Ismail Šehić direktor je “Bosnian Representative Association for Valuable Opportunities” – BRAVO, nevladine organizacije iz Bosne i Hercegovine koja trenutno djeluje na području cijele Evrope kroz razne evropske projekte s tendencijom djelovanja na području cijelog svijeta. Njegovo putovanje krenulo je iz male hrabre Srebrenice, u kojoj je rođen i u kojoj je napravio svoje prve korake koji će ga pratiti kroz život i koji će mu pomoći da kreira svoj stav i pogled na život. Učeći, slušajući, ali i živeći različita životna iskustva, shvata historiju kao dio svog identiteta, što mu je i bilo najveća inspiracija da promijeni svijet svojim načinom razmišljanja i svojim djelovanjem.
STAV: Kakva Vas sjećanja vežu za ratno djetinjstvo u Srebrenici i dolazak u Sarajevo?
ŠEHIĆ: Kao što sam mnogo puta rekao, iako sam rođen u Srebrenici, iako svoja prva sjećanja kao trogodišnjak vežem za Srebrenicu, o istoj ne volim pričati, bar ne na samom početku bilo kojeg razgovora, jer ne želim da me bilo ko sažalijeva 26 godina nakon toga i da moje tekstove, objave i komentare čita s nekim sažaljenjem. Svakako da me prvo sjećanje veže za granatiranje mog sela Luka, gdje sam većinu rata proveo s majkom i dvojicom braće u rovu i u pećini kako bismo se spasili od granata i razaranja. Nažalost, u tom periodu moj otac je bio na liniji i borio se za ovu državu koju danas uništavaju oni koji su bili najdalje od te “linije” na kojoj je moj otac više puta ranjen, koji je stao na minu i koji je svaki dan razmišljao hoće li preživjeti ili ne!
Drugo sjećanje koje mi je ostalo upečatljivo u tom nekom periodu jeste naš život u Zenici nakon rata, gdje smo moja braća i ja s majkom živjeli u jednom podrumu u totalno katastrofalnim uvjetima, ali nije se imalo i moglo bolje, jer u tom periodu ženska ruka i glas nisu imali nikakvo značenje. Nakon toga, nešto što nikad neću zaboraviti jeste iščekivanje oca s ostalim vojnicima koji su pušteni iz logora, za kojeg do tog trenutka nismo sigurni da je živ i da će se pojaviti u 12 autobusa koji su stizali iz raznih logora. Kada je on došao, onda je sve bilo lakše i život je postao dosta lakši. Otac je završio Policijsku akademiju u Sarajevu, jer je i prije rata bio policajac i želio je to nastaviti, pa smo se mi tako preselili u Vogošću, u prvi stan na koji smo naišli, jer tada je bilo bitno samo da se negdje smjestimo i imamo topao dom. Nedugo nakon toga dobili smo deložaciju, pa smo morali i taj stan napustiti, preseliti se na drugo mjesto i treće mjesto, do finalne destinacije, gdje i dan-danas moji roditelji žive život već sada penzionera.
STAV: Kada ste prepoznali svoj aktivistički duh?
ŠEHIĆ: S 13 godina sam počeo svoje prve volonterske sate, dane, mjesece, i tako se to pretvorilo u godine, a mogu slobodno reći da sam i dan-danas u istom tom volonterskom duhu, da se sjećam svih svojih prvih volonterskih akcija i doprinosa zajednici. Imao sam priliku da volontiram u Crvenom križu, gdje sam pomagao starim i iznemoglim, gdje smo posjećivali mnoge siromašne i ugrožene porodice i gdje sam imao priliku pomagati svima onim kojima je pomoć bila i potrebna. Vjerujem da sam kroz ovu organizaciju razvio empatiju prema ljudima, ljubav prema životu i počeo cijeniti ono što imam i biti zadovoljan životom koji živim. Već tada počeo sam volontirati i u drugim organizacijama gdje sam se usavršavao i razvijao svoje vještine. S 15 godina sam počeo razvijati svoj poduzetnički duh i vještinu, počeo zarađivati sebi za život kako bih pomogao roditeljima i skinuo im se s “grbače”. Sa 17 godina spoznajem mogućnosti i prilike evropskih programa, s 18 aktivno počinjem u njima učestvovati, s 21 postajem trener ispred Evropske komisije, s 23 počinjem voditi jedan ogroman akcelerator, a s 25 pokrećem svoju organizaciju i tako sam nastavio napredovati i razvijati se sve do danas.
STAV: Zbog čega je bio važan taj Vaš volonterski angažman?
