Dvanaesti naučni skup Centra za istraživanje i unapređenje duhovne i kulturne baštine u Bosni i Hercegovini „CID BiH“ pod nazivom „Halvetijski tarikat: najznačajnije ličnosti, usul i ogranci“ održan je u subotu 17. 5. 2023. u Stocu. Na skupu je o rasprostranjenosti ovog tarikata tokom historijskih epoha, značajnim ličnostima i osobenostima govorilo petnaestak naučnih radnika, istraživača, tarikatskih šejhova iz BiH i regije, kontekstualizirajući modele ovog duhovnog odgoja u aktuelnim izazovima, potrebama i mogućnostima.
Uz izraze dobrodošlice učesnicima skupa predsjednik CID-a mr. Suad Mujakić iznio je osnovne napomene o institucionalnom razvoju duhovnog odgoja u prvim stoljećima islama. Naveo je da meshebi i tarikati zapravo nadopunjuju jedni druge, jer nijedan od poznatih mesheba i tarikata nije tvrdio da je jedino on autentično predstavlja islam. „Svaki put kad su sljedbenici nekog mesheba ili tarikata bili nepotpuni i nedostatni, takvi su se vremenom izgubili. Tako se pojavio sistem davanja ovlaštenja. U tesavufu se taj sistema naziva silsila, a u meshebima idžaza. Oni koji u potpunosti nisu u svom idžazetu ili silsili slijedili mjerila Kur'ana i suneta njih danas više nema“, kazao je Mujakić.
Fenomen mira u bosanskim džamijama
Skup je u svojstvu izaslanika reisul-uleme dr. Huseina ef. Kavazovića otvorio goraždanski muftija Remzija ef. Pitić, istaknuvši kako organizacija ovakvih naučnih propitivanja doprinosi jačanju iskonskih primordijalnih vrijednosti i duhovnog i nacionalnog identiteta bosanskohercegovačkih muslimana. „Mi smo kao narod, intenzivno u posljednjem stoljeću sistemski i organizirano, svim resursima država kroz koje smo prošli, otimani od sebe, odrođavni od rođenog i čupani od svojih korijena. U velikoj mjeri reagiramo instinktivno zato što je naša tradicija snažna tradicija islama“, kazao je muftija Pitić. Problematizirao je uobičajene historijske tvrdnje o prisustvu islama na prostoru BiH, što se obično poistovjećuje s dolaskom sultana Fatiha, jer autentični historijski dokumenti potvrđuju da je prvi Bošnjak Ishak-beg Hranušić prije 585 godina otišao na hadž. Hranušića je za krajišnika sa sjedištem u Foči 1415. g. imenovao djed sultan Fatiha. „Šta sve ne znamo i šta je bilo prije toga, u našim percepcijama je ostalo zamagljeno“, kritizirajući pojave prihvatanja nametnutih historijskih pripovijesti kod Bošnjaka, dodao je Pitić. S druge strane, nastavio je, kad ozbiljni naučni radnici i historičari govore o Bošnjacima, svrstavaju ih u najstariju i najplemenitiju aristokratiju na tlu Evrope. Upozorio je i na krive tvrdnje o Osmanskom Carstvu kao stranom, turskom carstvu, kazavši da je to zapravo bilo carstvo Balkana koje je donijelo dobrotu, kulturu i druge civilizacijske vrijednosti.
Kritizirao je uvriježene sviknutosti da Bošnjaci, kada govore o sebi u prošlosti, obično govore kao o siromašnom narodu, što je inercija na protekla dva stoljeća, zaboravljajući pritome hiljade godina koje su minule. „Stećak ne može graditi sirotinja, jer je to pravo bogatstvo. Ljudi koji su to radili morali su biti najbogatiji ljudi svog vremena na širim prostorima“, rekao je muftija Pitić. Ove monumentalne vrijednosti kulturne baštine usporedio je jednako grandioznim primjerima u kulturi stanovanja koja je razvijana tokom minulih stoljeća. Kao ilustraciju, naveo je primjer odnosa prema mrvi hljeba koja je u svakoj bošnjačkoj kući smatrana neprikosnovenom vrijednosti poput najdražeg gosta. „Niko, nigdje i nikad nije razvio tako sofisticiranu kulturu islama kakvu su razvili Bošnjaci. Nigdje nema takvog mira kakav postoji u bosanskoj džamiji. To je najautentičnija primjena suneta Muhameda, a. s., u svakodnevnom životu“, kazao je muftija Pitić, argumentirajući ove stavove iščitavanjem poruka islama iz pojedinih arhitektonskih elemenata sakralne kulturne baštine. Na kraju je upozorio da je budućnost Bošnjaka u neizvjesnosti ukoliko se ne vrate izvornim vrijednostima vjerskog, duhovnog i nacionalnog identiteta.
