Nakon što su saznali pobjednika predsjedničkih izbora u Sjedinjenim Američkim Državama, što je činjenica koja je puno važnija nego što se priznaje, u Iranu su počele pripreme za predsjedničke izbore u junu. To će biti izbori na kojima će “Čuvari revolucije” pokušati dobiti svog čovjeka na čelu države. Prvi koji je objavio kandidaturu bio je trenutni savjetnik za odbranu vrhovnog vođe i jedan od veterana članova “Čuvara revolucije”, general Hossein Dehghan. “Vrijeme za političke borbe je prošlo i najvažnije je ispuniti zahtjeve ljudi”, rekao je Dehghan (63), koji je između 1982. i 1984. godine vodio diviziju Quds u Siriji i Libanu. Amerikanci su ga identificirali kao jednog od odgovornih za napade na njihovu ambasadu u Bejrutu 1983. godine, što je optužba koju je on uvijek negirao.

Dehghan, jedno od imena na dugoj listi Iranaca koje je sankcionirao Washington, jedan je od najviših dužnosnika “Čuvara” u trci za predsjednika, ali neće biti jedini. Na vidiku se pojavljuju mnoga druga imena, koja su već naelektrizirala političku scenu, na kojoj već sada vlada velika zbrka.

Percepcija lošeg upravljanja ekonomijom i pandemija, korupcija, ekonomske sankcije koje utječu na svaki aspekt života Iranaca rasplamsali su uvjerenje da se više ne vrijedi kladiti na politiku kao put ka promjeni i oni koji izađu na izbore imat će težak zadatak uvjeriti stanovništvo da sudjeluje na predstojećim izborima.

“Iranci su u ovih osam godina Rohanija ponovno vidjeli da je predsjednik vezanih ruku, jasno je da onaj ko zauzima ovu funkciju ima sve manje moći”, tvrde lokalni analitičari. Hasan Rohani vjerovatno će napustiti poziciju s jednom od najnižih ocjena u historiji Irana. Oni koji su bili za njega iznimno su razočarani načinom na koji je vladao. Reformisti su sve dalje od središta političke scene i čini se da nemaju jakog kandidata. Njihov bivši predsjednik Mohamed Khatami izgubio je veliki utjecaj koji je imao do prije nekoliko godina. Očekivanja o slaboj izlaznosti na izborima ostavljaju otvoren put vojsci da da predsjednika.

Aktivnosti “Čuvara revolucije” nadilaze odbranu nacionalne sigurnosti, politika za njih nije novo područje. Desetine njihovih članova dobili su mjesta u parlamentu tokom proteklih desetljeća. Međutim, ako vojnik osvoji predsjedničku funkciju, to će biti koncentracija iznimne moći u njihovim rukama. Dvije trećine sadašnjih parlamentaraca dolaze iz tih redova, uključujući Mohammeda Baqera Qalibafa, trenutnog predsjednika Parlamenta i mogućeg predsjedničkog kandidata.

Mnogi misle da to i nije toliko loša ideja jer je u tome možda izlaz iz političkog labirinta u kojem Islamska Republika stagnira. Drugi, pak, misle da će se moći lakše dogovoriti sa Sjedinjenim Državama. Treći se pitaju bi li to moglo biti početak kraja velike političke moći koju je u svojim rukama imala ulema. Stvarnost je takva da je svaki scenarij koji se pojavi neizvjestan, ali i moguć.