Ahmed Bosnić, novinar, publicist, istraživač i arheolog iz hobija, možda je jedini stanovnik naše države koji se može pohvaliti da je za svojih 78 godina života imao priliku posjetiti više od 150 zemalja svijeta. On je boravio na gotovo svim kontinentima u okviru novinarsko-istraživačkih ekspedicija koje je nerijetko i sam organizirao, a u zadnje vrijeme predao se istraživanju duhovnih dometa drevnih kultura i religija, s posebnim fokusom na domete sufijskih učenja te zagonetnih kamenih kugli koje su se pojavile na više lokacija u Bosni i Hercegovini. Prije naše zemlje slične kugle otkrivene su i u Meksiku, pokraj gradića Ahualulco, kao vulkanski kameni produkti koji teže i do 35 tona. Također, poznato je da su ove kugle prisutne i u Kostariki te da su većinske građene od granodiorita, kisele dubinske magmatske stijene.

Ahmed Bosnić snažno podržava teoriju, koju je prvi put javnosti predočio Semir Osmanagić 2004. godine, da na području centralne Bosne postoje piramide, a nije suvišno naglasiti i to da je predsjednik Upravnog odbora Fondacije “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca”. Autor je i koautor više popularnih knjiga i TV serijala iz oblasti rubnih naučnih područja, a za svoje djelovanje, posebno za novinarske priče, višestruko je i nagrađivan. S obzirom na specifične teme koje obrađuje, za Bosnićeve knjige teško bi se moglo reći da pripadaju klasičnoj književnosti. Najbliže su žilvernovskim kazivanjima kojima je potreban vremenski odmak da bi se obistinila i naučno potvrdila.

Od početka svoje karijere, posebno one novinarske, Ahmed Bosnić uporno traga za rješavanjem fenomena i najvećih misterija svijeta. Zajedno s članovima sarajevskog Udruženja “Explorer”, koje je prošle godine proslavilo 25 godina djelovanja, istraživao je u Amazoniji, Papui – Novoj Gvineji, otočju Galapagos, Filipinima, Uskršnjim otocima, u Mikroneziji, Melaneziji, Polineziji, u Indiji, Kašmiru, Nepalu, Tibetu, Južnoj Koreji, Jemenu i mnogim drugim zanimljivim mjestima. Tragao je za ostacima mnogih iščezlih civilizacija – Sumera, Harape, Mohendžo Dara, Inka, Maja, Tiahuanaka i jedan je od pobornika teze da zvanična historiografija ne prikazuje daleku prošlost u pravom svjetlu.
Kako priča za Stav, svi se rađamo s nekom misijom koju smo za života dužni obaviti. On kaže da je toga bio svjestan od malih nogu, kao što je bio svjestan i toga da će u životu biti novinar, pisac i istraživač.

“Moja radoznalost i nemiran duh često su zbunjivali i moje roditelje. U osnovnoj školi pisao sam avanturističke priče, a u prvom razredu gimnazije, kao šesnaestogodišnji dječarac, dobio sam dvije prestižne novinarske nagrade – Zlatno novinarsko pero od Plavog vjesnika iz Zagreba i prvu nagradu za radioreportažu na takmičenju koje je raspisao Radio Sarajevo. Svi su vjerovali da sam profesor u gimnaziji, a ne učenik prvog razreda gimnazije. Već tada sam smatrao da život ima smisla onoliko koliko čovjek želi da pronikne u njegove tajne, da istražuje i da otvara vrata novih svjetova. Da parafraziram Marie-Madeleine Davy: bez misterija i bez skrivenog smisla koji želimo otkriti, svijet bi djelovao kao da je nasmrt bolestan, a čovjekova znatiželja bila bi potpuno besmislena. To uvjerenje me cijeli život tjeralo naprijed, da putujem i istražujem ono čemu je moderna nauka okrenula leđa. Krenuo sam tim putem vodeći sa sobom vjerne čitatelje, nudeći im svoje knjige kao svojevrsne svjetionike na neobičnom putu punom tajni i misterija” istakao je odmah na početku Ahmed Bosnić uz riječi da ovo njegovo putovanje još traje.

