Fontane koje se mogu same programirati za uključivanje i isključivanje ili automati umjesto sluga koji bi gostima mogli ponuditi peškir, satovi i pumpe za vodu – ovo su samo neki od čudesnih izuma muslimanskog izumitelja iz 12. stoljeća Ismaila al-Jazarija, koji je postavio temelje modernog inžinjerstva, hidraulike, pa čak i robotike. Iako su neke od njegovih raskošnih i živopisnih kreacija rađene kao novotarija za zabavu vrlo bogatih, Al-Jazari je pravio i praktične mašine koje su pomagale običnim ljudima u svakodnevnom životu.

Sin skromnog zanatlije, njegovo puno ime bilo je Badi 'al-Zaman Abu' l-'Izz Ibn Isma'il Ibn al-Razzaz al-Jazari. Rođen sredinom 12. stoljeća, živio je u regiji zvanoj al-Jazira, smještenoj između Tigrisa i Eufrata. Godine 1174. godine stupio je u službu Banu Artaq (Artuqida), porodice koja je tada vladala regijom Amid, današnjim Diyarbakirom na jugu Turske. Bio je njihov podanik četvrt stoljeća, sve dok nije postao glavni inžinjer. Na poticaj princa Nasira al-Dina Mahmuda, koji je vladao između 1200. i 1222, započeo je pisanje monumentalne knjige kako bi zabilježio svoje izume. Zadatak je dovršio 1206. godine.

U uvodu knjige kaže da je službu na dvoru Artuqida započeo 570. godine po Hidžri, tj. 1174, te da je, kad je počeo pisati knjigu, već dvadeset i pet godina proveo u službi oca Nura al-Dina Muhammada i njegovog brata Qutba al-Dina Sukmana. Iz ovih podataka zaključujemo da je vjerovatno Al-Jazari počeo pisati svoju knjigu godine 595. po Hidžri, odnosno 1198, dvije godine prije nego što je Nasir al-Din postao kralj. Iz rukopisne kopije koja je u posjedu “Oxforda” doznajemo da je Al-Jazari svoju knjigu napisao 16. januara 1206. Najstariju sačuvanu kopiju (sačuvana u Topkapi Sarayi biblioteci, zbirka Ahmet III, MS 3472) dovršio je Muhammad ibn Yusuf ibn 'Osman al-Haskafiat 10. aprila 1206.

Al-Jazari je služio kao inžinjer u službi regionalnih vladara Artuqida. Ova je dinastija svojedobno proširila svoje carstvo na Siriju. Artuqidi su kasnije potpali pod vlast moćnije susjedne dinastije Zangid, a kasnije i pod vlast nasljednika muslimanskog heroja Salahudina.

Unatoč križarskim ratovima i burnim odnosima između različitih muslimanskih sila, život briljantnog inžinjera prolazio je mirno u službi nekoliko kraljeva Artuqida, za koje je dizajnirao više od stotinu genijalnih uređaja. Za razliku od drugih praktičnih izumitelja tog razdoblja, koji su ostavili malo podataka o svom radu, Al-Jazari je strastveno dokumentirao svoj rad i objašnjavao kako je gradio svoje nevjerovatne mašine.

Godine 1206. godine, oslanjajući se na četvrt stoljeća izvanrednih rezultata, dao je svijetu katalog svojih “neusporedivih mašina”, nazvan Kitab ilm al-Hiyal, koji je danas poznat kao Knjiga znanja o genijalnim mehaničkim uređajima. Al-Jazari je u njoj objavio precizne dijagrame i živopisne ilustracije kako bi pokazao kako se svi dijelovi slažu. Preživjelo je nekoliko nepotpunih primjeraka njegovog djela, uključujući jedan koji drži Muzej Topkapi Sarayi u Istanbulu, cijenjen zbog svojih umjetničkih detalja i ljepote.

Knjiga znanja jedini je izvor biografskih podataka koji postoje o Al-Jazariju. U tekstu ga se opisuje kao jedinstven i bez premca i učen i dostojan, ali također priznaje dug koji je imao prema “drevnim učenjacima i mudracima”.

