Mehran Karimi Nasseri, poznatiji kao Sir Alfred, iranski izbjeglica, ušao je u historiju nakon što je 18 godina živio na aerodromu Pariz-Charles de Gaulle, između 1988. i 2006. godine. Njegova osebujna priča čak je inspirirala Stevena Spielberga da snimi film "Terminal“, objavljen 2004. godine. Dvije godine ranije priča o njemu emitirana je dokumentarcu.

“Alfredova crvena klupa bila je jedino sidro u njegovom životu. Bio je to njegov krevet, dnevna soba i sjedište firme. To su zapravo bile dvije klupe spojene jedna uz drugu, nježno zakrivljene, dovoljno široke za spavanje ako je držao ruke podvučene ispod jastuka”, ispričao je autor dokumentarca, Paul Berczeller. „Ali danju nikad nije spavao, premda su mu se oči često sklapale; uvijek ste mogli pronaći Alfreda kako sjedi na sredini svoje klupe, za klimavim bijelim stolom koji je koristio kao radni sto”, dodao je.

Nasseri je ostao poznat kao najdugovječnij korisnik pariške zračne luke. Sir Alfredova francuska priča počela je 1972. godine. Nakon očeve smrti, porodica mu je priznakla da je vanbračni sin, a prava majka mu je bila iz Škotske. Izbacili su ga iz kuće i on je to iskoristio da počne studirati jugoslavensku ekonomiju na fakultetu na sjeveru Engleske.

Vratio se u Iran 1974., gdje ga je uhapsio i mučio Savak, iransko ministarstvo sigurnosti, oduzeto mu je državljanstvo i protjeran je iz zemlje, nakon što je demonstrirao protiv šaha.

Sljedećih nekoliko godina lutao je Europom tražeći politički azil sve dok mu 1981. Belgija nije dodijelila status izbjeglice i izdala mu isprave. No sreća mu se nije promijenila, a ubrzo su mu dokumenti ukradeni.

Otputovao je iz Belgije u Francusku, gdje je proveo sljedećih nekoliko godina u zatvoru pod optužbom za ilegalnu imigraciju. Godine 1988. Alfred se bezuspješno pokušao vratiti u Veliku Britaniju, ali po dolasku na pariški aerodrom Charles de Gaulle nije mogao napustiti Francusku jer nije imao papire.

Tada se smjestio u Terminal 1 i od njega napravio svoj dom. On i njegov advokat Christian Bourget, poznati pariški stručnjak za ljudska prava, borili su se da definiraju njegov status i vrate ga u London. Više od 10 godina vodili su vrlo tešku pravnu bitku.

Godine 1992. godine francuski je sud konačno presudio da je Nasseri legalno ušao na aerodrom kao izbjeglica i da ga ne mogu izbaciti sa aerodroma. Sa svojim je advokatom tražio od belgijskih vlasti da mu daju dokumente, no oni su to odbili. Međutim, 1995. godine belgijska vlada promijenila je svoj stav i rekla da će mu vratiti izbjegličke dokumente pod uslovom da bude pod nadzorom socijalnog radnika.

Ali Alfred je imao jedan cilj: vratiti se u Veliku Britaniju. Stoga nije bio voljan napustiti Francusku i nastavio je u živjeti u "svom domu". Tokom prvih nekoliko godina na aerodromu, njegove osnovne potrebe zadovoljavali su simpatični prolaznici i radnici aerodroma koji su bili svjesni njegove kafkijanske situacije. Ljudi su mu kupovali hranu, davali novac i saosjećajno slušali njegovu priču.

Godine 2006., nakon 18 godina života na aerodromu, njegovo zdravlje se pogoršalo. Sklonjen je sa Terminala 1 radi liječničke pomoći. Nakon nekog vremena u bolnici, izmješten je u hotel i nakon toga u martu 2007. preselio je u prihvatni centar Emmaus.