Ekonomija | 03.11.2026.

Zahtijevamo odgovor

Javni dug raste: Šta kriju brojke o finansijama Federacije BiH

Javni dug FBiH od kraja 2022. do marta 2026. porastao je za 1,652 milijarde maraka, a unutrašnji je više nego udvostručen. Istovremeno, odnos duga i BDP-a cijele Bosne i Hercegovine izgleda povoljnije. Obje informacije mogu biti tačne. Problem nastaje kada se druga koristi da prva prestane biti važna

Autor:  A. Tihić

Na papiru se javne finansije mogu posmatrati iz dva ugla. Iz jednog se vidi koliko država duguje. Iz drugog koliki je taj dug u odnosu na ekonomiju. Za odgovornu vlast oba su podjednako važna. Za politički marketing dovoljan je onaj koji bolje izgleda.

Dvije tabele i podaci Ministarstva finansija i trezora Bosne i Hercegovine pokazuju upravo takvu, naizgled proturječnu sliku: dug raste, a njegov odnos prema bruto domaćem proizvodu pada. Nije riječ o računovodstvenom čudu. Riječ je o različitim pokazateljima koji odgovaraju na različita pitanja. Nijedan ne oslobađa Vladu Federacije, na čijem je čelu Nermin Nikšić, obaveze da objasni zašto se zadužuje, pod kojim uslovima i šta će iza tog zaduživanja ostati.

Milijarda i po nije fusnota

Prema ovim tabelama, javni dug FBiH na kraju 2022. iznosio je 6.531,97 miliona KM, a na kraju marta 2026. dostigao je 8.184,12 miliona. Razlika je 1.652,15 miliona maraka, odnosno 25,29 posto. To je polazni podatak ove priče. Ne neodređene "milijarde", ne zbir najavljenih kredita, nego promjena evidentiranog stanja duga između dva datuma.

Važno je, međutim, ne zamijeniti tu polaznu tačku stanjem na primopredaji vlasti. Kraj 2022. pripada vremenu Novalićeve vlade, dok je nova vlada preuzela dužnost u maju 2023. U tabelama nema posebnog presjeka za dan primopredaje, pa povećanje od 1,652 milijarde nije precizan obračun učinka mandata od prvog do posljednjeg dana. Ko želi ozbiljnu kritiku Nikšićeve vlasti, ne treba ovu ogradu izbjegavati. Treba je izreći, pa pokazati ono što brojevi zaista potvrđuju.

A potvrđuju ubrzanje. U 2022. dug FBiH smanjen je za 48,99 miliona maraka; u 2023. povećan je za 72,57 miliona, u 2024. za 298,49 miliona, a u 2025. za čak 905,52 miliona KM. Za prva tri mjeseca 2026. slijedi dodatnih 375,57 miliona. Podaci za mart označeni su kao preliminarni, ali prikazani trend je jasan: najveće povećanje koncentrirano je u posljednjem dijelu posmatranog perioda.

Samo 2025. i prvi kvartal 2026. nose približno 78 posto ukupnog povećanja od kraja 2022. Zato raspravu nije dovoljno završiti konstatacijom da su se zaduživale i prethodne vlade. Pitanje je zašto se povećanje ubrzalo i kakvi su njegovi rezultati.

Sve veći oslonac na unutrašnji dug

Još je rječitija promjena strukture. Unutrašnji dug FBiH porastao je sa 1.064,52 miliona KM na kraju 2022. na 2.518,12 miliona krajem marta 2026, što je rast od 136,55 posto. Nije, dakle, samo udvostručen: povećan je 2,37 puta.

Vanjski dug u istom periodu raste znatno sporije, za 198,55 miliona KM, odnosno 3,63 posto. Od svakih stotinu maraka neto povećanja javnog duga FBiH, približno 88 otpada na unutrašnji dug. Njegov udio u ukupnom dugu povećan je sa 16,30 na 30,77 posto.

Ove brojke traže odgovor o cijeni i rokovima takvog finansiranja. Same tabele ne govore ko drži svaki instrument, koliko košta svako zaduženje niti kada sve glavnice dospijevaju. Zato iz njih nije moguće pošteno iznijeti tvrdnju da je već nastupila dužnička katastrofa. Ali jednako je neozbiljno praviti se da rast unutrašnjeg duga od 136 posto ne zaslužuje posebno objašnjenje.

Postoji i vrlo konkretan podatak u kvartalnom izvještaju Federalnog ministarstva finansija: tokom prvog kvartala 2026. ugovoreno je 125 miliona KM kratkoročnih kredita za upravljanje likvidnošću budžeta, s dospijećem do kraja iste godine. To samo po sebi nije dokaz nesposobnosti plaćanja. Jeste razlog da se građanima objasni zašto je takvo premošćavanje potrebno i iz kojih će se prihoda zatvoriti.

Kako procenti popravljaju sliku

Na nivou cijele Bosne i Hercegovine javni dug od kraja 2022. do marta 2026. raste sa 13,017 na 15,318 milijardi KM. To je povećanje od 2,301 milijardu, pri čemu približno 72 posto neto povećanja otpada na FBiH. Ipak, odnos javnog duga BiH i BDP-a na kraju posmatranog perioda iznosi 24,35 posto, naspram 27,97 posto u 2022.

Objašnjenje je jednostavno: nominalni BDP iz tabele raste brže od duga. Taj pokazatelj ima smisla i ne treba ga odbacivati samo zato što zvuči povoljno. Ali ne govori isto što i stanje trezora. Veća ukupna vrijednost ekonomije nije automatski odgovor na pitanje koliko novca određeni budžet ima na raspolaganju kada obaveza dospije.