ŠEHIĆ: Vjerujem da sve ono što radimo, a što nas čini sretnim i zadovoljnim, jeste nešto najljepše što možemo pokloniti sebi, svom srcu, duši i ličnom zadovoljstvu. Kao što sam već spomenuo, volontirajući u Crvenom križu, razvio sam empatiju i ljubav prema ljudima i vjerujem da je to bilo ključno u mom životu i za posao kojim se danas bavim. Naredni razlog jeste što sam vidio prilike za lični razvoj, da je to jedan sjajan način za doprinos zajednici i način da popravim situaciju u svom okruženju i svojoj državi. Treći razlog jeste što sam kroz volontiranja upoznao mnoge divne ljude, otkrio razne kulture, suočio se sa samim sobom, pobijedio mnoge strahove, posjetio mnoge zemlje svijeta i što sam postao bolja verzija sebe.
STAV: Putovanja su dio Vašeg života. Čemu su Vas naučila?
ŠEHIĆ: Sigurno su me naučila da nigdje nije tako sjajno kako se predstavlja kroz medije i da nigdje nije tako opasno kao što nam drugi predstavljaju. Putovanja su me naučila da cijenim svoju zemlju, da volim svoje ljude i da budem zadovoljan onim što imam, jer tamo negdje postoje mnoge zemlje, kulture i društva koji su u mnogo goroj situaciji nego Bosna i Hercegovina. Provodeći vrijeme u drugim državama i drugim i drugačijim kulturama, život me je naučio da smo svi ljudi, da smo mnogo slični i da svi imamo iste ili slične probleme, da svi znamo da volimo i mrzimo, ali na kraju dana svi udišemo isti vazduh i da svaku osobu treba gledati posebno i praviti zaključke pojedinačno. Ono što moram istaći kao neko ko je već sad proputovao preko 80 zemalja svijeta da je Bosna i Hercegovina jedna od najljepših zemalja s ove liste i da imamo mnogo toga ponuditi, samo da ne znamo i da to moramo što prije prepoznati i iskoristiti.
STAV: Možete li nam ukratko predstaviti organizaciju BRAVO, na čijem ste čelu?
ŠEHIĆ: Moram reći da BRAVO nije samo organizacija, BRAVO je porodica sastavljena od mladih ljudi koji žele promijeniti svijet i ponuditi prilike drugim mladim ljudima, pa stoga i samo ime kaže “for Valuable Opportunities”, odnosno za vrijednosne/vrijedne prilike. BRAVO nastoji ostaviti značajan društveni utjecaj s ciljem promicanja cjeloživotnog učenja, istovremeno naglašavajući pozitivno iskustvo i osnaživanje temeljnih vrijednosti discipline, timskog rada, sigurnosti, poštovanja i integriteta. Naš tim okuplja volontere koji dijele interes za ljudska prava, ICT, poduzetništvo, projekt-menadžment, sport, aktivno društveno djelovanje, obrazovanje i sigurnost. Kroz “Erasmus +” i druge evropske programe pruža im se prilika da obogate svoje iskustvo dijeljenjem novih ideja, iskazivanjem različitih društvenih i profesionalnih potreba i kreativnosti, a time povećavaju i svoje cjelokupno znanje i iskustvo. Svojim volonterima BRAVO nudi priliku za rad, stvaranje i proširenje znanja izvan radne sobe i kancelarije.
Svi članovi BRAVO-a uče kako je to raditi zajedno fokusirani na načine doprinosa i vraćanja zajednice društvu, promoviraju volonterizam i aktivno građanstvo, doprinose okolini i poboljšavaju status manjina. Kontinuirano nastojimo graditi našu prisutnost i u društvenim medijima, bilo da gradimo naš portfolij, služimo zajednici, fakultetu ili drugim institucijama. Vizija BRAVO-a se ogleda u kreiranju snažne mreže volontera, donatora i partnera te u spremnosti za razne vidove saradnje kada se za njih ukaže prilika ili potreba. Mi težimo da se saosjećanje pretvori u akciju tako da se podstiču, olakšavaju i promoviraju u svakom trenutku svi oblici humanitarnih i volonterskih aktivnosti s ciljem sprečavanja i ublažavanja ljudskih problema kroz razne edukacije i učenja. Time doprinosimo održavanju i promociji ljudskog dostojanstva, solidarnosti i tolerancije, kao i mira kako u lokalnoj zajednici, tako i u svijetu. BRAVO nastoji da identificira i investira u kratkoročna i dugoročna strateška partnerstva na svim poljima našeg aktivnog djelovanja.
STAV: Koji su to projekti koje BRAVO realizira?
