Ove godine obilježavamo 30 godina postojanja, djelovanja i borbe SDA. Kad smo je osnivali 26. maja 1990. godine u “Holiday Innu”, i ja sam tada bio omladinac i pomišljao sam: “Bože, gdje li će ovo sve što se tu okupilo biti za 10 godina i hoće li uopće biti nas i ove stranke?” A, evo, otprilike na istom smo mjestu i nakon 30 godina. Odbranili smo državu, odbranili identitet, odbranili vjeru, ustvari napravili jednu renesansu. Borba se nastavlja. Kada smo u to vrijeme pravili stranku, osjećalo se da je tamo gdje sjedi rahmetli Alija matica i ljudi su se tu okupljali. Ja sam s njima provodio vrijeme, sjedili smo, razgovarali, kao da u tom času nije ništa pametnije nije imao da radi. Ostavljali smo svoje poslove i bili smo tu, pri ruci, družili se i razgovarali. Šta je to što je stvorilo SDA? Svaki od njih je imao neku ranu. Ili su mu oca odveli u zatvor, ili su mu ubili daidžu, ili su mu dedi oteli zemlju, ili je bila neka uvreda u odnosu na njega, njegovu porodicu, njegov narod. Kada se to kumuliralo, kada je milion, dva miliona ljudi sve to doživjelo, stvorila se kritična masa i energija koja je napravila SDA. Ispočetka nije bilo lahko pokrenuti narod. Mi smo obilazili BiH, tada sam išao s rahmetli Alijom Izetbegovićem i vozio ga u nekom svom stojadinu. Pošto su ljudi zapamtili dva pada imperija, šest država, sedam vojski je prošlo onom Titovom ulicom, onako pobjednički, kroz naš grad, ugazili nam čizmom u Titovu ulicu, u srce Sarajeva, u naše srce, ljudi se nisu lahko odlučivali da krenu. Nekada je u automobilima bila ona kurbla, pa kad ne možete drugačije da pokrenete auto, ona se vrtjela. Tako smo mi SDA jedva pokretali.

Onda, kada je krenulo, to se više nije moglo zaustaviti. Sve nas je vrijeme pratio i osjećaj da ulazimo u teška vremena, u očigledan raspad i disoluciju Jugoslavije. Loša vremena prizivaju dobre i hrabre ljude, iniciraju ih. Takva je bila prva generacija SDA i MOS-a. Kriterij nije bio ko hoće da se zaposli u “BH Telecomu”, već je kriterij bio ko će za svoj novac natočiti par litara benzina i doći na neki sastanak, npr., u Bratunac i riskirati da bude vrijeđan, eventualno uhapšen.

Arapska poslovica kaže da loša vremena daju dobre ljude koji onda naprave dobra vremena, a zatim dobra vremena daju loše ljude koji naprave loša vremena. A onda loša vremena opet naprave dobre ljude koji naprave dobra vremena. MOS je dao dobre mladiće i djevojke koji su branili zemlju. Školovali su se i mnogi su postali ugledni i pozicionirani ljudi, branioci zemlje, čuveni komandanti, poslije toga političari, ministri, biznismeni, bankari itd. MOS je svoj dug odužio. Ti ljudi su danas pedesetogodišnjaci i brane zemlju s tih pozicija. A kakva mi danas vremena živimo? Jesu li to dobra vremena koja kvare ljude, ili su to loša koja prizivaju dobre? Za neke su dobra vremena, za jednu manjinu. Oni gube borbenost i zadovoljavaju se komforom. To je onaj dio šuteće SDA koja se etablirala, zauzela pozicije, ima fine plaće i kakvi god su napadi i udari, oni nađu razlog da mudro šute. Međutim, za većinu nas borba nije prestala i većina nas se ne zadovoljava borbom za lični komfor, nego se nastavljamo boriti za narod, ravnopravnost i dostojanstvo, za očuvanje identiteta i vjere, za prosperitet. Jer, borba nije završena, prije svega za zemlju i državu. A zemlja i država su kao avlija i kuća, može biti bolje opremljena, a može i lošije. To su četiri zida i krov nad glavom gdje vi sklonite svoju čeljad i u koju niko ne smije ući a da mu vi to ne dopustite.

