Period od pet vezanih dana u hefti može se označiti sitnagmom od prekjučer do prekosutra, obuhvatajući prekjučer, jučer, danas, sutra, prekosutra. Zanimljivo je da u narodnom pa i standardnom jeziku postoje određene varijacije oblika, o čemu je svojevremeno pisano, što se odnosi na standardni i bosanski obilježen oblik jučer, iako se javlja i oblik juče.

Obilježen je, međutim, i narodni oblik koji se može registrirati kao preključe(r), koji podrazumijeva umetanje tzv. epentetskog -l- između dviju osnova, a ona se u organskom jeziku dogodila zbog toga da bi se zaustavila asimilacija jotovanjem pošto u neposredni kontakt dolaze k- i -j: prek + jučer, gdje bi došlo do formiranja oblika *prečuče(r).

Da se to ne bi desilo, u narodnom jeziku ubačeno je -l- koje razdvaja ove dvije morfeme, što je dokaz kako “nesvjesna” upotreba jezika vodi računa o svim aspektima upotrebe jezika.

Da bi situacija bila dodatno zanimljivija, govori i činjenica da je više varijacija i za oznaku dva dana nakon danas: prekosutra, preksutra, presutra, pa i preśutra, koji se može čuti u južnim istočnim dijelovima Bosne i Hercegovine, ali i dalje, na tlu Crne Gore. Manje-više poznato je da je normirani oblik prekosutra. A u odnosu na analogiju spram oblika prekjučer, mogao je u normi stajati i oblik preksutra, dok je u ostalim oblicima došlo do asimilacija koje su rezultirale ispadanjem suglasnika -k-.

U obliku preśutra, pored navedenog ispadanja, došlo je do jotovanje konstrukcije s + jutro, što je dalo “s jutra” odnosno sjutra i na kraju śutra, da bi se dobio i oblik preśutra.

Od prekjučer do prekosutra. A narodne oblike treba i dalje čuvati!