Al-Jazarijevi izumi naslanjali su se na stoljeća inovacija i učenja iz prethodnih razdoblja, na nauku i mudrost drevne grčke, indijske, perzijske, kineske i drugih kultura. Tokom brzog širenja islama u sedmom stoljeću muslimanski su se vladari duboko zanimali za znanje o zemljama koje su osvojili. Skupljali su rukopise i knjige u Kući mudrosti. Ova je institucija funkcionirala pod abasidskim halifama iz Bagdada u osmom i devetom stoljeću kao biblioteka i akademija. Zajedno s drugim središtima, imala je temeljnu ulogu u srednjovjekovnom naučnom i kulturnom napretku tokom zlatnog doba islama.

Zajedno s filozofijom, medicinom, astronomijom i zoologijom, muslimansko mašinstvo doseglo je neslućene visine zahvaljujući izvrsnim ličnostima kakvi su, naprimjer, bila trojica perzijskih izumitelja iz devetog stoljeća, braća Banu Musa. Objavili su mnoga djela, ali na Al-Jazarija su najvjerovatnije utjecali njihovi izumi objavljeni u Knjizi genijalnih uređaja, poznatoj i kao Knjiga trikova. Na Al-Jazarija su utjecali i nemuslimanski izumitelji poput Apolonija iz Parge, koji je živio u kasnom trećem stoljeću p. n. e., utjecajnog geometra kojeg Al-Jazari opisuje u svom radu.

Al-Jazari je u svoju knjigu ugradio rezultate 25 godina istraživanja i prakse na različitim mehaničkim uređajima na kojima je radio kao inžinjer. Knjiga detaljno opisuje pedeset uređaja koji su grupirani u šest kategorija: deset satova s ​​vodom i svijećama, deset posuda prikladnih za piće, deset bokala i lavora za abdest prije namaza, deset fontana koje naizmjenično mijenjaju svoj oblik, pet mašina za podizanje vode i na kraju još četiri različita uređaja, uključujući prvu kombinacijsku bravu.

Mnoge Al-Jazarijeve komponente i tehnike bile su korisne u razvoju savremenih mašina. Statičko uravnoteženje velikih točkova remenice, baždarenje otvora, upotreba drvenih predložaka ili papirnih modela u dizajniranju, laminiranje drveta radi sprečavanja iskrivljenja, brušenje šmirglom u prahu kako bi se postigla vodonepropusnost, izlijevanje mjedi i bakra u zatvorene kutije za kalupe sa zelenim pijeskom... Sve su to izumi koje je osmislio Al-Jazari.

Al-Jazarijeva namjera nije bila samo nadovezati se na naslijeđe ovih velikih izumitelja već i usavršiti ga. Mašine opisane u Al-Jazarijevoj knjizi bile su i maštovite i praktične, od satova do automata za točenje pića. Dizajnirao je uređaje za puštanje krvi, fontane, muzičke automate, pumpe za vodu, mašine za mjerenje. Jedan od najpoznatijih njegovih uređaja jeste ogroman vodeni sat sa slonom. Jednostavni vodeni satovi korišteni su u drevnom Egiptu i Babiloniji, ali složeni izumi Al-Jazarija jasno izražavaju njegovu ambiciju da ih usavrši.

Jedan od najmaštovitijih Al-Jazarijevih izuma posebno je zanimljiv historičarima umjetnosti jer ga mnogi smatraju prvim programabilnim “robotom” u historiji. Sličan muzičkoj kutiji, i ovaj izum, čamac s četvoricom “muzičara”, harfistom, flautistom i dva bubnjara, dizajniran je za emitiranje muzike. Mehanizmi koji animiraju bubnjare mogli su se programirati da sviraju različite taktove.

To su bile igračke za bogate. Al-Jazari je znao kako zaslijepiti svoje bogate zaštitnike, koji bi, pak, zasljepljivali svoje goste najnovijim čudima svog dvorskog genija. Isto tako, znao je potrebe običnog naroda pa im je svojim uređajima i izumima olakšavao svakodnevicu. Njegova knjiga detaljno opisuje najmanje pet mašina koje su olakšale crpljenje vode i navodnjavanje. U njegovu su knjigu uvrštene i druge vrlo praktične mašine, radilica koja pretvara linearno kretanje u rotaciono ili sredstvo za tačno kalibriranje brava i ostalih otvora. Među njima je i vodoopskrbni sistem pomoću zupčanika i hidrauličke energije, koji se koristio u džamijama i bolnicama u Diyarbakiru i Damasku.