Zahvalnica šejhu Halilu Brzini i nakšibendijskoj tekiji na Mejtašu
Uspješan rad skupa učesnicima poželio je i prof. dr. šejh Ćazim Hadžimejlić, predsjednik Tarikatskog centra BiH. Halvetijski tarikat, primijetio je, bio je poveznica s drugim krajevima islamskog svijeta koja je donosila ljepote božanskog nura, ljepote odnosa čovjeka prema čovjeku, prema susjedima.
„Halvetijski tarikat je imao svog udjela u donošenju Allahove vjere na ove prostore, pogotovo se to ogleda u činjenici da su u Sarajevu postojala tri halvetijska hanikaha: Bagdadijin, Bistigijin i Gazi Husrev-begov hanikah“, rekao je šejh Hadžimejlić, primijetivši da historičari najčešće izostavljaju ovu Gazijinu karakteristiku i njegov doprinos u razvoju halvetijskog tarikata u BiH. Kao jednu od potvrda rasprostranjenosti halvetijskog tarikata na tlu BiH, napomenuo je da su se halvethane, prostor za osamljivanje, nalazile u nekoliko bosanskohercegovačkih tekija. Konstatirao je da je halvetizam kao duhovni pravac danas izgubljen, ali da su realne osnove za njegovo djelimično inkorporiranje u okvirima nakšibendijskog tarikata.
Hadžimejlić je kratko podsjetio i na neke od osobenosti halvetijskog tarikata u činjenju ibadeta i zikra. Između naučnih sesija za podršku pri realizaciji projekta „Zaboravljeno naslijeđe“ i dokumentarnog serijala „Velikani tesavufa“ predsjednik Tarikatskog centra prof. dr. šejh Ćazim Hadžimejlić uručio je zahvalnicu šejhu Halilu Brzini, šejhu nakšibendijske tekije na Mejtašu.
Dodir prirode
Uvodno izlaganje naslovljene teme naučnog skupa održao je šejh Halil Brzina Hulusi. Premda je halvetijski tarikat prožimao sve društvene pore te je značajno utjecao na oblikovanje društvene stvarnosti i imao značajnu ulogu, šejh Brzina naglašava da se prvi put o njemu na naučnim osnovama govori u našoj bližoj historiji. Tome je doprinijela i dinamika savremenog svijeta, jurnjava za materijalnim dobrima, nametnutim zadacima materijalističkog uspjeha.
„Već smo jednom konstatovali da, uprkos svim tehnološkim igračkama u koje smo ovisnički zagledani, osjećamo da vremena imamo sve manje. Navjestitelji skorog kraja svijeta, što je postalo popularno zanimanje mnogih medijskih besposličara, tvrde da je vrijeme ubrzalo. Naravno da sve što je imalo svoj početak ide svom kraju. Međutim, ne pitamo se nije li možda riječ o našem manjku pažnje, koja je skrenuta sa senzacija čija je priroda prolazna i beznačajna. Istodobno slušamo sve više o ljudima koji teže tišini i traže dodir s prirodom“, rekao je šejh Brzina.
Upravo ta potreba bijega iz projiciranog haotičnog nemira i košmara savremenosti ujedno je i mogućnost istinskim tragaocima suštinskog mira da unutar sebe pronađu sebe i da svoje vrijeme posvete Stvoritelju. Na pomanjkanje broja halvetija, čiji pripadnici prakticiraju duhovne vježbe u osamljivanju, prema mišljenju šejha Brzine, utjecala je promjena slike svijeta iz teocentrične u egocentričnu.
„U jednom ljudskom srcu ne mogu biti dvije ljubavi; ljubav prema ovom svijetu i ljubav prema Stvoritelju. Ako u srcu jednog društva i zajednice preovladavaju ljubav prema dunjaluku, tu svjetlost božanska ne ulazi jer je njihovo srce okupirano prolaznim stvarima, briga za položajem i ukrasima ovog svijeta. Allahovi i fejzovi dolaze u srce jednoga roba, ali ako tamo nađu gaflet, ljubav prema dunjaluku, stvorenjima, onda se ti darovi i fejzovi vraćaju istim svjetlosnim putem Darovatelju, pa neka se čovjek ne ljuti na Allaha što mu je uskraćeno njegovo svjetlo nego neka preispita sebe, očisti svoje srce, jer uspjet će samo onaj ko Allahu čista srca dođe“, pojasnio je šejh Brzina, napomenuvši da je na prethodnim naučnim skupovima održanim u Stocu upozoreno da dinamika stvarnosti čovjeka ostavlja uplašenim pred egzistencijalnim brigama u kojima je teško naći jako malo vremena da se pozabavi samim sobom i da se okrene svojoj duhovnosti, da odgovori na pitanja da li je njegovo srce sljedbenik ljubavi ili mržnje, tolerancije ili isključivosti.
