“
“Potom su 27. januara u Srebrenici WJC i Jevrejska zajednica BiH objavili apel za mir, bez spominjanja Izraela, Palestine ili Bliskog istoka. Bio je to poziv na mir u svijetu i dobro je prihvaćen.“
“Od samog početka bosanskohercegovačke vlasti su nas kontaktirale i tražile da ih obavijestimo ako budemo imali problema. Ali mi ovdje živimo slobodno, otvorenih vrata i ne bojimo se. U isto vrijeme, u drugim evropskim gradovima, bilo je demonstracija, koje su vrlo često bile usmjerene na lokalne jevrejske zajednice.”
Gotovo idilično Fincijevo viđenje položaja Jevreja u BiH ne dijele ostali članovi zajednice, od kojih se većina boji otvoreno iznositi svoje stavove jer bi time mogli dovesti sebe ili svoje porodice u opasnost. Jedan od rijetkih koji javno iznose svoje kritičke stavove je muzičar Frano Yehuda Kolonomos-Martinčević.
Yehuda je rođen 1967. u Sarajevu od majke Jevrejke i oca Hrvata katolika. Tokom građanskog rata preselio se u Italiju, potom u Norvešku, a prije 10 godina vratio se u rodno mjesto.
“Jedan od razloga mog povratka bio je to što je jevrejska zajednica ovdje mala i stara”, rekao je za Post. “Imam desetero djece, od toga sedam sinova. Oni su budućnost zajednice. Zajednica je bila jako sretna što sam se vratio.“
“Ali onda su počeli problemi zbog moje otvorene podrške Izraelu. Čelnici zajednice smatrali su da to nije primjereno u muslimanskoj sredini. U zajednici su navikli da ih se tolerira i djeluju samo na muslimanskoj političkoj sceni. Rekao sam da moramo razvijati kontakte s drugim etničkim grupama u BiH i braniti Izrael tako da ljudi znaju naš stav. Razumijem to politički, moramo biti oprezni. Ali ne bismo trebali okrenuti leđa Izraelu.“
“Sad kažu da treba razlikovati Jevreje od Izraelaca. Tokom građanskog rata u BiH, Jevreji i članovi njihovih porodica (od kojih neki nisu bili Jevreji) pobjegli su u Izrael, koji im je pružio utočište i spasio ih. Sada oni govore protiv Izraela.“
“Ovdje se ne osjećam sigurno. Dobijam prijetnje. Zajednica kaže da je to moj problem jer navijam za Izrael. Ako se zbog toga moram bojati, tu itekako nije u redu. Ne mrzim muslimane. Radi se o tome da se mi držimo svog identiteta, a ne da guramo prst u oko muslimanima.”
Kolonomos-Martinčević planira predstaviti svoju kandidaturu za predstojeće izbore za predsjednika Jevrejske zajednice. Ističe da će to učiniti za svoju djecu i za Izrael. Oko 167 članova porodice njegove majke, Kolonomos, ubijeno je u holokaustu.
“Moja porodica poslana je u logore smrti iz Bitolja (danas u Sjevernoj Makedoniji). Majka se uspjela sakriti u šumi. Otac joj je bio policajac. Moja baka, majčina sestra i dva njena brata su ubijeni.“
POREĐENJE JE OBLIK SHIZOFRENIJE
“Poređenje holokausta i Srebrenice je jedan oblik shizofrenije. Srebrenica je bila čisti ratni zločin. Finci kaže da svi Jevreji u BiH misle da je u Srebrenici bio genocid, ali to nije istina. Jevrejska općina u Sarajevu je doista glavna jevrejska zajednica u Bosni. Ali postoje i druge zajednice u nemuslimanskim područjima, i one stvari vide drugačije.“
“Sada se u BiH sprema zakon koji će kriminalizirati one koji bi se usudili reći da Srebrenica nije bila genocid. Evidentan je pokušaj da se holokaust i Srebrenica stave u istu ravan, kako bi mogli optužiti Srbe za još jedan holokaust.
“Muslimani se ovdje ponašaju isto kao i Palestinci protiv Izraela. Uvijek se okrivljuju drugi, a oni postaju žrtve.
“Niko ne pokušava utvrditi šta se stvarno dogodilo oko Srebrenice. Tada je ubijeno oko 3.500 Srba. Među njima je bio i jedan od moje polubraće. Muslimanske snage pod zapovjedništvom generala Nasera Orića napadale su srpske gradove i sela, ubijale njihove stanovnike, a potom se vraćale u Srebrenicu, koja je bila zaštićena zona pod kontrolom UN-a.