ŠEHIĆ: BRAVO je organizacija koja se od samog osnivanja fokusirala samo na evropske programe i projekte, te pokušava na sve moguće načine kroz te programe da donese evropske vrijednosti u Bosnu i Hercegovinu, te pomogne zajednici i društvu koristeći te programe. Od osnivanja do danas BRAVO je već implementirao i implementira preko 90 projekata koji su podržani od raznih evropskih institucija, a koji se implementiraju u više od 25 evropskih zemalja. Samo u posljednje dvije godine aktivno implementiramo više od 30 projekata koji su fokusirani na: poduzetništvo, ljudska prava, lažne vijesti, sport, neformalno obrazovanje, digitalne vještine, umjetnosti, diplomatiju, jednakost spolova, volonterizam... U 2021. godini aplicirali smo ukupno 132 projekta za mnoge druge organizacije iz cijele Evrope, te smo proširili spektar djelovanja i posvetili mnogo više pažnje izradi i dizajniranju projekata ne samo ispred BRAVO-a već i drugih organizacija iz Bosne i Hercegovine i svijeta. Ono što moram spomenuti jeste da sam ponosan i na broj od preko 400 partnera iz cijelog svijeta koji su prepoznali naš rad i uključili se u naš razvoj i rast. Sigurno da sam ponosan i na naš rast, na broj projekata koje smo osvojili i na sve one rezultate koje smo postigli.
STAV: Kolika je važnost neformalnog obrazovanja u današnjem vremenu?
ŠEHIĆ: Vjerujem da u svijetu u kakvom danas živimo neformalno obrazovanje je postalo krucijalno za razvoj ličnosti i vještina, razumijevanje drugih kultura i ponašanje drugih ljudi, kao i najbolji način da sve ono što smo učili kroz formalno obrazovanje primijenimo i u praksi. Siguran sam da većina mladih ljudi koji su na vrijeme spoznali prednosti i mogućnosti koje im pruža neformalno obrazovanje imaju o čemu pričati, imaju drugačije i otvorenije poglede na životu, te u istom životnom periodu su stekli dodatno iskustvo i znanje koje će im mnogo doprinijeti u životu. Mnogi mladi ljudi se bave ili učestvuju u neformalnim aktivnostima iz lične koristi, iz koriste zajednici, za ličnu promociju ili zbog želje da naprave neku promjenu. Sve je to u redu i ne treba nikom suditi, bitno je da se ljudi aktiviraju pa iz bilo kojeg razloga.
STAV: S kojim se sve problemima mladi u Bosni i Hercegovini suočavaju?
ŠEHIĆ: Najveći problem mladih ljudi u Bosni i Hercegovini jeste to što su izgubili povjerenje u život u Bosni i Hercegovini, slab obrazovni i zdravstveni sistem, korupcija i nepoštivanje, i to su glavni razlozi što mladi napuštaju Bosnu i Hercegovinu. Iako u Bosni i Hercegovini, poredeći je s drugim evropskim zemljama, postoji mnogo manje prilika za mlade ljude, ali i dalje te prilike postoje i veoma malo se iskorištavaju. Vjerujem da u Bosni i Hercegovini postoji dovoljno prilika za zapošljavanje mladih ljudi i ima dovoljno mogućnosti za ostanak u Bosni i Hercegovini, ali mladi nisu dovoljno poštovani, traži im se mnogo više nego što im se daje zauzvrat, daju im se mizerne plaće za teške poslove koji se obavljaju. U veoma malo firmi postoje bonusi za kvalitetan rad i nagrada za neki uspjeh na poslu, pa se mladi, ali i oni stariji malo trude, pa nam ekonomija i razvoj stagniraju. Sama korupcija pri zapošljavanju u javnim institucijama, netransparentna selekcija ljudi, zapošljavanje rodbine i bližnjih tjeraju mlade ljude iz ove države, i to je žalosno, jer mi bismo trebali da je nosimo i vodimo u budućnosti. Zbog svih ovih gore razloga i problema, mladi su postali lijeni, nezadovoljni, depresivni i totalno neaktivni u društvu, jer nažalost ne vide druge prilike koje im se pružaju i koje mogu objeručke iskoristiti. Previše problema se nakupilo i iskreno se nadam da će mladi ljudi uskoro da se aktiviraju, zauzmu svoj stav i krenu koračati snažno kroz Bosnu i Hercegovinu.
STAV: Šta savjetujete mladima kada radite s njima?
