Pa kako ste spavali, prokleti doseljenici, u kući u jeruzalemskoj muslimanskoj četvrti koju ste priželjkivali i opljačkali od bolesnog, starijeg para koji je bio izbačen iz nje? Kako je izgledala vaša prva noć među drevnim zidinama?

Kako je ući u dom koji čuva 70 godina uspomena porodice, uspomena koje nisu vaše? Kako je ući, baš kao i 1948. godine, u domove iseljenih, s još uvijek krčkajućim loncima na plamenicima i odjećom u ormarima? Kakav je osjećaj upasti u tuđi dom? A kako je vidjeti kako policajci izvlače starca iz kuće da vam raspreme opljačkanu imovinu?, piše Gideon Levy u kolumni za izraelski list Haaretz. 

Jeste li vidjeli grafite na zidovima, "Vratit ćemo se" i "Palestina će biti slobodna?" Vidim da si već izvjesio izraelsku zastavu na prozor, kao lopov koji hitno mijenja tablice auta koji je ukrao da prikrije dokaze. Sada je kuća jevrejska za vijeke vijekova. Sada je vaša, zahvaljujući poznatom izraelskom pravosudnom sistemu, koji je korumpiran, pokvaren i rasistički kada su u pitanju prava vaše nacije. Kako suci u Jeruzalemu rješavaju nerješivo proturječje između sudbine jevrejske imovine od prije 1948. i sudbine palestinske imovine? Postoji li drugi način da se presuda opiše osim kao pravi odgovor na apartheid?

Kako ste spavali noću, prokleti naseljenici? A kako ćete spavati u noćima koje dolaze? Hoćete li, barem na trenutak, razmisliti o sudbini Mustafe Sub Labana, pristojnog Palestinca od 74 godine, koji je služio u izraelskoj policiji, a sada, pod stare dane, beskućnik, gurao se u domu svog sina u Shoafatu? A sudbina njegove impresivne supruge Nore Gheith Sub Laban, koja je rođena u ovoj kući prije 68 godina i hospitalizirana je u utorak? Jeste li se potrudili pogledati ih u oči? Izranja li pred vama njihova slika? Možete samo poželjeti da vas slika njihovog izbacivanja iz svog doma, prati u vašim noćnim morama do kraja vaših dana. Neka njihova slika izlazi pred vama svake večeri dok stavljate svoju djecu u krevet.

Ali to se neće dogoditi. Oni za vas nisu ljudska bića, oni su manje od ljudi - oni nisu Jevreji. A ovu sramotu je odobrio pravosudni sistem.

Izraelski narod je u utorak ponovno pobijedio, ovoga puta odnio je posebno veličanstvenu pobjedu, pobjedu nad starim parom. Porodicama Sharabi, Wormser i Friedman, koje već žive u drevnoj zgradi u srcu Muslimanske četvrti, pridružit će se još jedna porodica koja iznajmljuje nekretninu od fondacije Kollel Galicia. Ako danas uđu u stan, još uvijek bi mogli pojesti složenac od riže i piletine koji je kći para pripremila za svoje roditelje i nalazi se u hladnjaku, na gornjoj polici. Skuhan je sredinom sedmice i još se može jesti. Sva porodična imovina još uvijek je u stanu, osim porodičnih albuma sa slikama koje su ponijeli sa sobom.

U međuvremenu je promijenjena brava na glavnom ulazu i porodica više nema pristup nekadašnjem domu u kojem je par živio kao zaštićeni najmoprimac. Opet se pokazalo da Palestinci nemaju nikakvu zaštitu, čak ni kao podstanari.

“Ova će kuća ostati zatvor dok se ne vratimo”, rekla mi je Nora tužno prije otprilike mjesec dana, u svom domu. U utorak, na dan kada su izraelski demonstranti promuklim glasovima uzvikivali "demokratija" i "sramota", ova se sramota dogodila u Jeruzalemu. Nora i Mustafa više ne žive tamo. Muslimanska će četvrt biti jevrejska, a Izrael će biti država aparthejda - i službeno.