ČARI “ZABRANJENE ZEMLJE”

Kako nam dalje pripovijeda, njegova životna avantura počela je davne 1966. godine, kada je kao 25-godišnji mladić služio vojsku i bio član odreda nekadašnje Jugoslavenske armije na Sinaju, koji je bio pod zastavom Ujedinjenih nacija.

“Upravo je moj boravak u mirovnoj misiji OUN-a na Sinaju označio početak neobične avanture, koja i dan-danas traje. Ta misija je dobila Nobelovu nagradu za mir pa se i ja osjećam počašćenim tim visokim priznanjem. U to vrijeme bio sam već afirmirani reporter sedmičnog ilustriranog magazina Svijet iz Sarajeva, prepoznatljivom po svojim neobičnim tekstovima i zanimljivim novinarsko-istraživačkim ekspedicijama. Samo neke države i mjesta u kojima sam bio su Palestina, Izrael, Liban, Sirija, Turska, Sjeverna Makedonija, Grčka, Irak, Iran, Uzbekistan, Filipini, Hong Kong, Indija, Kašmir, Ladak, Pakistan, Nepal, Tibet, Tajland, Mijanmar, Laos, Oman, Jemen, Saudijska Arabija, Jordan, otočje Galapagos, Papua – Nova Gvineja i brojna druga odredišta. Naravno, bilo je tu i brojnih zasebnih putovanja koja sam poduzimao da bih istraživao zanimljiva arheološka nalazišta u Aziji, Africi i Srednjoj Americi”, priča nam o svom nestvarnom životnom iskustvu ovaj pustolov.

Iako mu je sigurno bilo teško izdvojiti neko mjesto na kojem je bio, Ahmed Bosnić nam je ipak otkrio koja ga se lokacija posebno dojmila i koji će mu događaji ostati urezani u pamćenje do kraja života.

“Moje prvo putovanje na Tibet, u zemlju mojih snoviđenja, bilo je u vrijeme kada je malo zapadnjaka uspijevalo ući u 'zabranjenu zemlju'. Tamo sam stekao neobična iskustva jer smo – članovi moje ekspedicije i ja – Tibet prepješačili od glavnog grada Lhasae pa do Katmandua, glavnog grada Nepala. To je zemlja bliža nebu nego ovovremenom životu i, kada se nađete u njoj, među mudrim lamama, u njenim tajanstvenim lamaserijama i svetim mjestima, čini vam se da je sasvim realno i očekivano da ugledate nekog lamu kako hoda po vodi ili levitira u stanju duboke meditacije. Ulazio sam u njihove prastare biblioteke koje stoljećima nisu otvarane. U njima se možda skrivaju najveće tajne svijeta i cjelokupna memorija
ovječanstva. Problem je u tome što tamo više nema ko da proučava i šifrira mudre drevne tekstove i hronike i što sve više to neprocjenjivo kulturno-historijsko blago završava na ilegalnim tržištima Nepala, Sikima, Indije i Kine”, priča nam.

Ono što je zapazio tokom proučavanja prastarih civilizacija, religija i tajnih magičnih učenja, koja su bila dio svih kultura prošlosti, u velikoj mjeri uvjerilo ga je da, prema njegovom kazivanju, astrologija, numerologija, egipatski tarot, kao i brojni talismani i amuleti nisu “prazne tlapnje” kako tvrde, kaže Bosnić, mnogi današnji autori. Tu bogatu ostavštinu istraživali su mnogi uglednici prošlosti i uvjerili se da je u različitim periodima ne samo bila u praksi nego da je uveliko utjecala i na događaje koji su odredili sudbinu mnogih carstava. Na mnogim putovanjima Ahmeda Bosnića pratio je i naš ugledni historičar Enver Imamović.

