Usvajanjem Rezolucije o osnaživanju političkog položaja Hrvata u BiH, Sabor susjedne Republike Hrvatske pokazao je da se ta zemlja otvoreno miješa u unutrašnja pitanja Bosne i Hercegovine kao suverene države, što je protivno međunarodnom pravu.

Političko i ustavno uređenje BiH nije i ne može biti predmet interesovanja Hrvatske, dodatno jer je ta država potpisnica Dejtonskog mirovnog sporazuma čime je njena jedina obaveza prema našoj zemlji princip nemiješanja iz kojeg se izvodi poštivanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta i političke nezavisnosti.

Posljednji dio rečenice zvuči poznato, zar ne? Vjerovatno je tako jer je to najčešće korištena sintagma trenutno predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića. Istog onog koji se nije sjetio reagirati na višemjesečnu najavu da će kontroverzna Rezolucija biti usvojena sve dok je Sabor nije potvrdio. Osim njega, tu je i ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković koji, dok drugima drži lekcije iz diplomatije, još uvijek nije svladao koncept upućivanja demarša čiji bi sadržaj bio kritika i najoštrija osuda političke namjere koja vrišti iz svakog slova sporne rezolucije.

No, on se ipak odlučio za njemu bližu formu djelovanja, uživo javljanje na društvenim mrežama te svakako i najava konferencije koja će govoriti o položaju "konstitutivnih naroda" u BiH.

Jednako tako, Bećiroviću na pamet nije palo da pozove ambasadora Hrvatske u BiH na konsultacije. Nije da bi se on odazvao, jer to nije uradio ni na poziv člana Predsjedništva BiH Željka Komšića prošle godine i to je otprilike sve što je potrebno znati o odnosu Hrvatske prema Bosni i Hercegovini.

Naglabanja saborskih zastupnika tokom usvajanja rezolucije išla su u dva smjera. Jedan je kako je tobože Hrvatska prijatelj Bosni i Hercegovini, dok je drugi sasvim evidentno rehabilitirao ideju presuđene Herceg-Bosne. Suštinski, takav odnos koji Hrvatsku stavlja između tračnica na čijoj su jednoj strani činjenica da je ta zemlja članica Evropske unije i NATO-a te bi time trebala baštiniti najviša demokratska dostignuća, a s druge strane na stare matrice etnoteritorijalnih pretenzija prema BiH koje su samo promijenile oblik pa svoje ciljeve žele u miru ostvariti političkim sredstvima kroz pritisak i djelovanja satelita hrvatskog političkog korpusa na bh. terenu.

Apsolutno je nevjerovatno koliku količinu političkih promašaja kumulativno BiH donose duo Bećirović-Konaković te se krajnje podaničkim ophođenjem stavljaju u poziciju da nikako ne koriste sve im dostupne mehanizme reagiranja na ovakva ponašanja, pa barem ona ostala i načelno simbolička.

Saopćenja i press konferencije koje gledamo već godinama nisu nam donijela rezultate, a jedini im je cilj bio promoviranje njihovih protagonista. Politička snaga države koju su trebali demonstrirati Predsjedništvo BiH i Ministarstvo vanjskih poslova, odlepršala je na krilima ličnih ambicija onih koji u tim institucijama sjede.

Jedan demarš, službeni protest, zahtjev ili upozorenje susjednoj Hrvatskoj bio bi sasvim dovoljan prvi korak ka zaustavljanju čak i narativnih nastojanja da se bilo koja država miješa u domaća politička pitanja. Jer, to je Bećiroviću, Konakoviću - suverenitet.

Sljedeći korak bio bi upoznavanje Evropske unije te Ujedinjenih nacija sa ponašanjem institucija Hrvatske. No, naš dvojac u Brisel ili New York ide samo ako je rezultat takvih posjeta objavljivanje saopćenja bez stvarnog učinka ili jahanje na populističkim frazama.

Hoće li ikada doći trenutak da ovaj dvojac koji je državu preskupo koštao, konačno, barem na kraju mandata uradi nešto što je zapravo dio njihovih nadležnosti?

Bosna i Hercegovina sa susjednom Hrvatskom ima niz otvorenih, bilateralnih pitanja. Na primjer, ovlašteni službenici iz susjedne države redovno se ne odazivaju pozivima Komisije za granice BiH kako bi se konačno utvrdile tačke razgraničenja između dvije države. Državna imovina BiH koja se nalazi na teritoriji Hrvatske po pravilu se uzurpira, a svi se sjećamo totalnog ignoriranja interesa BiH kada je u pitanju pristup otvorenom moru. Odlaganje radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori evidentno će se dogoditi bez obzira na sva nastojanja institucija BiH da zaštiti svoje stanovništvo te rijeku Unu.

Bećirović smatra kako će se sva ova pitanja riješiti sama dok on objavljuje fotografije sebe kako ozbiljno nešto potpisuje. A to što potpisuje nije poziv na konsultacije ambasadora Republike Hrvatske. To što radi nikako nije u interesu BiH, već u njegovom vlastitom.

Populističko djelovanje na društvenim mrežama, jalove press konferencije i protokolarno fotografisanje te ignoriranje krupnih bilateralnih problema u korist lične promocije i političkog oportunizma, degradira suverenitet i međunarodni položaj naše zemlje, ostavljajući je bez adekvatne zaštite pred otvorenim pritiscima iz susjedstva.