Nedavni sukob između Irana i Izraela, u kojem su izraelske zračne snage, prvenstveno koristeći napredne američke F-35I avione, nanijele značajne gubitke iranskim oružanim snagama, jasno je ukazao na ključne slabosti Irana.
Te slabosti uključuju zastarjele protivzračne sisteme i nedostatak modernih borbenih aviona sposobnih za suočavanje s F-35I. Kao odgovor na ove nedostatke, Teheran je pokušao ojačati svoje vojne kapacitete
Neuspjela nabavka ruskih Su-35
Iran je ranije pokušao nabaviti napredne ruske višenamjenske lovce Su-35, za koje je navodno već izvršio plaćanja, ali ih još nije primio. Istovremeno, ruski predsjednik Vladimir Putin nedavno je izjavio da je Iran prethodno odbio rusku ponudu za pomoć u izgradnji modernog, ešaloniranog sistema protuzračne odbrane, što bi im bilo od izuzetne koristi tokom rata s Izraelom.
Ovo kašnjenje u isporuci Su-35 i odbijanje ruske pomoći izazvali su zabrinutost u Iranu u vezi s pouzdanošću Moskve kao odbrambenog partnera, s obzirom na to da je Rusija primarno zaokupljena ratom u Ukrajini.
Okretanje Kini
Čini se da Teheran sada vidi Kinu kao perspektivnijeg saveznika u odbrambenim pitanjima. Kina, kao ekonomska i vojna velesila s visokotehnološkim mogućnostima, postaje sve privlačnija opcija. Nedavne vijesti, objavljene 27. juna 2025. godine u arapskim i američkim medijima, govore o posjeti iranskog ministra odbrane Kini i pokretanju pregovora na visokoj razini o nabavi višenamjenskih borbenih aviona Chengdu J-10C i napredne AWACS (Airborne Warning and Control System) opreme. Ovi pregovori signaliziraju stratešku promjenu u iranskoj politici nabavke odbrambenih aviona.
Ključna komponenta iranske modernizacije
Chengdu J-10C je borbeni avion 4.5 generacije i jedna od najnaprednijih kineskih borbenih platformi. Opremljen je AESA radarom, motorima s vektorskim upravljanjem potiskom i kompatibilan je s raketama zrak-zrak dugog dometa PL-15. Njegove višenamjenske sposobnosti omogućavaju mu izvođenje misija zračne nadmoći, kopnenih napada i složenih zadataka elektronskog ratovanja.
J-10C se pokazao izuzetno učinkovitim u pakistanskom ratnom zrakoplovstvu, posebno u vježbama koje su simulirale sukobe s indijskim avionima Rafale F3R. Iako J-10C ne predstavlja direktnog, ravnopravnog konkurenta naprednom izraelskom F-35I, koji nudi značajne prednosti u prikrivenosti i fuziji senzora, njegov AESA radar i raketni sistem dugog dometa PL-15 mogli bi potencijalno ugroziti ne-stealth platforme poput izraelskih F-15I i F-16I u osporavanom zračnom prostoru. Tome bi dodatno doprinijela podrška kineskih AWACS sistema, što bi značajno poboljšalo iransku situacijsku svjesnost i koordinaciju.
Dosadašnja odbrambena saradnja
Obrambeni odnosi između Kine i Irana razvijali su se tokom posljednja dvije decenije, potaknuti geopolitičkim interesima i protivljenjem zapadnim sankcijama. Kina je Iranu već isporučivala raznovrsnu vojnu opremu, uključujući raketne sisteme zemlja-zrak HQ-2 i HQ-7, radarsku tehnologiju, bespilotne letjelice (UAV) i pomorske sisteme. Kineska tehnologija imala je značajan utjecaj na razvoj iranskih bespilotnih letjelica, uključujući serije Shahed i Mohajer. Također, zajedničke pomorske vježbe i razmjene ojačale su vojne veze, ističući strateški interes Pekinga za pristup Perzijskom zaljevu.
Regionalna ravnoteža snaga
Uvođenje J-10C u iransko ratno zrakoplovstvo predstavljalo bi značajan skok u sposobnosti zračne borbe i pružilo bi Iranu platformu koja je bliže pragu pete generacije. Pored borbenih aviona, iranski zahtjev za kineskim AWACS sistemima mogao bi dodatno ojačati njegove sposobnosti zapovijedanja i kontrole, dramatično poboljšavajući situacijsku svjesnost, upravljanje zračnim bitkama i funkcije ranog upozorenja. Ova kombinacija omogućila bi integriraniju protivzračnu odbranu i ofanzivne operacije, potencijalno pomičući ravnotežu snaga u Zaljevu i Levantu, gdje Izrael i s SAD-om povezane zaljevske države trenutno održavaju kvalitativnu superiornost.
Ako se finalizira, ovaj iransko-kineski sporazum o naoružanju označit će značajno preusmjeravanje obrambene strategije Teherana i mogao bi produbiti vojnu saradnju između dviju nacija koje su sve više usmjerene protiv zapadnog utjecaja u regiji.