“Profesor Enver Imamović bio je član mnogih mojih ekspedicija. Naša interesovanja su vezana za prastare kulture i zagonetne arheološke lokalitete. Zajedno smo istraživali u Mezopotamiji, Indiji, Srednjoj i Južnoj Americi, tragali smo za ostacima legendarne Atlantide, boravili na pacifičkim otocima na kojima se i dan-danas kriju ruševine nepoznatih graditelja, možda stanovnika hipotetičnog kontinenta Lemurije, penjali se na planinu Ararat u potrazi za ostacima biblijske i kur'anske priče o Nuhu i korablji na kojoj je zajedno sa životinjskim svijetom preživjela i Nuhova porodica”, nastavio je Bosnić.

FENOMEN BOSANSKIH PIRAMIDA

Ahmed Bosnić je do sada objavio tačno 56 knjiga obrađujući u njima različite teme – od (ne)prirodnih fenomena sve do zanimljivih putopisa.

“Čitatelji koji pamte sedamdesete godine prošlog stoljeća sjetit će se da sam prvi autor na Balkanu koji je objavio tri knjige o fenomenu letećih tanjira – 1971. Sve misterije svijeta, u kojoj sam obradio misteriju Bermudskog trokuta, 1974. Dan kada su učenjaci umirali i 1976. Misionari iz svemira. Te knjige probudile su ogromno interesovanje javnosti za ovaj fenomen tako da sam tih godina objavio ko zna koliko novinskih serijala i tekstova te sam učestvovao u mnogim televizijskim debatama o tom fenomenu. Moje knjige su štampane u više stotina hiljada primjeraka i prevođene su na evropske jezike. S deset prevedenih knjiga bio sam prije nekoliko godina glavni autor na Međunarodnom sajmu knjiga u Skoplju”, govori nam o seriji knjiga koje su doprinijele da bude zapažen u javnosti.

Nedavno je jedan čitalac knjiga ovog veoma zanimljivog autora napisao zanimljivu analizu njegovih novinarskih i spisateljskih interesiranja i objavio je pod nazivom Kad odrastem, biću Ahmed Bosnić, aludirajući na zanimljivi život i novinarski opus Tešnjaka. Gotovo da i ne postoji fenomen ili misterija na ovome svijetu o kojima Ahmed Bosnić nije pisao.

“Mnogim naučnicima svijeta je stalo da se slika prošlosti ljudskog roda ne mijenja. Oni žive jako dobro od ponavljanja starih i davno prevaziđenih lekcija. Međutim, sve je više dokaza da predstave o pojavi civiliziranih zajednica treba pomjeriti dublje u prošlost i možda priznati da su se na Zemlji kulture rađale i umirale ciklično. Čak sam uvjeren da za tu tvrdnju i danas postoje brojni dokazi, čak i pisani dokumenti, koji se skrivaju daleko od očiju kulturne javnosti u privatnim zbirkama i trezorima. Istraživao sam sudbine dviju najvećih biblioteka starog vijeka – Aleksandrijske i one u Pergamu – i došao sam do zaključka da su i jedna i druga opljačkane prije nego što su doživjele tragičan kraj. Iz njih su odneseni najdragocjeniji rukopisi o tajnim alhemijskim i drugim znanjima, ali i hronike ljudskog postojanja na našoj planeti. Sjetite se da je egipatski svećenik Sonchis iz Saisa u šestom stoljeću prije nove ere povjerio znamenitom grčkom filozofu i zakonodavcu Solonu da egipatske hronike pamte 373 solarna i 832 lunarna zamračenja, što je otprilike period od 10.000 godina. S druge strane, Ciceron, koji je živio u drugom i prvom stoljeću prije nove ere, u svom djelu O božanstvu tvrdi da su babilonski svećenici posjedovali svjedočanstva koja zahvataju period od fantastičnih 470.000 godina. Tim davnašnjim civilizacijama i izgubljenim svjetovima pripadaju i bosanske piramide”, njegov je zaključak.