Posebno treba pažljivo pročitati posljednju kolonu. Dug je stanje na 31. mart 2026, dok je BDP od 62,895 milijardi maraka projekcija za cijelu 2026. godinu. Za kraj 2025. korišten je BDP od 59,540 milijardi. Dakle, ne mijenja se samo dug nego i godišnja osnovica s kojom se poredi.

Kada bi se martovski dug, samo radi poređenja, podijelio istim BDP-om koji je korišten za 2025, dobio bi se odnos od 25,73 posto, a ne 24,35 posto. To nije drugi službeni pokazatelj za 2026, nego kontrolni obračun koji pokazuje koliko izbor osnovice utječe na rezultat. U prvom kvartalu nominalni dug BiH nije smanjen: porastao je za 432,75 miliona maraka. Niži procenat ne briše taj iznos.

Čiji dug zapravo brojimo?

Ovdje ozbiljna analiza mora stati pred još jednom razlikom. Dostavljena tabela za FBiH u martu prikazuje 8,184 milijarde KM, dok kvartalni izvještaj Federalnog ministarstva finansija za svoj obuhvat ukupnog duga prikazuje 7,241 milijardu. Razlika je približno 943 miliona maraka.

Iz toga ne slijedi da je novac nestao ili da neko nužno objavljuje pogrešan podatak. FMF u izvještaju razlikuje širi javni dug, koji obuhvata i kantone, gradove, općine i vanbudžetske korisnike, od ukupnog duga Federacije i federalnih vanbudžetskih korisnika. Ta razlika u obuhvatu mora biti usaglašena prije nego što se svaki iznos pripiše isključivo Federalnoj vladi.

Razlika nije bezazlena ni za tumačenje kretanja: fotografija pokazuje da je vanjski dug FBiH u prvom kvartalu povećan za 87,69 miliona KM, dok FMF u svom obuhvatu iskazuje smanjenje od 109,77 miliona. Potrebna je javna, razumljiva tabela koja će povezati ova dva prikaza. Metodologija ne smije biti ni zamka za čitaoca ni zaklon od odgovornosti.

Isto vrijedi za poređenje s Republikom Srpskom. Prema dostavljenim tabelama, njen javni dug od kraja 2022. do marta 2026. raste za 10,76 posto, sporije od duga FBiH. Ali iz toga ne slijedi da je RS manje opterećena: za takav zaključak trebaju zasebni entitetski BDP-ovi, prihodi i rokovi otplate, kojih u ovim tabelama nema. Aritmetika rasta nije takmičenje u fiskalnoj sigurnosti.

Šta ostaje iza pozajmljenih maraka?

Najvažnije pitanje i dalje nema odgovor u ovim kolonama: šta je finansirano? Tabele ne pokazuju koliko je novca otišlo u razvojne projekte, koliko na tekuću potrošnju, a koliko na vraćanje ranijih obaveza. Bez toga nije opravdano sav rast proglasiti ni investicijom ni rasipanjem.

Nije svaka pozajmljena marka ista. Kredit za projekat koji povećava proizvodnju i javne prihode treba ocjenjivati prema njegovim rezultatima. Zaduženje kojim se samo odgađa nepokrivena potrošnja zahtijeva drugačije objašnjenje. Vlada bi zato, uz iznos svakog kredita, trebala pokazati njegovu namjenu, cijenu, rok i očekivanu korist. Građaninu treba račun, ne samo saopćenje da su sredstva osigurana.

Treba odvojiti i dug od deficita. Ove dvije tabele ne sadrže podatke iz kojih bi se mogao utvrditi godišnji suficit, akumulirani suficit, naslijeđena gotovina ili ukupni budžetski manjak. Povećanje stanja duga nije automatski dokaz da je isti iznos nestao iz blagajne. Ozbiljan članak o naslijeđu Novalićeve i rezultatima Nikšićeve vlade mora uporediti iste kategorije, za jasno određene datume.

Ako bi cilj bio samo vratiti nominalni dug iz ove tabele na nivo kraja 2022, razlika za smanjenje iznosila bi 1,652 milijarde KM. Raspoređeno na pet godina, to znači prosječno neto smanjenje glavnice od 330,43 miliona godišnje, bez kamata i bez budućih novih potreba. To je aritmetička ilustracija, ne gotov plan stabilizacije i ne može se završiti jednim rebalansom.

Jednako je neodgovorno unaprijed najavljivati "milijarde novih poreza" kao već utvrđenu posljedicu. Ove tabele ne sadrže nikakvu odluku o novim porezima. Rasprava o pokriću obaveza mora uključiti prihode, rashode, učinke investicija i uslove refinansiranja, a ne udarati na novčanik građana.

Sve ove brojke završavaju u martu 2026. i nisu završni bilans godine. Ali jesu dovoljno ozbiljne da od Nikšićeve vlade traže precizan odgovor: zašto je rast ubrzan, ko duguje, kome, po kojoj cijeni i šta će od tog novca ostati kada dođe vrijeme naplate?

Procenat može pomoći da se teret izmjeri. Ne može ga otplatiti.

Budućnost AI u svemiru

Može li Google riješiti energetsku krizu umjetne inteligencije?

Više od chata

AI agenti koji upravljaju vašim životom

Politička naivnost

Kompleks Alije Sirotanovića: Geneza bosanske servilnosti

Dugoročna računica

Kuća ili stan: Šta se zaista više isplati nakon 30 godina?

Početna Najnovije Najčitanije Na vrh