Stupiti u izborni brak s biračima

Sve nam je u znaku izbora. Jesmo li razmišljali možda i tome kako smo dobili ovu riječ i u kojima je suodnosima s drugim riječima izvedenim iz ovoga korijena?

Korijen imenice izbor jeste -bor-, koji je dobijen prijevojem vokala u korijenu riječi vežući se za glagol brati, što je nastao od prasl. *bьr-, odakle se dobija više oblika u korijenu riječi: br-a-ti, ber-e-m, bir-a-ti, a dodavanjem različitih prefiksa izvode se i druge riječi koje stoje u semantičkoj vezi s glagolom brati (*bьrati). Tako je od glagola izbrati/izabratiizabirati dobijena imenica izbor. Uporednicu glagola zbrati/sabratisabirati potvrđuju imenice zbor i sabor, a tako je naknadno izvedena i zbornica i neke druge riječi. Isto tako, od glagola odabratiodabirati dobijena je imenica odbor. Tako su iz navedene osnove izvedene i imenice zbir i sabirak, glagol sabirati, pridjev sabirni itd.

Šta je ustvari izbor? Izbor je mogućnost (iza)biranja nečega iz nekog zbira pojedinosti koje mogu biti i cjelina. Zanimljivo, sufiksalnom tvorbom tvori se i imenica brak, što je u vezi s korijenom birati/brati, odakle proistječe značenje da je brak mogućnost odabira, izbora – u ovom slučaju bračnog druga, odnosno partnera, kako se danas više voli reći. Sufiksalnom tvorbom izvodi se i pridjev bran i imenica branje.

Na izborima biramo pojedince ili političke zajednice za koje mislimo da zaslužuju naše povjerenje. Ako nas u tom izborno-političkom procesu iznevjere, može se očekivati raskid takvog izbornog braka pa oni koji plediraju da budu izabrani, neke vide kako će se ponašati nakon što se stupi u izborni brak s biračima. Pa sad bujrum!

Plin i gas

Otkako traje ruska agresija na Ukrajinu, priča se o problemu plina, odnosno gasa, pa predstavnici službenih funkcija tvrde: Bit će ga! ili: Neće ga biti! ili: Bit će ga, ali će biti mnogo skuplji. A šta mi to trošimo: plin ili gas? Bosanski standard daje prednost plinu, iako u Sarajevu već decenijama postoji Sarajevogas, firma koja je zadužena za isporuku ovog energenta. A šta su, zbilja, plin i gas?

Plin je leksema koja je u naš jezik došla iz češ. plyn. U našem slučaju, pod plinom primarno podrazumijevamo propan ili butan, koji se koriste u domaćinstvima i industriji, a koji nastaju na različite načine. Osim toga, plin može imati i drugo značenje, zapravo šire, označavajući tvar nekog agregatnog stanja u kojem molekule jedna na drugu djeluju malo ili nikako odnosno tvar u plinovitom agregatnom stanju. A tu je ustvari i veza s riječju gas, za koju se može reći da također može imati navedeno opće značenje. Međutim, i gas može biti propan i butan. Zato bi valjalo razmisliti o tome da se u bosanskoj terminologiji pod gasom definira upravo ovo opće značenje, dok bi plin bila tvar koja se koristi u domaćinstvima – no tu konačnu riječ trebaju dati i hemičari.

A da bi to moglo biti tako, govori nam još jedna upotreba riječi gas ili gasovi – vjetar kao fiziološka potreba, odakle postoji izraz: imati gasove, pored vjetrova, dok nije zabilježeno *imati plinove u navedenom značenju. Isto tako, kada se vozi automobil, i kada se želi postići ubrzanje, kaže se: dati gasa, a to možemo očekivati i u budućnosti u automobilima s električnim motorima, iako oni ne stvaraju gasove.

I treće značenje, kada su nekada korištene lampe petrolejke, znalo se reći: Može gorjeti jer sam nasuo gasa! Inače, riječ gas iz grčkog je jezika, izveden iz oblika khaos, odakle je formirana i imenica haos. Prema tome, kad podrazumijevamo propan i butan, bolje bi bilo da je to plin, a ako su gasovi, ili gas, ili pak petrolej, e to je nešto drugo. Samo nek nam nije haos!

Bašta sljezove boje

Bašta sljezove boje – djelo je B. Ćopića koje je nekad bilo jako popularno. A kroz književnost uči se leksika, pa tako i bašta. Iako je ova riječ preuzeta iz turskog jezika iz oblika bahce, što bi značilo vrt, ili vrtlo - kako se u jednoj rukopisni verziji Makbuli-arif Muhameda Hevaije Uskufije veli za bašču, jako je prisutan oblik bašta. Manje-više, trebalo bi biti poznato da je leksički oblik bašta markirana srpski, a hrvatski oblikom vrt, nemali broj govornika bosanskog jezika koristi se oblikom bašta.

