Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija održat će 12. maja svoju redovnu polugodišnju raspravu o stanju u Bosni i Hercegovini. Kako je to već postala ustaljena i besmislena praksa, Vlada Republike Srpske poslala je svoj "izvještaj" u kojem, po ko zna koji put, pokušava prekrojiti stvarnost i međunarodnoj zajednici prodati priču u kojoj su zapravo branitelji presuđenih ratnih zločinaca žrtve, a kočničari napretka jedini "konstruktivni faktori".
Čitajući taj dokument, nemoguće je ne primijetiti duboku ironiju i moralni sunovrat njegovih autora. Nevjerovatno je da oni koji godinama otvoreno brane i veličaju presuđene ratne zločince, dajući institucijama i studentskim domovima imena po njima, sada u zvaničnom izvještaju upozoravaju na opasnost od onih nad kojima su ti isti zločini počinjeni. Optužbe o "radikalnom islamu" i "antisemitizmu" Bošnjaka, izrečene bez ijednog validnog dokaza, nisu ništa drugo do bezočan pokušaj dehumanizacije cijelog jednog naroda pred očima svjetske javnosti.
Mit o ugroženosti u rukama moćnika
Posebno su apsurdne tvrdnje o "bošnjačkoj dominaciji". Ako pogledamo realnu raspodjelu političke moći u Bosni i Hercegovini, jasno je da se ključevi države nalaze u rukama tandema Dodik-Čović. Kroz kontrolu Doma naroda i Vijeća ministara, ovaj dvojac drži cijelu zemlju u šahu, blokirajući svaki proces koji bi Bosnu i Hercegovinu barem zeru približio funkcionalnoj državi.
Ipak, uprkos toj apsolutnoj moći, Bošnjaci su im i dalje "krivi" jer naprosto moraju svoje biračko tijelo održati u konstantnom stanju straha od "drugog". Dok se narod u oba entiteta bori s niskim standardom i masovnim iseljavanjem, političke elite u entitetu RS koriste nacionalističku galamu kao dimnu zavjesu za nastavak pljačke prvenstveno sopstvenog naroda, a potom i svih ostalih u ovoj zemlji.
Schmidt i OHR
U izvještaju se oštro napada visoki predstavnik Christian Schmidt.
Istina je, i to se mora jasno reći, da je Schmidt kao persona donio veliku štetu Bosni i Hercegovini, primarno Bošnjacima, namećući odluke koje su dodatno zabetonirale etničke podjele i obesmislile građanski glas.
Međutim, uprkos njegovim spornim potezima, uloga OHR-a kao institucije u Bosni i Hercegovini ostaje neupitna i nužna sve dok se ne ispune uvjeti za puni suverenitet, jer je on jedina brana od totalne pravne anarhije koju priželjkuju vlasti u Banjoj Luci.
Opasnost iz drugog plana
Vlada RS-a se u svom izvještaju žali na blokade, dok istovremeno njihovi ministri, poput Srđana Amidžića, protivzakonito blokiraju raspodjelu sredstava od indirektnih poreza. Žale se na neotvaranje graničnih prijelaza, dok sistemski ruše institucije koje bi te procese trebale voditi.
Ostaje nada da će Vijeće sigurnosti UN-a prepoznati s kim ima posla i da će ovaj izvještaj tretirati kao ono što on u suštini i jeste, a to je propagandni pamflet. Ipak, ne smijemo zanemariti ni opasnu lobističku mrežu koju su vlasti manjeg bh. entiteta iz drugog plana godinama brižljivo i skupo razgranale širom svijeta. Milioni maraka novca svih građana naše zemlje potrošeni su da bi se u svjetskim centrima moći širile neistine o "terorizmu" i "ugroženosti Srba", dok se u stvarnosti jedina ugroženost odnosi na bankovne račune onih koji su privatizirali entitet.
Bosna i Hercegovina 12. maja opet izlazi na svjetsku pozornicu. Hoće li pobijediti argumenti i činjenice, ili će lobistički dolari i beskrupulozne laži iz Banje Luke uspjeti još jednom zamagliti istinu o tome ko zapravo drži ovu zemlju u mraku? Na međunarodnoj zajednici je da odluči hoće li nagraditi one koji ruše mir ili stati u zaštitu države i njenih građana.