ŠEHIĆ: Na svakom treningu, sastanku ili radionici koju vodim odvojim jedan period da radim direktno s tim mladim ljudima, da im pomognem da razumiju sebe, da razviju svoje lične vještine i prepoznaju svoj kvalitete. Ono što ih posebno savjetujem jeste da iskoriste svoje znanje i prilike koje im se pružaju, da se razvijaju lično i poslovno, da grade svoj ekosistem, da vjeruju u sebe i da budu bolja verzija sebe u svakom novom danu koji dolazi. Uvijek im dajem do znanja da ni ja nisam imao lagan život, da mi niko ništa nije dao i da mi ništa nije palo s neba i da konstantno radim na sebi, da mi nije mrsko i da želim biti najbolji u svemu, a da biste to postigli, morate biti posvećeni svemu onom što radite, vjerovati u ono šta radite i imati svoj stav s jakim argumentima. Ono na šta posebno obraćam pažnju jeste na predstavljanje prilika koje im se pružaju od evropskih institucija dok su još uvijek u Bosni i Hercegovini, pomažem im da pokrenu svoje biznise, da se bave svojim poslovima i da rizikuju mnogo više dok su mladi, jer su sada puni energije i trebaju to iskoristiti.
STAV: Kako se može spriječiti odlazak obrazovanih kadrova?
ŠEHIĆ: Ljudima se moraju otvoriti vrata svih institucija, svih politika i velikih firmi kako bi preuzeli njihovo vođenje, kako bi dobili priliku da se razvijaju i prave promjene. Mladim ljudima se mora dati šansa da doprinesu i pokažu koliko znaju i koliko mogu. Siguran sam da u Bosni i Hercegovini postoje mnogi mladi ljudi koji bi politiku Bosne i Hercegovine vodili puno bolje nego što se sad vodi, vjerujem da postoji kvaliteta u mladim ljudima koja je potrebna da se ekonomija Bosne i Hercegovine napokon počne oporavljati i dizati na jedan drugi nivo. Ako neko od vlasti želi da bilo šta mladih ostane u Bosni i Hercegovini, moraju početi zapošljavati po kvaliteti i prema zaslugama, a ne zbog “sigurne” ruke na nekoj sjednici. Mora se poboljšati obrazovni sistem, moraju se obrazovne institucije povezati i ulagati mnogo više u studente. Da bi mladi ostali i mislili o budućnosti i porodicama, zdravstveni sistem se mora podići, ne za jedan nego za pet nivoa iznad. To su samo neki od razloga kako spriječiti odlazak mladih, a vjerujem da je posljednji razlog koji ću navesti mnoge mlade ljude poslao na put bez povratka. Mladima se moraju povećati plaće, mora se raditi na njihovom usavršavanju i dodatnom obrazovanju, te se mora napraviti strategija “ostanka” i istu implementirati što je to prije moguće. Druga stvar jeste da se mladim ljudima osiguraju bolji uvjeti za budućnost, za osnivanje porodice, podrška mladim porodiljama i pomoć pri kupovini nekretnina. Vjerujem da su ovo načini da motiviramo mlade ljude da ostanu u Bosni i Hercegovini, ali krucijalni razlog zbog kojeg će mladi ljudi ostati jeste da država pokaže da poštuje mlade ljude, njihovo znanje i koristi njihov kvalitet.
STAV: Kada prijateljima u drugim zemljama svijeta kažete da dolazite iz Bosne i Hercegovine, kakva je njihova reakcija i koliko su oni upoznati sa stanjem u našoj državi?
ŠEHIĆ: Kada nepoznatim ljudima, odnosno ljudima koje prvi put srećem počnem pričati o Bosni i Hercegovini, oni ostanu u šoku, a većina njih ne zna ništa o Bosni i Hercegovini, kao da živimo na drugom kontinentu, a ne u srcu Evrope. Ono što je zanimljivo jeste to da mladi ljudi u mnogim zemljama i dalje misle da rat traje u Bosni i Hercegovini, da vlada nemir i nisu sigurni da mirno mogu posjetiti našu zemlju. Zato ja i meni slični koji imamo priliku da pričamo s drugim mladim ljudima u svijetu na sav glas hvalimo i predstavljamo našu zemlju, pokazujemo one ljepše strane Bosne i Hercegovine, širimo pozitivnu energiju i ljubav, predstavljamo naše ljepote i pozivamo ih da nam dođu. U posljednje četiri godine samo BRAVO je doveo više od 500 mladih ljudi u Bosnu i Hercegovinu koji su ostali očarani našom zemljom i koji nikad nisu imali bilo kakvih problema dok su boravili u istoj i koji su razbili mnoge predrasude o našoj državi.