Al-Jazarijevi uređaji, osim što su praktične mašine, uključuju tehnike i komponente koje su imale presudan utjecaj na razvoj tehnologije. Al-Jazari u knjizi priznaje da se koristio dostignućima svojih prethodnika i redom ih nabraja: Arhimed, Banu Musa, Al-Husayn Al-Badi ’al-Astrulabi. Potom je opisao poboljšanja koja je dodao radu svojih prethodnika i dao popis potpuno novih uređaja koje je izumio.

Svaki uređaj opisan je na jednostavnom arapskom jeziku koji je lahko razumljiv, a svaki je popraćen detaljnim crtežom. Pedeset uređaja broji se slovima arapske abecede od jedan do pedeset. Za komplicirane uređaje Al-Jazari je dao detaljne crteže za njihove komponente kako bi operacija mogla biti razumljiva. Ukupan broj crteža iznosi 174. Abecedno slovo označava svaki dio uređaja. Tekst objašnjava konstrukciju uređaja uz pomoć slova kako bi čitalac mogao razumjeti uređaj čitajući tekst i pozivajući se na ilustracije.

Osim što je bio genijalan izumitelj i inžinjer, Al-Jazari je bio i izvrsni umjetnik. Preživjeli rukopisi njegove knjige pružaju detaljne upute za sve njegove izume i ilustriraju ih pomoću minijaturnih slika, srednjovjekovnog stila islamske umjetnosti, kako bi čitalac mogao rekonstruirati njegove izume. Da bismo imali sliku o tome koliko je bio napredan i inovativan, može poslužiti rečenica historičarke Lynn White, koja piše: “Segmentalni zupčanici prvi se put pojavljuju kod Al-Jazariju, na zapadu se pojavljuju kod Giovannija de Dondija 1364. godine, a tek s velikim inžinjerom iz Sienne Francescom di Giorgiom 1501. ušli su u rječnik evropskog dizajna mašina.”

Donald R. Hill, engleski historičar koji je bio akademski autoritet u historiji islamske mehanike i inžinjerstva, napisao je u Studijama o srednjovjekovnoj islamskoj tehnologiji: “Nemoguće je pretjerano naglasiti važnost Al-Jazarijevog djela u historiji inžinjerstva. Do modernih vremena ne postoji nijedan drugi dokument s bilo kojeg kulturnog područja koji pruža usporedivo bogatstvo uputa za dizajn, proizvodnju i montažu mašina. Al-Jazari nije samo asimilirao tehnike svojih nearapskih i arapskih prethodnika, on je također bio kreativan. Dodao je nekoliko mehaničkih i hidrauličkih uređaja. Učinak ovih izuma može se vidjeti u kasnijem dizajniranju parnih strojeva i motora s unutarnjim izgaranjem, otvarajući put automatskom upravljanju i ostalim modernim strojevima. Utjecaj Al-Jazarijevih izuma i dalje se osjeća u modernom savremenom mašinstvu.”

Većina njegovih inovacija bila je stoljećima ispred dostignuća evropske nauke. Njegov rad na konusnim ventilima, ključnoj komponenti u hidrotehnici, u Evropi je prvi put spomenuo više od dva stoljeća kasnije Leonardo da Vinci, koji je također, navodno, bio fasciniran Al-Jazarijevim mašinama.

Zbog svojih mehaničkih izuma, Al-Jazari je opisan kao “otac modernog inžinjerstva”, a zbog izuma jednostavno programiranog “robota”, proglašen je “ocem robotike”. Zapravo, trebalo bi ga se smatrati jednako važnim izumiteljem kakav je bio Leonardo da Vinci. Možda bi bilo tačnije opisati Leonarda kao “Al-Jazarija sa Zapada”.