Rezultati izbora u istočnonjemačkoj saveznoj pokrajini Saska-Anhalt, gdje je Alternativa za Njemačku (AfD) ostvarila nevjerovatnu pobjedu s 44,5 posto glasova, alarm su za cijelu Evropu.

Etablirane stranke poput CDU-a, koji je doživio pravi debakl, pitaju se gdje su pogriješili, ali historija nam ponavlja svoju najokrutniju lekciju da se u trenucima dubokih političkih i ekonomskih kriza Njemačka, po ko zna koji put, okreće radikalnim opcijama koje nude jednostavne odgovore na kompleksna pitanja.

Međutim, pobjeda od skoro 45 posto glasova donosi nešto mnogo opasnije od samog ulaska u parlament – donosi odgovornost koju AfD, sudeći po njihovom programu, nije spreman nositi.

Kritika bez rješenja

Stranke poput AfD-a najbolje plivaju u mutnim vodama opozicionog populizma.

Ulrich Siegmund, koji vješto koristi nostalgiju i strah, uspio je usmjeriti nezadovoljstvo građana zbog migracija, cijena energije i rata u Ukrajini. Ali, postoji jedna ključna razlika između vikanja na protestima i upravljanja ministarstvima – na vlasti se pokazuje pravo lice.

AfD ima kritiku za sve, ali rješenje ni za šta. Njihov plan za "popravak" društva svodi se na segregaciju djece izbjeglica u školama, formiranje timova za deportaciju i brisanje mračnih dijelova njemačke historije iz udžbenika. To su, kada se sve sabere i oduzme, ideološki progoni koji, u slučaju njihove primjene, imaju razoran bumerang efekt.

Egzodus radne snage

Zamislimo na trenutak da AfD zaista počne provoditi svoj "desni scenarij". Ukoliko njihova politika progona i segregacije postane svakodnevica, oni koje AfD najviše targetira – stranci – neće sjediti i čekati. Saska-Anhalt nije zatvoreno ostrvo. Ako se pritisak pojača, ti ljudi će jednostavno spakovati kofere i otići u Bavarsku, Baden-Wurttemberg ili druge pokrajine koje još uvijek cijene radnu snagu.

A šta će se desiti onda? Tu dolazimo do trenutka istine za AfD-ove glasače.

Ukoliko se ovaj radikalni val proširi na čitavu Njemačku, niko od velikih imigrantskih grupa neće trpjeti poniženja. Poljaci, Italijani, kao i hiljade onih s pasošem Bosne i Hercegovine, otići će svojim kućama ili će se naprosto premjestiti u neku drugu evropsku zemlju. Otići će medicinske sestre, vozači kamiona, građevinci, inženjeri i dostavljači. Prepustit će AfD-ovcima njihova radna mjesta.

Tada će sljedbenici Ulricha Siegmunda dobiti ono što su tražili, a to je "čista" Njemačka u kojoj će upravo oni, koji su do jučer aplaudirali govorima mržnje, morati sami čistiti svoje ulice, sami raznositi poštu i sami raditi sve one teške poslove koje su decenijama obavljali stranci.

Krah ideologije na pragmatičnim temeljima

Kada na red dođu veće i ekonomski moćnije savezne države, postat će kristalno jasno da AfD ne zna vladati. Njihova ideologija se lomi na prvom problemu nedostatka radne snage i ekonomskog zastoja koji neminovno prati izolacionizam.

Upravo u tom trenutku, kada frižideri postanu prazni, a javne usluge kolabiraju jer nema ko da ih obavlja, politička klima će se naglo i brutalno slomiti, ali ovaj put u pravcu lijevih i progresivnih opcija.

Nijemci će na teži način naučiti da se od nostalgije i "retro skutera" ne živi, a da mržnja prema komšiji ne popravlja ekonomiju.