“Mnogo je točaka za poređenje između Srebrenice i 7. oktobra. Srpska vojska je reagirala na opetovane napade, ali na vrlo okrutan način prema civilnom stanovništvu; Ne opravdavam ono što su učinili.”
Drugi istaknuti član sarajevske jevrejske zajednice, koji je govorio pod uslovom anonimnosti, upozorava da su muslimani u BiH prošli kroz proces radikalizacije koji se odražava i na njihov stav prema ratu u Gazi.
“Ne treba se bojati onoga šta će se dogoditi u Bosni. Treba se bojati onoga što već postoji u Bosni”, rekao je on za Post.
“Tokom građanskog rata u BiH svjedočili smo kako su muslimanski mudžahedini djelovali na načine koji su se ponovili 7. oktobra u Izraelu – odrubljujući glave i spaljujući uglavnom Srbe i Hrvate.“
“I ono što se dogodilo u Srebrenici podsjeća me na 7. oktobar. Muslimanski borci su napustili ovaj grad, napadali Srbe, silovali žene, ubijali, palili i odrubljivali glave. Onda, kada su Srbi reagirali i osvetili se, to je postao genocid, iako Srbi nisu imali genocidne namjere.“
“Metode borbe bošnjačkih mudžahedina bile su vrlo slične onima muslimana u Gazi: i u Sarajevu se pucalo iz vrtića, škola, bolnica. Nakon što je druga strana reagirala, muslimani su pokazivali tijela ubijene djece i žena.“
“Cijela ideja nacije bosanskih muslimana liči na stvaranje palestinske nacije. Prije 1991. godine Bošnjaci su bili samo muslimani bez nacionalnog identiteta, za razliku od Srba i Hrvata. Odjednom je Bosna pripala muslimanima, a svi ostali su trebali otići. U 90-ima su se mnogi muslimani osjećali dijelom Zapada. Sada 95% njih osjeća potpunu solidarnost s muslimanskim svijetom. To je emocionalna solidarnost. Ako negdje u svijetu postoji sukob u kojem učestvuju muslimani, Bošnjaci su na strani tih muslimana. Nije bitno je li to Azerbajdžan ili Palestina.“
“Rođen sam i odrastao u Sarajevu s Muslimanima i Hrvatima”, kaže ovaj član jevrejske zajednice. “Nakon 7. oktobra samo je jedan prijatelj musliman javno iskazao solidarnost sa mnom. Neki drugi su poslali privatne poruke. Pitaju za mene, ne za Izrael. Većina mojih prijatelja svako jutro na društvenim mrežama objavljuje fotografije palestinske djece iz Gaze.
To ne znači da su svi postali religiozni ili da će uzeti puške i napasti malu ovdašnju jevrejsku zajednicu. Previše su razmaženi da bi to učinili. Ali među njima žive i opasni radikalni elementi.“
“Muslimani su vrlo kritični prema Zapadu i njegovoj podršci Izraelu, koju porede s načinom na koji su njih zapadne sile izdale tokom građanskog rata. Dolazi do opće demonizacije Izraela. Riječ 'cionist' postala je kletva.“
“Rukovodstvo koje danas imamo samo je na strani Muslimana i zanemaruje druge velike grupe u Bosni, Srbe i Hrvate. Takva jednostrana lojalnost ljuti ostale grupe u BiH.“
“Andrle je izjavio da negiranje genocida u Srebrenici otvara vrata negiranju holokausta”, kaže ovaj istaknuti član sarajevske zajednice. “Čini se da koristi jevrejsku zajednicu za svoje političke ambicije. Može li takva osoba govoriti u ime zajednice ili se smatrati da je vodi? Treba li on biti taj koji izaziva sukob između naše zajednice i ostalih grupa u BiH?“
“U muslimanskim kantonima u BiH antisemitizam je dosegao dosad neviđeni nivo. To nije situacija ni u srpskom ni u hrvatskom dijelu države.
Jevrejska zajednica je nakon 7. oktobra prikupila stotine antisemitskih izjava od desetaka imama, ali umjesto da taj izvještaj prezentiraju Amerikancima i Evropljanima, oni su s njim otišli reisu, koji je došao s ispraznom deklaracijom, i to je bilo to.“
“Vodstvo jevrejske zajednice se pravi da je ovdje sve u redu, dok Bošnjaci – čak i sekularni i obrazovani ljudi – smatraju Hamas borcima za slobodu i govore da Izrael treba nestati.“