Isto tako, da ne bude zabune, vrt je legitiman i u bosanskom jeziku i ono što je sigurno jeste da bašča i vrt nisu sinonimi. Dok je vrt (što je u prasl. *v'rt', lat. hortus) uglavnom ograđeni i uređeni prostor za sijanje različitih kultura, najčešće u blizini doma, bašča je značenjski bliža njivi, kad ima značenje prostora za sijanje, iako bašča može biti samo livada, nerijetko s voćnjakom i drugim pratećim sadržajima, poput stola i stolica npr. Poznato je da imamo i ljetne bašte koje podrazumijevaju ugostiteljske objekte na otvorenom prostoru. Nisam siguran može li se za takvu vrstu objekta reći da je to ljetna bašča.

No, ako bašča podrazumijeva prostor oko kuće u kojem se može sjediti i ćejfiti, onda ona tada ne bi trebala biti bašta, već samo bašča (s evidentiranim dvama akcentima, dugim i kratkim na a). A vrt je nešto drugo. A njiva opet nešto treće, iako je izvedena iz pridjeva nova! U biranom bosanskom jeziku bašča ima prednost u odnosu na baštu. A ako se pitamo odakle je došao oblik bašta, mislim da se on treba tražiti u unakrštanju stare slavenske lekseme baština, što etimološki ima veze s ruskim batjuška (bato i otac) i turske bahce, što je u kontaminacije ovih oblika proizvelo baštu.

A baština, opet, ima značenje nasljedstva, posjedovnog prostora, prostora vlastitosti, naslijeđa po rodbinskoj i kulturnoj srodnosti. Zato je nama i bašča naša baština, a dobrim Bošnjanima baština je bila konačno i vječno prebivalište do Dana suđenja. Zato valja čuvati i bašču i baštinu.

Kafazli tkanina u kafezu

Znam da će mnogima zvučati čudno te da će možda pomisliti ili reći kako se pretjeruje. Riječ je o krletki, tj. kod nas uobičajenoj riječi za ograđeni prostor, najčešće određenim metalnim, drvenim ili kakvim drugim rešetkama, kroz koji se može gledati i kroz koji normalno struji zrak, gdje se najčešće u normalnim prilikama drže životinje, ponajviše ptice, ili pak divlje životinje, iako i ova riječ može imati metaforička značenja. To je kafez.

Najčešći i najuobičajeniji oblik ove lekseme u govoru i pisanju jeste izraz kavez. Nisam siguran može li kafez u svijesti govornika zamijeniti kavez, ali što znam jesu najmanje tri činjenice: treće, u normativnim bosanskim priručnicima standardiziran je ovaj oblik (iako će neki mlađi normativi dati i kavez); drugo, u bosanskoj književnojezičkoj tradiciji i nešto starije zabilježenoj govornoj praksi zabilježen je oblik kafez, a nekada i kafaz; prvo, ova je riječ etimološkog perz. postanja, iako je moguće da je arap. porijekla – qafas, što je prvobitno označavalo drvene rešetke na mušepcima, tj. pendžerima, odnosno prozorima.

Također, ova je riječ, tačnije oblik kafaz, korišten za označavanje karirane odjeće. Inače, u praksi je zabilježeno mijenjanje suglasnika f sa v ili p, npr.: safun – sapun, kaluf – kalup, kofa – kova, Jusuf – Jusup, Josif – Josip, jufka – juvaka...

Znači, papagaj mi sjedi i ćumiha na kafezu!

Izaći na mejdan

Izaći kome na mejdan – nije lahko, treba imati petlju, iako se za putnu petlju na hrvatskom veli cestovni čvor, tako da imati petlju nije isto što i imati čvor. Zato, imati ili nemati petlju da se izađe na mejdan – jedino je moguće. Međutim, srpska jezička praksa npr. poznaje izraz megdan. I zaista, zanimljivo, kada se čita srpska epika, junak ide na megdan, a kad se čita bošnjačka, onda junak ide na mejdan.

Međutim, ova riječ ima više značenja, a u savremenom jeziku uglavnom označava dvoboj na bojnom polju, iako je osnovno značenje ove riječi poveće polje ili trg u gradu (up. lokalitet Mejdan na Vratniku u Sarajevu, ili Atmejdan u istom gradu). A onaj ko ide na mejdan, taj je mejdandžija. Ne treba posebno isticati da izlazak na mejdan u jeziku (ali i vanjezičkoj stvarnosti) može biti na različite načine. Da rezimiramo, ko s kime mejdan dijeli, taj je mejdandžija, pa kom obojci, kom opanci. Tako mora biti!