Milioni ljudi koji su pogledali film “Kad jaganjci utihnu“, reditelja Jonathana Demmea s Jodie Foster i Anthonyjem Hopkinsom u glavnim ulogama, vjerovatno nisu ni znali da je glavni lik, Hannibal Lecter, inspirisan stvarnim likom. I to ubicom koji je još živ.

No, kao i u mnogim drugim prilikama, stvarnost je čudnija od fikcije. Pravi Lecter je Robert Maudsley (68), kojeg se smatra najopasnijim zatvorenikom u Velikoj Britaniji. Kao i protagonista filma, živio je 43 godine u zatvoru Wakefield, izoliran u neprobojnom staklenom kavezu, dimenzija 5,5 x 4,5 metara, jedinstvenom u svijetu. Jedino prirodno svjetlo koje dobiva je za vrijeme dok mora izaći van radi vježbanja, ali ne održava kontakt ni s jednim zatvorenikom, već samo sa šest stražara koji ga čuvaju.

Jedini namještaj u njegovoj ćeliji su stol i stolica, oba od komprimiranog kartona, a zahod i umivaonik čvrsto su pričvršćeni za pod. Maudsleyev krevet je betonski kamen, a vrata su izrađena od čvrstog čelika, otvaraju se unutar kaveza unutar ćelije. Kavez je okružen debelim prozirnim akrilnim pločama i ima mali otvor na dnu kroz koji čuvari prenose njegove obroke serijskom ubici.

Rođen je u Toxtethu (Liverpool) u junu 1953. godine i svoje rane godine proveo je u katoličkom sirotištu Merseyside s trojicom svoje braće. Njegova majka bila je ovisna o kokainu, a otac je imao problema s alkoholom. Godinama ih je otac izlagao fizičkom zlostavljanju. Maudsley je prošao najgore jer je često stajao u odbranu njegove braće, što bi razljutilo njegovog oca pa bi ga strože kažnjavao.

Znao je biti zatvoren u sobi na šest mjeseci, a jedina posjeta bila je kada bi otac ulazio u sobu da ga premlati. “Gotovo svaki dan smo bili izloženi zlostavljanju. Gotovo uvijek su nas tukli i slali u našu sobu”, objasnio je jednom prilikom, rekavši da je “ono čega se najviše sjećam su batine. Jednom sam bio zaključan u svojoj sobi na šest mjeseci. Moj otac je samo otvorio vrata da me udari. Mislim da je to radio između četiri i šest puta dnevno. Jednom mi je slomio zračnu pušku na leđima”.

Sa 16 godina prebačen je kod udomitelja u London, što je bilo razdoblje u kojem je počeo koketirati s kokainom i marihuanom. Kako bi platio drogu, počeo se prostituirati. Nakon nekoliko pokušaja samoubistva, bio je prisiljen potražiti psihološku pomoć. Liječnicima je rekao da je čuo glasove koji su mu govorili da ubije svoje roditelje. Također je priznao da je tokom djetinjstva bio seksualno zlostavljan.

Kasnije je otišao toliko daleko da je rekao da, "da sam ubio svoje roditelje 1970. godine", nijedna druga osoba ne bi umrla. Njegove žrtve bile su ubice i pedofili. Ubijao je samo kriminalce, hladnokrvno i brutalno, dotad neviđeno.

Njegov prvi zločin i jedini zločin koji je počinio izvan zatvora bio je u dobi od 21 godine. Pedofil po imenu John Farrel kontaktirao ga je radi seksa. Farrell mu je pokazao neke fotografije djece koju je zlostavljao i tako oslobodio Maudsleyjev bijes koji ga je vrlo nasilno zadavio. Osuđen je na doživotnu robiju, a stručnjaci su, zbog strašnih psihičkih problema, preporučili da nikada ne bude pušten na slobodu.

To je bio zločin koji bi ga doveo psihijatrijsku bolnicu Broadmoor. Tu je počinio svoj drugi monstruozni zločin. Godine 1977. dogovorio se s drugim zatvorenikom i uspjeli su zatvoriti Davida Cheesemana, osuđenog za pedofiliju, u njegovu ćeliju. Mučili su ga do smrti devet sati.

Ovaj zločin je bio razlog zbog kojeg je prebačen u Wakefield gdje su bili smješteni najopasniji zatvorenici u zemlji. no to ga nije spriječilo te je 1978. počinio još dva ubistva. Prvi od njih bio je Salney Darwood, osuđen za mučenje svoje žene. Pozvao ga je u ćeliju i nasmrt izbo nožem.

Kasnije je pozvao još nekoliko zatvorenika, ali niko nije prihvatio. Stoga je krenuo u lov na drugu žrtvu i uspio stjerati u kut Billa Robertsa, zatvorenog zbog silovanja sedmogodišnje djevojčice. Maudsley ga je ubio tako što mu je zabio oštru žlicu u uho i mozak. Službenici su svjedočili da je pojeo mozak svoje žrtve.

To nikada nije dokazano, ali od tada će Maudsley biti poznat kao "Hannibal, kanibal". Kada je Maudsley bio siguran da je Roberts mrtav, mirno je prišao zatvorskom čuvaru i rekao mu da će večeras biti dvoje manje za večeru i da na slijedeća ubistva neće dugo čekati.

Nakon ovih zločina pronašli su način da ga spriječe da više ikome ne naudi i izgradili izolacionu ćeliju od neprobojnog stakla u podrumu zatvora. Ćelija je nazvana "staklenim kavezom" jer je bila vrlo slična zatvoru u kojem je držan filmski Hannibal Lecter.

Maudsley je Britanac s najdužim stažom u historiji Ujedinjenog Kraljevstva. Ljubitelj je klasične muzike, ljubitelj čitanja, umjetnosti i poezije, ima visok IQ.

Godine 2000. zatražio je skraćenje roka u kojem treba biti u izolaciji, ali je odbijen. Kako bi bolje podnio samoću, zatražio je dopuštenje da igra društvene igre sa čuvarima ili da mu daju papagaja. Također je rekao da će mu, ako ga uskrate, dati kapsulu cijanida da mu okonča život. Svoj 64. rođendan proveo je uživajući u igrici "Call of Duty".

U jednom intervjuu je kazao: „Ne nadam se više ničemu. Nijedan službenik me ne zanima i brinu se samo da se, kad otvore vrata, što prije vratim u ćeliju. Mislim da bi policajac mogao zastati i malo popričati, ali to nikad ne učini. Ovo je kao da se vraćam u djetinjstvo, u sobu u kojoj sam bio zaključan šest mjeseci i to me proganja.”