Linguistic Justice at the International Criminal Tribunal for the Former Yugoslavia (Jezička pravda na Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju) prva je knjiga dr. Besmira Fidahića, koju je početkom godine objavio britanski izdavač “Cambridge Scholars”, a koja tretira ulogu jezika u sukobu. “Amazon” navodi da je riječ o prvoj knjizi ovakve vrste.
Gerhard Kemp, profesor međunarodnog i transnacionalnog krivičnog prava, ocijenio je da je “Fidahićeva knjiga obavezno štivo za sve međunarodne advokate koji se zanimaju za istinsko razumijevanje pravne, kulturološke i historijske ostavštine Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju i razumijevanje uloge jezika i prevođenja na spomenutom Sudu.”
Dr. Fidahić je rođen u, kako navodi, najljepšem dijelu Tuzle, naselju Kicelj. Školovani je prevodilac u kombinaciji bosanski, engleski, francuski, arapski i holandski jezik. Školovao se u Sjedinjenim Američkim Državama, Francuskoj, Libanu, Velikoj Britaniji i Holandiji. Bivši je prevodilac Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju u Haagu (MKSJ; Haški tribunal), radi kao slobodnjak prevodilac za Ujedinjene nacije. Živi u Haagu, u Holandiji.
Kao jedan od prvih prevodilaca MKSJ, za koji je počeo raditi još 1996. godine na terenu u Bosni i Hercegovini, Fidahić u ovoj knjizi, na 389 stranica, iz prve ruke donosi niz zanimljivih činjenica o etničkoj i nacionalnoj pripadnosti prevodilaca Haškog tribunala koji su radili sa žrtvama zločina u Bosni i Hercegovini i u ostatku bivše Jugoslavije, a žrtve su mahom bili Bošnjaci.
U knjizi Linguistic Justice at the International Criminal Tribunal for the Former Yugoslavia dr. Fidahić prvo objašnjava šta je to jezička pravda u svijetu globalizma i u okvirima međunarodnog prava, da bi zatim iznio rezultate svog istraživanja o tome šta bi jezička pravda značila na međunarodnim krivičnim tribunalima, i to na konkretnom primjeru MKSJ. Knjiga nudi odgovor na pitanje: Šta bi bila jezička pravda u kontekstu gdje jezik predstavlja sredstvo sukoba?
“Amazon” u opisu Fidahićeve knjige, nakon što je predstavio kratku historiju jezičkih polemika i svađa u bivšoj Jugoslaviji i ukazao na niz primjera u kojima se jezik i temeljni etnički i nacionalni identiteti koriste kao sredstvo za sukob, navodi da knjiga daje osvrt na jezičke zakone MKSJ-a o jeziku, jezičku povezanost sudske prakse i proceduralnu jezičku jednakost strana, između tužilaštva i odbrane MKSJ-a, kako bi se postavila osnova za jezički rad koji su morali obavljati pružaoci jezičkih usluga MKSJ-a. Nakon provjere prošlosti, zapošljavanja, ispunjavanja profesionalnih kriterija i standarda te obuke svih profesionalaca jezika za MKSJ, ova knjiga, pokazujući ukupne rezultate u prevodu i tumačenju, istražuje da li je zadovoljena lingvistička pravda.
“I dvadeset i devet godina od dolaska međunarodne zajednice u našu zemlju, dvadeset i osam godina od osnivanja MKSJ, mi i dalje živimo u državi gdje se medaljama dekorišu osuđeni ratni zločinci, gdje se u školama napamet i dalje uče kvazipjesnički stihovi koji direktno pozivaju na netrpeljivost i nasilje prema muslimanima, gdje čak i Bošnjaci negiraju zločine koji su počinjeni protiv njih pa se pitam da li to znači da MKSJ nije dobro uradio svoj posao lošim izborom prevodilaca u pogledu njihove nacionalne i etničke pripadnosti, neprocesuiranjem filozofije mržnje koja je dovela do etničkog čišćenja i genocida konkretno nad Bošnjacima, odugovlačenjem sa podnošenjem prevoda, čime se dodalo na maratonsko trajanje suđenja bez satisfakcije žrtvama, šturim brojem transkripata dostupnih na bosanskom jeziku itd.”, navodi dr. Fidahić.
Naš sagovornik navodi da je ova knjiga, iako još nije prevedena na bosanski jezik, beskrajno značajna za čitateljstvo u Bosni i Hercegovini.
“Istraživanje obuhvata period od samog osnivanja MKSJ sve do zatvaranja 2017. godine. Među drugim izvorima koji su korišteni nalaze se i interni izvještaji MKSJ, izvještaji finansijskih i revizora UN-a, razgovori s kolegama prevodiocima MKSJ i sistema UN organizacija u cjelini kojima su potkrijepljene moje tvrdnje da je prevodilačka služba MKSJ mogla biti organizirana na druge načine, posebno što se tiče samog prevodilačkog kadra i njihovog učinka. Ovo je jedna od rastućeg broja knjiga bosanskih intelektualaca koja vrišti 'timeo Danaos et dona ferentes', pozivajući bosanskohercegovačku javnost da uvede obavezan predmet kritičko analiziranje i razmišljanje u sve nivoe obaveznog školovanja kako se ono što se desilo našim pradjedovima, djedovima, očevima i nama ne bi desilo našoj djeci”, poručuje dr. Besmir Fidahić.
