U ruševinama uništenih domova i okruženi atmosferom udara zračnih napada, umjetnici Gaze sjede s kistovima u rukama, pretvarajući očaj u prkos. Vreće s brašnom postaju platna, kutije humanitarne pomoći pretvaraju u portrete, a svaki potez boje priča priču, objavila je Al Jazeera.

Više od 76 godina izraelska okupacija predstavlja prijetnju palestinskoj kulturi kroz raseljavanje i uništavanje. Čak i pred trenutnim ratom, u kojem je Izrael ubio više od 61.700 Palestinaca, umjetnici iz Gaze odbijaju nestati.

A neki od umjetnika enklave uspjeli su pretvoriti bol u nadu, prikazujući surovu stvarnost rata i raseljavanja. S ograničenim resursima nastavljaju proizvoditi, govoreći da njihova umjetnost odražava želju za preživljavanjem.

Kulturna devastacija u Gazi uključuje uništenje desetaka kulturnih centara, muzeja i arheoloških artefakata, uključujući drevnu keramiku i rukopise. Prekid vatre, koji je počeo 19. januara, omogućio je predah, ali stručnjaci vjeruju da nije poznat puni razmjer štete.

U službenom izvještaju o situaciji iz marta prošle godine, Palestinski centralni zavod za statistiku i Ministarstvo kulture naveli su da je 45 pisaca i umjetnika ubijeno u Gazi od 7. oktobra 2023. i da su uništena 32 kulturna centra i 12 muzeja. Brojke su sada vjerojatno daleko veće.

Među ubijenima je i umjetnica Mahasen al-Khateeb, koja je poginula u oktobru u izraelskom zračnom napadu na izbjeglički kamp Jabalia u sjevernom dijelu Gaze. Ubijena je s cijelom porodicom.

Izrael uništio historijska mjesta

Dok je izraelska vojska dosljedno tvrdila da su njene operacije fokusirane na borce uključene u napade na Izrael, umjetnici i stručnjaci za umjetnost iz Gaze tvrde da Izrael namjerava izbrisati palestinsku kulturu.

Izrael je "uništio historijska mjesta i drevne znamenitosti, brišući hiljade godina kulturnog nasljeđa u Gazi" rekao je Sobhi Qouta, vizuelni umjetnik i predavač na Univerzitetu Al-Aqsa, koji također koordinira Klubom vizuelnih umjetnosti pri Fondaciji Abdel Mohsin Al-Qattan.

- Mnogi palestinski umjetnici su, također, izgubili svoja djela u bombardovanju njihovih domova ili uništavanju kulturnih centara u kojima su se ta djela nalazila - rekao je on.

Palestinska umjetnost vuče korijene iz bizantskih utjecaja i razvila se kroz islamsku tradiciju. Nakon 1967. godine, kada je Izrael počeo okupaciju Gaze, umjetnost je postala moćno oružje otpora s umjetnicima poput Kamala Boullate i Suleimana Mansoura, koji su koristili svoje radove kako bi potvrdili palestinski identitet usred okupacije.

Umjetničko obrazovanje uključeno je u akademski krajolik Gaze sredinom 1990-ih s programom likovnih umjetnosti Univerziteta Al-Aqsa. Umjetnička scena brzo je rasla, potaknuta pokretanjem Grupe Eltiqa za savremenu umjetnost 2002. kao prvog modernog umjetničkog prostora u Gazi, nakon čega je došao Shababeek za savremenu umjetnost 2009. Uprkos sukobu i izraelskoj blokadi Gaze, umjetnička zajednica u Gazi je napredovala. Ipak, sve glavne umjetničke prostore - Eltiqa, Shababeek i Al-Aqsa - Izrael je uništio u ratu.

Tiha svjedočanstva borbe

Hussein al-Jerjawi (18) pet je puta protjeran zbog rata. 

Rat je duboko utjecao na njegov umjetnički put, pa se okrenuo nekonvencionalnom mediju: humanitarnim vrećama za brašno kao platnu. Njegove slike na simbolima opstanka u opkoljenoj zemlji pokazuju pukotine, rupe i druge simbole koji odražavaju razlomljeno postojanje onih u Gazi.

- Kada slikam na vreći za brašno, osjećam se kao da pišem našu historiju kistom umočenim u patnju i otpor. Odabir torbi za pomoć prirodan je odgovor na oskudicu tradicionalnih umjetničkih potrepština u Gazi - rekao je on.

