Desetine hiljada Burmanca i dalje prkose vojnoj hunti koja je izvršila puč u toj zemlji. Štrajk državnih službenika, nastavnika i ljekara, kao i građanska neposlušnost, nastavljaju se nakon četiri dana širokih i do sada mirnih protesta.

Policija, koja je bila ograničena na sprječavanje demonstranata da uđu u gradske centre, spriječila je demonstrante da uđu u Naypyitawu, administrativno središte glavnog grada. Koriostili su vodene topove,  suzavac i gumene metke, ostavivši iza sebe nekoliko povrijeđenih demonstranata.

General Min Aung Hlaing, koji je na čelu države nakon puča, pojavio se u ponedjeljak na televiziji da ponovi da se policijski čas održava noću i da je zabranjeno okupljanje više od pet ljudi. Te mjere, međutim, nisu imale nikakvog učinka u nakani da odvrate demokrate. Svake večeri buka lonaca odjekuju u Rangunu, Mandalaju i drugim gradovima u znak protesta protiv hunte.

Dok ulica viče "dolje s diktaturom" i poziva na puštanje na slobodu demokratski izabrane Aung Saa Suu Kyi, general Min Aung Hlaing govori o pokretanju "disciplinirane demokratije". Niko ne zna tačno na šta se odnosi, ali u svakom slučaju, Hlaing pristaje ukinuti vanredno stanje u roku od godinu dana i održati izbore s "obnovljenom" izbornom komisijom.

Stranka Liga za demokratiju koju je vodila Suu Kyi osvojila je 80% glasova na izborima 8. novembra, dok stranka iza koje stoji vojska nije prešla sedam posto. Međutim, vojno rukovodstvo tvrdi da su izbori prevara pučem je spriječilo konstituiranje novog parlamenta, stavilo Suu Kyi u kućni pritvor i postavilo generala Min Aung Hlaing, načelnika Generalštaba, za novog čelnika zemlje, s punim političkim i sudskim ovlastima .

Demonstranti pozdravljaju s podignuta tri prsta i nose crvenu boju Lige za demokratiju. U marševima učestvuju dijelovi urbane srednje klase, kao i mnogi radnici koji pokazuju veliku hrabrost. Autobusi koji prolaze pored njih usporavaju i solidarno trube.

Vojska vlada željeznom pesnicom od 1962. Oni kontroliraju politiku, pravdu, ekonomiju i sve aspekte društvenog života. Vojska broji više od pola miliona vojnika. Burma je militarizovana država koja je 1988. i 2007. krvlju i vatrom potisnula demokratske pobune.

Radio i televizija, kao i novine New Light of Myanmar, emitiraju vojnu propagandu. Svi favorizuju vojno rukovodstvo. Takođe i trgovci drogom. Desetine pripadnika paravojnih formacija, koji vladaju u etnički različitim područjima, čuvaju polja maka. To im se dopušta u zamjenu za udio u poslovanju s opijumom, heroinom i amfetaminom.

Korupcija je endemska, a budizam više od religije, to je ideologija kojom generali manipuliraju i kombiniraju s nacionalističkim socijalizmom koji izolira zemlju i osuđuje je na siromaštvo.

Nasilje je konstanta. Rohingya, muslimanski narod bez prava na državljanstvo, izbrisan je iz zemlje etničkim čišćenjem koje je prouzrokovalo hiljade smrtnih slučajeva i raselilo oko 700 000 ljudi u Bangladeš.

U međuvremenu, vojna hijerarhija igra golf, svoj omiljeni sport, savjetuje se sa astrolozima i pojačava represiju.