Članovi Predsjedništva BiH sastali su se jučer sa predsjednikom Evropskog vijeća Antoniom Costom. Na kraju susreta spektakl u režiji Denisa Bećirovića (SDP) i Željke Cvijanović (SNSD). Naime, Bećirović je kao i inače govornicu Predsjedništva iskoristio za bekrajne govore o usklađenosti vanjskopolitičkih ciljeva BiH sa onima Evropske unije, podsjećajući na događaje od početka mandata aktuelne vlasti, ponovno naglašavajući obim vanjskotrgovinske razmjene naše zemlje sa EU-om.

Odmah nakon što je Bećirović završio sa svojim govorom, Cvijanović je rekla ono što svi misle, a to je da predsjedavajući mnogo govori, a ništa ne kaže. Njih dvoje poslali su sa iste govornice dijametralno suprotne poruke, međusobno se optužujući za bliskost sa Moskvom ili pak za iluzije izjava o procesu NATO integracija.

Bećirović se onda, vidno izrevoltiran izjavama Cvijanović kojima se potkopava njegov zamišljeni autoritet, vratio za govornicu da kaže kako članovi Predsjedništva BiH ne predstavljaju entitete. Izmjenjujući se ispred mikrofona kao na traci, Cvijanović je ponovno uzela riječ ističući kako:

- Ne može postojati ni Bosna i Hercegovina, naravno bez entiteta. BiH nije jedinstvena niti je jedna jedina izborna jedinica. Mi se biramo odvojeno. Srpski član Predsjedništva se bira u RS-u i po Ustavu dužan je da štiti interese RS-a u zajedničkom tijelu koje predstavlja kolektivnog šefa države, a to je Predsjedništvo BiH. Prema tome, ja nikad ne bih uzurpirala prava svojim kolegama i govorila da govorim uime onih koji me nisu birali, ali zajedno naravno možemo da postižemo, ako smo dovoljno zreli ono što su stavovi Predsjedništva BiH i kad se usaglasimo sve troje, onda mi govorimo uime BiH.

Da li je ovaj konflikt na neki način unaprijed dogovoren ne možemo sa sigurnošću znati, no ono što ostaje sasvim jasno jeste da Bećirović uvijek pokušava djelovati u laboratorijskim uvjetima, maksimalno kontrolirano, te da sebi rijetko kada dopušta da progovori riječ van unaprijed utvđenog scenarija.

Cvijanović, iako suštinski u krivu, ipak je izgovoreno okrenula u vlastitu ideološku korist, nastavljajući praksu svog prethodnika i stranačkog šefa Milorada Dodika koji je svaku priliku da govori kao član Predsjedništva BiH koristio za repeticiju retoričkih konflikata čija je suština umanjiti status državne institucije. Tako je sastanak organiziran unutar konteksta evropskih integracija završio kao još jedna predstava namijenjena domaćoj javnosti. Teško je povjertovati da je Bećirović imao namjeru uvjeriti Cvijanović u ispravnost svojih stavova, ili da je Cvijanović očekivala da će promijeniti njegov stav. Cilj je bio iskoristiti trenutak za slanje poruke vlastitim političkim bazama u kapacitetu u kojem je to moguće uraditi.

Bećirović zaboravlja da je on preglasavanjem člana Predsjedništva BiH Željka Komšića, sa istom tom Cvijanović na vlast u državnim institucijama instalirao upravo one protiv kojih sada evropskim zvaničnicima govori. Ranije nije bio toliko zainteresiran za razne oblike politički prihvatljivog konfliktnog ponašanja sa svojim koalicionim partnerima, ali evo sjetio se baš u izbornoj godini da to čini.

Za evropske zvaničnike ovakve scene vjerovatno predstavljaju politički šok jer je evidentno da oni koji čine vlast unutar BiH nastavljaju trošiti mandat više na međusobne sporove nego na reforme, pa država i dalje čeka na usvajanje samo dva potrebna zakona kako bi nastavila svoj put ka Evropskoj uniji.

Cvijanović protiv Bećirovića koristi njegov politički stil. Ako to tako uopšte možemo nazvati. Bećirović insistira na pripremljenim govorima, statističkim podacima i međunarodnim referencama bez imalo improvizacije, koja se, u rijetkim trenucima kada je prisiljen spontano djelovati, uvijek vrati kao bumerang, otkrivajući sliku političara koji živi od posuđenog znanja.

Nastup Cvijanović nije otkrio ništa novo jer sve što je rekla predstavlja kontinuitet politike SNSD-a prema državnim institucijama, dok je kontekst evropskih integracija toliko zaniljiv da je javnost više pažnje posvetila verbalnom sukobu dva člana Predsjedništva BiH nego sadržaju njihovog sastanka sa predsjednikom Evropskog vijeća.

Bećirović i Cvijanović su na kraju pomogli jedan drugom. Jedno je dobilo priliku da se predstavi kao zaštitinik institucija, dok je Cvijanović demonstrirala spremnost da se suprotstavi svakom pokušaju jačanja državnog nivoa vlasti.