Dok se većina elitnih evropskih klubova drži po strani kada je u pitanju sukob na Bliskom istoku, Athletic Club iz Bilbaa, prepoznatljiv po svom dubokom baskijskom naslijeđu, zauzeo je jasan i beskompromisan stav. Kroz seriju humanitarnih i simboličkih akcija, ovaj klub je postao globalni primjer kako se sportska platforma može iskoristiti za slanje poruka o ljudskim pravima i otporu ugnjetavanju.

Jedan od najupečatljivijih momenata odigrao se na stadionu San Mamés uoči utakmice protiv Mallorce. Klub je ugostio 11 Palestinaca – od onih koji decenijama žive u Baskiji do novopečenih izbjeglica iz Gaze. Predvođeni Honey Thaljieh, bivšim kapitenom palestinske ženske reprezentacije, oni su izašli na teren uz ovacije više od 50.000 navijača koji su ustali na noge.

"Taj trenutak je bio preplavljujući – emocionalno, fizički i duhovno", izjavila je Thaljieh. "Izlazak na teren nije bio samo ceremonija. Bila je to potvrda prisustva. Poruka da smo još uvijek tu." Posebno značajno bilo je prisustvo njene majke, koja, prema njenim riječima, predstavlja generacije koje su nosile ovu borbu davno prije nego što je svijet počeo obraćati pažnju.

Sa semafora stadiona odjeknula je direktna poruka na baskijskom: "Athletic Palestinaren alde. Stop genozidioa!" (Athletic stoji uz Palestinu. Zaustavite genocid).

Konkretna pomoć

Solidarnost Athletica nije samo simbolička. U saradnji s agencijom UNRWA, klub je pokrenuo program fudbalskih treninga za 8.000 palestinske djece u izbjegličkim kampovima u Siriji. Johana Ruiz-Olabuenaga, direktorica kluba za odnose sa zajednicom, ističe da su bili svjesni da ne mogu riješiti krizu, ali da je bilo važno pokazati prisustvo i podršku.

Ovaj stav dijeli i šira zajednica. Univerzitet Baskije (EHU) prekinuo je sve institucionalne veze s izraelskim univerzitetima i istraživačkim centrima, dok su lokalne vlasti nastavile finansirati UNRWA-u čak i kada su druge zapadne zemlje obustavile podršku.

Korijeni ove solidarnosti leže duboko u baskijskoj historiji. Baskijci, kao jedan od najstarijih naroda u Evropi, decenijama su trpjeli represiju pod režimom Francisca Franca, koji je zabranio njihov jezik (Euskara) i zastavu.

Najbolnija tačka sjećanja je 26. april 1937. godine, kada je njemačka i italijanska avijacija, uz Francovu podršku, sravnila sa zemljom grad Guernicu, masakrirajući civile. Taj događaj, koji je Picasso ovjekovječio na svom čuvenom platnu, Baskijci danas vide u slikama iz Gaze. "Guernica od jučer je Gaza od danas", kažu aktivisti, ističući da je Gernika poslužila kao eksperiment za kasnije sistematsko uništavanje gradova.

Klub u vlasništvu naroda

Athletic Bilbao je raritet u svijetu modernog fudbala. Klub nije u privatnom vlasništvu, već pripada članovima, tj. socios, kojih ima više od 43.000. Njihova politika da u ekipi igraju isključivo igrači ponikli u Baskiji simbolizira otpor globalizaciji i očuvanje identiteta.

"Athletic je jedinstven jer njegov identitet dolazi od naroda, a ne od uprave", objašnjava Christopher James Evans, autor knjige o klubu. Solidarnost s Palestinom na tribinama nije nametnuta odozgo, već je ona prirodan odraz stavova koji dominiraju u baskijskom društvu.

Veza između fudbala i politike u Baskiji datira još od Španskog građanskog rata. Prvi baskijski predsjednik Jose Antonio Aguirre bio je bivši igrač Athletica. Pod njegovim vodstvom formirana je baskijska reprezentacija koja je putovala svijetom kako bi prikupljala sredstva za izbjeglice i afirmirala postojanje baskijskog naroda u trenucima kada mu je prijetilo uništenje.

Foto: Azad Essa/MEE

Danas, kada Athletic ugošćuje palestinsku reprezentaciju ili palestinske izbjeglice, to nije samo gesta, već prepoznavanje zajedničke sudbine – sudbine naroda bez države koji se bori za pravo na samoodređenje.

Za Mohameda Farajallaha, Palestinca koji je sa suzama u očima pratio ovacije na San Mamésu, poruka je jasna: "Osjećam da nismo sami. Postoje ljudi koji se još uvijek bore za nas i koji viču da će Palestina biti slobodna."