Danas Beograd, Zagreb, Moskva ponovo klimaju zidove i žele nas svesti na prost zbir tri naroda. BiH nije prosti zbir tri naroda, ona je puno više od toga. Nastavlja se borba za cjelovitu, jedinstvenu, suverenu BiH. Nastavlja se borba za poziciju Bošnjaka i Bosanaca u njoj. 60 posto parlamentaraca u Parlamentarnoj skupštini BiH, a preko 80 posto u Federalnom parlamentu pripadaju ovom bloku Bošnjaka i Bosanaca, ali nas uporno ovi ostali pokušavaju zbiti u neku bošnjačku kvotu od 33 posto. Nije se završila ni borba za slogu Bošnjaka i Bosanaca i za prestanak sukoba unutar bosanskog bloka koji liči na Armiju BiH, dakle bosanski blok. Masa je bošnjačka, ali tu su Srbi, Hrvati i ljevičari. Onako kako smo branili Bosnu od 1992. do 1995. godine. To je ustvari nukleus tog budućeg bosanskog bloka unutar kojeg je borba za vlast.

Nastavlja se borba za identitet, jer iz susjedstva tiho i neosjetno nadire kultura, subkultura, nekultura. Pogledajte, recimo, na našoj Federalnoj televiziji koliko ćete gledati jugoslavenskih filmova, serija, pa onda srbijanskih filmova i serija, koliko ćete ekavskog jezika slušati. To polahko ulazi pod kožu našoj djeci i vaspitava ih. Mediji i serije oblikuju umove. Ne osjetite kada vam vaspitaju djecu. Nastavlja se borba za istinu o onome što je bilo, o Agresiji i odbrani. Znamo šta Tužilaštvo radi, prave razne komisije koje sada trebaju ustanoviti nekakvu srpsku istinu o događajima u Srebrenici. Slave zločince, nagrađuju ih, relativiziraju stvari i izjednačavaju strane. Također, tu je i borba za istinu za ono što je sada. Mene pokušavaju predstaviti kao nekakvog nacionalnog vođu, htjeli bi nas podijeliti u nekakva tri plemena kako bi mogli izjednačiti krivice za ono što radi Milorad Dodik i SNSD, i u čemu mu se pridružuje HDZ, i čemu se mi efikasno suprotstavljamo. Kao što kaže ajet u Kur'anu: “Kako mogu svjetlo i tmina biti isti?” Kako mogu agresori i branioci isti? Kako mogu biti isti oni koji blokiraju i oni koji te blokade svaki put nekako uklone? Ne dopustite da nas izjednačavaju! Nisu bile iste strane niti 1992. godine, niti su to 2020.

Proces zanavljanja je krenuo, treba ga podržati i intenzivirati. Najmlađi načelnik u BiH je iz SDA. Mislim da je sada jedini pravi odgovor u mladim i obrazovanim ljudima koji dolaze iz svojih sredina, koje ljudi poznaju. Da li imamo takve? MOS je bio načinjen od tog materijala jer je bio napravljen po tom kriteriju. Okupio je buntovne, hrabre ljude koji su spremni nastradati zato što se bore za vlastiti narod. Od kakvog je materijala današnja omladina, od kakvog ste vi materijala? Od borbenog, ili od karijerističkog? Vjerovatno ima i jednog i drugog. Šta je prevaga? Moj posao i obaveza rukovodstva SDA seniora je da vam otvorimo prostor i stvorimo šansu, a vaše je da dokažete vlastiti kvalitet, posvećenost ideji i da pokažete energiju. Ova zemlja će uskoro biti u vašim rukama i želim vam uspjeh u tome.