Pojava društvenih mreža i razvoj online trgovine uveliko su izmijenili kompletnu trgovinu. Do prije nekoliko godina teško je bilo pronaći unikatan ručni rad, da biste nešto takvo pronašli, morali ste obići pola grada. Danas na društvenim mrežama više ne morate ni tražiti, dovoljno je samo da napišete šta želite i ponude će same doći. Kada danas pogledate društvene mreže, steknete dojam da se svako bavi nekom vrstom kreativnog ručnog rada. Internet i društvene mreže, u kombinaciji sa sve više dostupnim platformama za grupnu prodaju putem interneta, omogućili su svakome ko ima bilo kakav talent i ko je na bilo koji način kreativan i vješt da taj svoj talent, kreativnost i umijeće unovči, da može od toga živjeti ili barem zaraditi za džeparac.
RAST INTERNET-PRODAJE
Zašto su unikatni radovi postali popularni posljednjih godina? Na ovo pitanje odgovorila nam je Senita Slipac, koja je zajedno sa svojim mužem i Amrom Džeko osnovala platformu za online trgovinu unikatnim proizvodima “Orea bazar”. “Svijest se ljudi općenito promijenila u svijetu, pa tako i u Bosni i Hercegovini. Ljudi danas cijene unikatnost, žele znati ko je napravio njihov proizvod, odakle je došao, da to nije napravljeno negdje u Kini, negdje gdje izrabljuju djecu, žene itd. Interes se stalno povećava za kreativnim unikatnim radovima. Situacija izazvana COVID-om dodatno je omogućila kreativcima da opstanu i da prodaju zahvaljujući online platformama, a i sami kupci okreću se online kupovini zato što je sigurnije u situaciji u kakvoj živimo. U posljednjih pola godine prodaja se drastično povećala, za 300 posto u posljednja četiri mjeseca, a raste postepeno još od marta 2020”, kaže Senita.
Objašnjava da mnogo onih koji preferiraju posjećivati radnje sada to nisu u mogućnosti i radije biraju online kupovinu. Dosta ljudi iz naše dijaspore koji nisu mogli doći prošle godine u domovinu imali su želju da svojim prijateljima i svojoj rodbini u Bosni i Hercegovini nešto poklone. Mnogi od njih kupovali su online u Bosni i Hercegovini kod naših kreativaca, a oni su kupljene poklone dostavljali.
Suština platforme “Orea bazar” jeste da kreativcima koji nisu u mogućnosti imati svoju internetsku stranicu, svoju prodavnicu, omogući da sigurno prodaju ne samo u Bosni i Hercegovini i susjednim zemljama nego širom svijeta. Platforma je u funkciji dvije godine i okuplja više od devedeset kreativaca iz Bosne i Hercegovine, a plan je da bude proširena, da zastupa kreativce s cijelog Balkana.
“Svrha je napraviti kreativnu zajednicu. Kreativci kao pojedinci imaju dosta problema s kojima se susreću, ali ih sami ne mogu rješavati. Svrha platforme jeste napraviti zajednicu u kojoj ćemo zajedno pronalaziti rješenja”, kaže Senita.
Na Facebooku postoji i grupa koja okuplja kreativce, “Pretty kreativci”, koja danas ima približno 40.000 članova. Na ovoj grupi kreativci svakodnevno objavljuju ponude, a kupci postavljaju zahtjeve kako bi im se kreativci mogli javiti sa svojim ponudama.
Maida Horozović, jedan od administratora grupe, kaže da su društvene mreže, u ovom slučaju Facebook, mnogo doprinijele da kreativci mogu živjeti od svog rada, prije svega zato što je to uvezalo, umrežilo one koji se bave kreativnim radom.
“Super je što mi pomažemo jedni drugima u nabavci materijala, dajemo sugestije i kritike, pomažemo oko izrade proizvoda, oko marketinga... Mislim da smo u tom smislu napravili super pozitivnu priču. Izuzetno je pomoglo i nama, a i kupcima. Kupac više ne mora ići od vrata do vrata da traži nešto, sada samo napiše post i može birati od koga hoće da naruči. Pojedinci su stvarno uspjeli napraviti dobar posao preko grupe, drugi su u usponu, ali ko želi i ko radi zaista može i da zaradi”, kaže Maida.
