Politička scena u Srbiji opet se usijala uoči predstojećih vanrednih parlamentarnih izbora zakazanih za 25. oktobar. Istraživanja agencije Faktor plus najavljuju izuzetno neizvjesnu trku dajući listi Aleksandra Vučića 48,6 posto, a opozicionoj Studentskoj listi visokih 37,1 posto podrške. U prvi plan izbio je dr. Ilija Srdanović, ugledni novosadski ljekar i univerzitetski profesor, koji je preuzeo čelo "Studentske liste – Studenti pobeđuju", postavši tako simbol studentskog bunta i artikulacije nezadovoljstva protiv autokratije Srpske napredne stranke te figura koja bi trebala personificirati otpor režimu.

Međutim, regionalno iskustvo i politička realnost nalažu ogroman oprez, dok se u dijelu javnosti stvara euforija oko novog lidera. Bilo kakvo nekritičko slavljenje novih opozicionih aktera u Srbiji pokazalo se kao historijska zabluda, jer promjena režima u Beogradu rijetko donosi i promjenu ideološke paradigme prema susjedima i prošlosti.

Ugledni kardiolog postao politički predvodnik

Biografija 56-godišnjeg prof. dr. Ilije Srdanovića na papiru izgleda impresivno. Rođen 1970. godine u Novom Sadu, Srdanović je diplomirao na tamošnjem Medicinskom fakultetu 1995. godine, gdje je prošao sve stepenice akademskog i stručnog usavršavanja od specijalizacije interne medicine i subspecijalizacije kardiologije, preko magisterija u Beogradu, do doktorata 2012. godine i zvanja redovnog profesora na Katedri za urgentnu medicinu. Gotovo tri decenije vezan je za Institut za kardiovaskularne bolesti Vojvodine u Sremskoj Kamenici, a u stručnim krugovima prepoznat je po uvođenju složenih kardioloških zahvata i borbi za depolitizaciju zdravstva kroz angažman u Ljekarskoj komori Srbije i akademskoj mreži "Slobodan univerzitet".

Srdanovićev politički uspon počeo je beskompromisnim stavom uz studente. Nakon što je javno osudio pasivnost institucija i direktno prozvao vlast poručivši da krivci neće biti pronađeni jer su "oni najodgovorniji i najveći krivci", te proglasivši Vučića "personom non grata" u Novom Sadu, profesor je dospio pod udar aparata sile. Uslijedili su pozivi na policijska saslušanja u MUP, što ga je samo dodatno učvrstilo kao prirodnog lidera studentskog pokreta čija je krilatica postala "Studenti pobeđuju".

Iluzija promjene?

Ipak, ma koliko Srdanovićeva retorika o borbi protiv korupcije i institucionalnog propadanja zvučala privlačno građanima umornim od Vučićeve svevlasti, regionalna javnost ima pregršt razloga za skepsu. U Srbiji je postalo gotovo pravilo da se svaka "građanska" ili "reformska" alternativa u ključnim trenucima povuče na iste one nacionalističke i radikalne pozicije koje godinama njeguje i sam režim.

Razlika između vlasti i opozicije u Beogradu prečesto se svodi na pitanje tehnologije vladanja i stepena korupcije, dok strateški, velikodržavni ciljevi i odnos prema 1990-im godinama ostaju neupitni. Ni sami studentski protesti i višemjesečne blokade nisu bili imuni na ovu pojavu. Umjesto jasnog raskida s prošlošću, na blokadama i skupovima nerijetko su se mogle vidjeti nacionalističke koreografije, ikonografija i povici koji podsjećaju na iste one radikalne zablude koje su regiju skupo koštale.

U tom kontekstu, posebnu pažnju privlače i lične izjave samog Srdanovića. Gostujući u emisiji "Da sam ja neko", doktor je bez ustručavanja izjavio da je "cijelog života, u suštini, vojnik". Kako je priznao, prošao je put od "klasičnog vojnika s puškom u ruci, regrutovanog za vrijeme rata", preko ljekara, do "vojnika koji se bori za bolje sutra svoje nacije". Iako Srdanović to definira kao vlastiti patriotizam, činjenica da javnosti ostaje nepoznato na kojim je ratištima i u kojim vojnim formacijama tokom krvavog raspada Jugoslavije bio angažiran ostavlja prostor za ozbiljnu sumnju.

Upravo ta glorifikacija ratne prošlosti i terminologija borbe za "svoju naciju" potvrđuje tezu da se i na studentskoj, nominalno progresivnoj listi, itekako koketira s narativom koji u Srbiji ima prođu decenijama. Kada se tome dodaju neskriveni nacionalistički ispadi dijela studenata tokom blokada, postaje jasno da alternativa Aleksandru Vučiću ne nudi nužno i katarzu, već samo novog aktera u dobro poznatoj ideološkoj matrici.

Ilija Srdanović bez sumnje predstavlja ozbiljan izazov za dosad neprikosnovenu vlast SNS-a, a oktobarski izbori mogli bi donijeti politički zemljotres u Srbiji. Ipak, sve dok se nova opoziciona lica ne odreknu radikalizma i jasno ne distanciraju od politike koja Srbiju decenijama drži taocem retrogradnih ideja, svako oduševljenje promjenama u Beogradu mora ostati pod velikim znakom pitanja.