"U izbjegličkom šatoru, okružen praznim UNRWA-inim vrećama za brašno, odlučio sam slikati po njima kako bih uhvatio bol rata i svoju priču o raseljenju", objašnjava Al-Jerjawi, misleći na Agenciju Ujedinjenih naroda za pomoć palestinskim izbjeglicama, glavnu agenciju za pomoć Palestincima.

Uprkos ratu, Al-Jerjawi je sudjelovao na umjetničkim izložbama i radionicama, uključujući i onu u Fondaciji Qattan u Shababeeku. Jedna od njegovih slika bila je izložena na okupiranoj Zapadnoj obali u Galeriji Qattan, koju vodi Fondacija Qattan, koja je bila ključna u njegovanju umjetničke zajednice u Gazi, podržavajući djecu u disciplinama kao što su crtanje, pozorište i pjevanje.

- Čak i nakon što sam toliko toga izgubio, moja umjetnost ostaje moj prkos - rekao je.

Opisujući jednu od svojih slika, Al-Jerjawi je rekao da "vreće brašna tiho svjedoče pričama raseljenih koji čekaju na preživljavanje. S odštampanim riječima koje naglašavaju smrznuto ljudsko stanje, podignute, stisnute ruke - neke držeći brašno, druge prazne - govore o očajničkoj potrazi za nadom".

Dodao je da su "lica priče o umoru i gladi. Oči ne traže samo hljeb nego i dostojanstvo. Izblijedjela gomila u pozadini, poput sjena, čeka u beskrajnom redu".

Al-Jerjawi svoju umjetnost vidi kao odbranu palestinskog identiteta.

- Okupacija nastoji izbrisati našu kulturu i identitet. Ali umjetnost nam čuva sjećanje. Svaka slika koju napravim je dokument koji svijetu govori da smo živi, ​​sanjamo i držimo se svojih korijena - rekao je on.

Pretvaranje boli u umjetnost

Ibrahim Mahna (19), još jedan palestinski umjetnik, transformirao je kutije humanitarne pomoći koje su korištene za pakovanje hrane i drugih potrepština u umjetnička djela za koja je rekao da utjelovljuju bol i otpornost porodica raseljenih u ratu.

- Ove kutije nisu samo posude za hranu. Postali su simboli strašnih društvenih uslova s kojima se danas suočavamo, a istovremeno odražavaju našu upornost da se odupremo i sposobnost da izdržimo - rekao je Mahna.

Mahna je počeo koristiti kutije za humanitarnu pomoć kada su tradicionalne umjetničke potrepštine postale nedostupne zbog rata.

Iz grube površine jedne od njegovih slika u kutiji izranjaju slike šupljih očiju koja tiho vrište. Iza njih se uzdižu šatori u neplodnom krajoliku okruženi palmama.

- Ova lica su moji ljudi - rekao je Mahna.

Njegov rad često prikazuje šatore i figure koje obuhvataju generacije, odražavajući patnju Palestinaca koji su izgubili sve.

- Šatori su postali sve što im je ostalo - krhko sklonište koje ne nudi nikakvu zaštitu od surovosti prirode ili težine njihove tragedije - rekao je Mahna.

"Patnja raseljenih pojedinaca u ovim šatorima me inspiriše da stvorim više slika koje dokumentuju njihove svakodnevne borbe, osiguravajući da njihove priče ostanu svjedočanstvo njihovog postojanja", dodao je on.

Pokazao je na ženu u središtu jedne od svojih slika, njeno snažno, ali umorno lice utjelovljuje palestinsko majčinstvo.

- Iza nje su muškarci i djeca izranjavani ratom i siromaštvom. Ova lica simboliziju ljude koji odbijaju biti izbrisani - rekao je Mahna.

Za Mahnu, umjetnost je otpor i identitet.

- Okupacija ne uzima samo našu zemlju. Pokušava nas izbrisati. Slikanje na kutijama za humanitarnu pomoć omogućuje mi da povratim našu priču - naglasio je on.

Qouta je rekao kako nema sumnje da je izraelska okupacija snažno ciljala na palestinsku umjetnost i kulturu.

Iako su Mahna i Al-Jerjawi uspjeli nastaviti stvarati, Qouta je rekao da je rat ostavio mnoge "umjetnike nesposobnima za stvaranje zbog psihološke traume".

- Mnogi su se morali fokusirati na podršku porodicama i pronalaženje sigurnosti - zaključio je, objavila je Al Jazeera.