Maida ne misli da su pojava društvenih mreža i rast online trgovine omogućili svakome ko ima talenta, kreativnosti i vještine da unovči te svoje kvalitete i da živi od toga. Ali da svako može zaraditi za džeparac, može.
IPAK JE NA SAJMOVIMA LJEPŠE
“Ekspanzija kreativnog rada krenula je s pojavom društvenih mreža. Ja sam neko ko se kreativnim radom bavio i ranije, kada ručni rad nije bio popularan koliko je sada. Posljednjih otprilike pet godina znatno se povećao broj ljudi koji rade ručne radove”, kaže Maida, koja inače izrađuje nakit “Moa Moa”. Iako izrađuje nakit, najdraži dio posla joj je opravka i redizajn starog nakita, pogotovo zato što je riječ o uspomenama, nakitu koji ima veću sentimentalnu nego materijalnu vrijednost.
Bez obzira na društvene mreže i online trgovinu, Maida za sebe kaže da je old school i više voli prodavati na sajmovima, no, ko zna iskoristiti internet, na pravi način može napraviti veliki posao.
Ivana Kurešević, vlasnica brenda “Ivy Q”, bavi se izradom nakita, najviše predimenzioniranih naušnica, za vrlo specifičnu grupu žena. Njen nakit karakterističan je po tome što je moderno dizajniran, oblici su geometrijski, vrlo čisti u dizajnu, s motivima crteža sa stećaka. Ivana ističe da je posao uznapredovao tek u posljednje dvije godine. Dodaje kako bez pravih partnera nema ni uspješnog posla, mora se pažljivo birati gdje će se prodavati i po kojim cijenama.
“Društvene mreže i internent fantastično su važni. Kad tek kreneš, nemaš pojma koliko je to zahtjevan posao. Ako prodaješ preko interneta, moraš znati da ti više ne prodaješ proizvod nego fotografiju i priču. Meni to nije bilo prirodno, ja sam to morala učiti jer nisam imala talenta za fotografiju pa da to odmah usvojim. Kada tek kreneš, radiš sve sam i moraš sve naučiti. Ali super je što je neposredno i imaš priliku da ispričaš svoju priču publici koja je za nju zainteresirana. Onda se cijeli taj put isplati. Ti napraviš svoju zajednicu ljudi koji su zainteresirani za ono što ti radiš, za teme kojih se dotičeš, jer to nikada nije priča samo o proizvodu, to je priča o svim dodatnim vrijednostima koje proizvod ima”, kaže Ivana.
Lejla Tabak-Šiljak, njena majka (64 godine) i nana 86 (godina), tri generacije žena iz iste porodice, bave se pletenjem vlastitih unikatnih kreacija pod imenom “Mothershands”.
“Naša je prodaja isključivo putem interneta i društvenih mreža. Ja sam završila Fakultet informacionih tehnologija prije dvadeset godina i bila sam upućena na e-komerc kada niko u Bosni nije bio, tako da meni ova stvar nije nepoznata. Ja sam imala tzv. jedvačekanje da to zaživi kod nas znajući prednosti koje nudi internet-prodaja i nadajući se prilici da to što sam studirala prenesem u praksu”, kaže Lejla, dodajući da je internet-prodaja, zbog pandemije, danas u usponu.
“S obzirom na to da ja već odavno naručujem namirnice preko interneta, znam da sam ranije, kad bih naručivala, odmah sutradan dobivala termin. Sada dobijem termin za četiri-pet dana. To vam je najbolji pokazatelj. Ljudi koji su imali mogućnost, a ranije se nisu odlučivali za internet-kupovinu, sada prelaze na internet”, kaže Lejla.
Bez obzira na prednosti koje su donijeli internet i društvene mreže, uprkos povećanoj potražnji za unikatnim ručnim radovima, kao i promijenjenoj svijesti kupaca, prodaja na domaćem tržištu ipak nije dovoljna da bi ovakvi mali obrti prerasli u ozbiljnije poslovne poduhvate. Ali za život se može zaraditi. Nekome je to dovoljno, a nekome i nije.
