Afrika je treći najveći kontinent na planeti, iza Azije i Amerike. Smješten između Atlantskog i Indijskog okeana, njegovih više od pedeset zemalja podijeljeno je na trideset miliona kvadratnih kilometara i praktično su sve te države nekada bile kolonije Evropljana. Sve osim jedne, koja je preživjela kontinuirane pokušaje kolonizacije i koja je danas nezavisna država.

Jedna je od najstarijih država na afričkom kontinentu. Dva puta Talijani su pokušavali ući na ovo područje, a uspjeli su ga samo nakratko okupirati. Ali Italija nikada nije uspjela nametnuti svoju hegemoniju u njoj.

Politička i ekonomska rivalstva dovela su evropska carstva do podjele Afrike u 19. stoljeću, nakon Berlinske konferencije 1884. godine. Na taj je način Njemačka, naprimjer, dobila teritorije koje danas čine Tanzaniju, Namibiju ili Kamerun, kao i Togo te dio Nigerije i Gane. Španija je dobila dio Maroka ili Ekvatorijalne Gvineje. A Francuska, Belgija, Portugal, Velika Britanija i Italija podijelile su ostatak.

Među državama koje su Talijani dobili bila je i Eritreja, zemlja čiji je susjed bila Etiopija, komad zemlje koji nije bio raspodijeljen.

Krajem XIX stoljeća, nakon što se Italijom pročulo za smrt etiopskog cara Yohannesa IV, optimizam je zavladao tom zemljom koja je vidjela priliku za širenje na afričku teritoriju.

U martu 1896. četiri talijanske brigade stigle su u grad Adwa s namjerom da zadaju konačni udarac i zauzmu Etiopiju, ali su ih u nekoliko sati porazili Etiopljani što je prisililo Italiju da potpiše ugovor kojim je priznala nezavisnost Etiopije.

Sporazum koji će desetljećima kasnije prekršiti tadašnji fašistički vođa Benito Mussolini. Na vrhuncu talijanskog fašizma i prije izbijanja Drugog svjetskog rata, talijanske trupe iz Eritreje su napale Etiopiju, koja je u to vrijeme bila pod vlašću cara Hailea Selasija.

Bio je oktobar 1935. godine, a talijanska pobjeda uzrokovala je preimenovanje zemlje u Abesiniju, a godinu dana kasnije teritorija je službeno postala dio Talijanske istočne Afrike. Iste godine Selassie je napustio zemlju i u sjedištu Lige naroda (preteče UN-a) održao govor koji je ušao u historiju jer je zahtijevao pravdu za svoj narod. Kasnije je bio zatvoren četiri godine i protjeran u engleski grad Bath.

Godine 1941. Engleska je odlučila vratiti Selassija na prijestolje i poslala jedinice da se pridruže etiopskim snagama, koje su se borile protiv dominantne vojske. Talijanski otpor skršen je nakon teške bitke i brojnih zločina, a car je uspio trijumfalno ući u Addis Abebu. Tako je nakon pet godina i tri dana Etiopija ponovo postala suverena država, a Haile Selassie njen kralj.

Car je iskoristio svoju pobjedu nad Afrikancima za promoviranje ideje o stvaranju Organizacije afričkog jedinstva, danas Afričke unije, čije je sjedište u Addis Abebi, glavnom gradu Etiopije. "Naša sloboda je besmislena ako svi nismo slobodni", rekao je 1963., godine kada je organizacija stvorena. Selassie je na kraju postao velika figura za veliku većinu Afrikanaca. Na primjer, Jamajčanin Rasfari smatra ga prorokom koji je došao "osloboditi Afriku".

S druge strane, tu je i slučaj Liberije. Teritorija koju su Sjedinjene Države prije osamostaljenja koristile za utočište robova ali ona je prije nezavisnosti biula mjesto koje su pod svojom kontrolom istraživale i iskorištavale Velika Britanija, Portugal ili Nizozemska.