Šejh Brzina je upozorio da su tesavufska učenja prijeko potrebna čovjeku današnjice ako se želi uzdignuti iznad ovozemnosti i svakodnevnih preokupacija. „Nadamo se da ćemo to i dokazati i približiti kroz analiziranje halvetijskih prvaka, šejhova i derviša koji su se povlačili u osamu poput Ashab-i Kehfa, koji se nisu željeli uprljati i pasti u blato nevjerstva i dunjalučkih preokupacija.“ Podsjetio je da je halvet osama derviša koja obično traje 40 dana u koju šejh derviša šalje kada dostigne određeni stupanj duhovnog odgoja, daje mu vird koji će devamiti, pustekiju na kojoj će klanjati, Mushaf iz kojeg će učiti, odredi mu vrlo skromnu opskrbu hranom i vodom. „To je početak iskrenosti i predanosti. U samoći i odvojenosti je i bliskost i opuštenost s Allahom, zadovoljstvo s malim, jer onaj ko se druži s ljudima opterećuje se time kako će steći i zaraditi i ne pridaje pažnju tome šta je halal, šta je haram, pa strada. Onaj ko se osami je sačuvan ljudskih spletki, lukavština i drugih grijeha kojima je izložen družeći se s ljudima“, rekao je šejh Brzina.
Duhovne vježbe u aktuelnom trenutku
Napomenuvši da je među prvim halvetijskim šejhovima u bližoj historiji Bosne i Hercegovine, istakao je da bi se halvet danas mogao primijeniti na način da se uskladi s vremenom i prostorom, ne mijenjajući njegovu suštinu, tako da pazi s kim se druži, da pazi šta govori, da pazi šta jede, koliko spava i kako troši svoje vrijeme.
„Dobro društvo je bolje od samoće, a samoća je bolja od lošeg društva, jer i halal-lokmu prestani jesti kad ti je najslađe jer je to odlika Allahovih evlija. Govori samo istinu i nemoj govoriti laž. Smanji bespotreban govor, smanji grohotan smijeh, jer to umrtvljuje srce. Ne izgovaraj loše riječi i prostakluke. Ne laži i neka ti govor bude prefinjen i sažet, iskren i umiljat. Pričaj blagim tonom. Spavaj koliko ti je potrebno, ali gledaj da ispresijecaš san, da ne uživaš u njemu i padaš u gaflet. Ustaj na noćni namaz, koristi blagodati zore i budu jako karakteran“, naglasio je šejh Brzina, dodavši da su ove preporuke ujedno i principi utemeljeni s hadisima i preporukama Muhameda, a. s.
Ove preporuke otvaraju mogućnost da vjernik vanjštinom bude sa stvorenjima a nutrinom sa Stvoriteljem, što su osnovne karakteristike halveta. Šejh Brzina je dalje u svom govori naveo niz istaknutih alima, šejhova s područja Bosne i Hercegovine koji su pripadali halvetijskom tarikatu, a potom prisutne podsjetio kako su onu komentirali inspirativne kur'anske pripovijesti. „Halvetijski tarikat je bio jedan od najrasprostranjenijih tarikata u Osmanskoj Državi u 15, 16, 17. i dobar dio 18. stoljeća. Ovaj tarikat ima više kolova i podogranaka od svih ostalih derviških redova. Na njegovo učenje utjecali su poznati šejhovi i vrhunski pjesnici“, podsjetio je šejh Brzina.
Naučni skup prati zasebno izdanje Zbornika radova
Na Naučnom skupu o temi „Halvetijski pir Muhamed Sejfudin Iblizović – paradigma bosanskog hala“ govorila je prof. dr. Fahira Fejzić-Čengić, prof. dr. Amina Šiljak-Jesenković o ograncima halvetijskog tarikata, prof. dr. Sead Alić o prelamanju svjetlosne zrake u vodi, doc. dr. Elvir Musić o životu šejha Zahida Gilanija, dr. Ferid ef. Dautović o Elči Ibrahim-pašinom hanikahu u Travniku, doc. dr. Samed Omerdić o sukobu Halvetija i Safavija i širenju halvetijskog pravca u osmanskoj imperiji, hfz. dr. Berin Bajrić o šejhu Salahuddinu Uššakiju i Ali-dede Bošnjaku, dr. Senad Hasanagić o Džemalijama kao ogranaku halvetijskog tarikata, šejh Ilhan Šeh o Usulu tarikata „Halveti-Hajati“, prof. Ejup Salih o Halvetijskom tarikatu u Sjevernoj Makedoniji, Samir Hatkić o Gazi Husrev-begu kao halveti sufiji vanrednih duhovnih horizonata i blistavih refleksija na život, mr. Suad Mujakić o Koski Mehmed-pašinom hanikahu u Mostaru i mr. Zajim Kruško o halvetijskoj tekiji u Rudom. Radovi izloženi na naučnom skupu bit će štampani u novom broju zbornika radova koji će javnosti biti dostupan do održavanja novog, 13. po redu naučnog skupa u Stocu.