Kada se već dotakao bosanskih piramida, bitno je još jednom naglasiti da je Ahmed Bosnić predsjednik Upravnog odbora Fondacije “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca”. I dok jedni i dalje tvrde da je priča o piramidama u Visokom čista laž i izmišljotina, s tim se ovaj vrijedni istraživač ne može složiti.

“Sva velika otkrića u prošlosti dizala su veliku prašinu i izazivala sumnje i osporavanja u javnosti. Najgrlatiji su uvijek ljudi sa skromnim znanjima, nepotvrđeni naučni autoriteti i oni koji u svemu traže svoj interes. U Visokom imamo lokalitet koji će svjetsku historiografiju okrenuti na glavu, a postojećim teorijama o drevnim znanjima i ljudskim mogućnostima dati sasvim nove dimenzije, koje nam se u ovom trenutku mogu činiti fantastičnim ili čak nemogućim. Moje je mišljenje da je priča mnogo kompleksnija nego što bih se u ovom trenutku usudio javno govoriti. Pokušat ću to kazati na ovaj način – sadržaj i suština bosanskih piramida nisu samo njihovi očiti piramidoliki oblici, nisu to ni betonski blokovi višestruko izdržljiviji od betonskih blokova današnjice, nije to ni višetonska keramika koju otkrivamo, nije ni tunelski labirint bez kraja i početka, a ni jezero ispod piramide Sunca, čija voda pamti jedan drugačiji svijet na našoj planeti. Suština je ono što ne vidimo, a što nas svakim danom fascinira i dovodi u nedoumice. To je, uvjetno kazano, blagotvorna energija piramida, čije frekvencije i sadržaje jedva možemo da naslutimo”, istakao je ovaj svjetski putnik.

Kako nam pojašnjava, u bosanskim piramidama imaju šta da istražuju naučnici najrazličitijih profesionalnih opredjeljenja, tj. arheolozi, geolozi, građevinari, prirodnjaci, medicinski stručnjaci, pa čak i teolozi i kvantni fizičari, koji bi se u njima mogli uvjeriti da između materijalnog i duhovnog svijeta uistinu ne postoje nikakve granice.

“Naša zemlja je jedna od najneistraženijih i najzanimljivijih zemalja na svijetu, čija je karma slična karmi Tibeta. BiH su još početkom 20. stoljeća nazivali Terra incognito, što u prijevodu znači nepoznata zemlja. U nju su dolazili stranci različitih pobuda – od špijuna do etnografa, prirodnjaka i istraživača prošlosti. Preko BiH su vodili karavanski putevi, promicale ratne legije, dolazili i prolazili osvajači... Naša zemlja je puna kamenih biljega i zagonetnih kamenih ruina o čijim graditeljima i rušiteljima ne znamo gotovo ništa. O tim značajnim historijskim ostacima gotovo niko ne vodi računa”, upozorio je.

Iako mnogi od nas za stotinu života ne bi proživjeli ono što je Ahmed Bosnić proživio za 78 godina, on govori da još uvijek ima neostvarenih želja kada su putovanja u pitanju.

“Sada, dok pišem novu knjigu Izgubljeni svjetovi, nameće mi se želja i potreba da obiđem još neke pacifičke otoke. Boravio sam na mnogim otocima Indonezije, Melanezije, Polinezije i Mikronezije i tamo zabilježio mnoga zanimljiva narodna vjerovanja i predanja o kojima sam pisao u svojim knjigama Tajne iščezlih civilizacija i Tajanstveno more. Na nekima sam vidio ruševine koje su me podsjetile na graditeljska čuda koja neopravdano pripisujemo Inkama. Vidio sam vještačke otoke i kamene ulice koje završavaju u morskim dubinama, te kule i hramove zidane kamenim blokovima težim od 20 tona za koje otočani tvrde da su ih gradili divovi. Ko su bili ti genijalni graditelji i zašto su nestali”, otvorena su pitanja na koje će pokušati odgovoriti Ahmed Bosnić u periodu koji je pred nama.