U tekstu objavljenom u The Atlantic, autor Dan Wang analizira duboke razlike između političko-ekonomskih modela Kine i Sjedinjenih Američkih Država, koristeći metaforu "inženjerske države" nasuprot "pravničkom društvu" kako bi objasnio zašto Kina stječe stratešku prednost u globalnoj utrci za tehnološku i industrijsku dominaciju.

Carinske mjere

Povod za analizu bio je događaj iz aprila kada je Kina – kao odgovor na američke carine koje je najavio Donald Trump – obustavila izvoz magneta od rijetkih zemnih metala, što je izazvalo paniku među zapadnim proizvođačima automobila. Ovi magneti su ključna komponenta za električne motore i druga visokotehnološka rješenja, a Kina dominira globalnim tržištem s više od 90 posto ukupne proizvodnje.

Reakcije korporacija i vlada bile su momentalne – Ford je zaustavio proizvodnju u jednoj američkoj tvornici, a evropski i američki lobiji upozorili su na prijetnju potpunog zastoja proizvodnje. To je natjeralo Bijelu kuću da, već u maju, ublaži carinske mjere prema Kini.

Kina kao inženjerska država

Kina je kroz decenije razvijala model države usmjeren na inženjering, industrijsku proizvodnju i infrastrukturni razvoj. Od 1980-ih, lideri poput Denga Xiaopinga promovirali su inženjere u visoke političke strukture. Do 2002. godine svi članovi najvišeg partijskog tijela – Stalnog komiteta Politbiroa – bili su po struci inženjeri. I današnji predsjednik Xi Jinping studirao je hemijsko inženjerstvo na elitnom univerzitetu Tsinghua.

Kina danas proizvodi trećinu svjetske industrijske robe, uključujući čelik, brodove, farmaceutske sastojke, baterije, elektroniku i električna vozila. Njene ogromne infrastrukturne investicije rezultirale su mrežom brzih željeznica, mega-gradovima, te masovnom proizvodnjom električne energije – kojom već nadmašuje Sjedinjene Države. Kineski građani, unatoč autoritarnim aspektima režima, svjedočili su značajnom materijalnom napretku kroz protekle četiri decenije.

SAD kao pravničko društvo

Nasuprot tome, autor ističe da su Sjedinjene Američke Države društvo kojim dominiraju pravnici – kako u zakonodavnoj, tako i u izvršnoj vlasti. Više od polovine američkih predsjednika bili su pravnici, kao i veliki broj senatora i kongresmena. Autor navodi da je rezultat toga sistem koji je usredotočen na procedure, regulaciju i pravnu sigurnost, ali često na račun stvarne fizičke izgradnje i proizvodnje.

Američki pokušaji da pariraju Kini u trgovinskoj i tehnološkoj sferi često se svode na uvođenje carina, sankcija i pravnih ograničenja. Trampova i Bidenova administracija pokušale su suzbiti kineski tehnološki uspon pravnim mehanizmima – putem crnih lista, kontrole izvoza i ograničavanja pristupa čipovima i AI tehnologiji. No, istovremeno, Kina je nastavila s razvojem vlastite industrijske baze, ulažući u tehnologiju, energiju i vojnu moć.

Primjeri iz prakse: vozovi, municija i javni projekti

Wang koristi konkretne primjere kako bi ilustrirao razliku u kapacitetima dviju država. Kina je 2008. godine započela izgradnju brze pruge između Pekinga i Šangaja, koja je završena za tri godine i prevezla više od 1,3 milijarde putnika. Te iste godine Kalifornija je izglasala gradnju vlastite pruge, koja još nije završena, a troškovi su se gotovo učetverostručili.

Slična priča vrijedi i za američki vojni sektor – izgradnja ratnih brodova kasni godinama, a prema riječima bivšeg savjetnika za nacionalnu sigurnost, SAD bi u slučaju sukoba s Kinom brzo ostala bez municije, jer više nema proizvodni kapacitet za dugotrajni rat.

Dublji uzroci američkog zaostajanja

Autor napominje da Sjedinjene Države nisu uvijek bile ovakve. Nekada su bile oličenje inženjerske države – od gradnje željezničkih mreža i mostova, do svemirskog programa. No, od 1960-ih nadalje, građanski i ekološki pokreti, u kombinaciji s rastućim nepovjerenjem prema velikim korporacijama i vladinim projektima, usporili su fizičku izgradnju. Inženjeri su sve češće birali karijere u financijama i tehnologiji, a ne u javnim projektima.

Rezultat je da se u SAD-u danas jedva održava postojeća infrastruktura, dok je planiranje i provođenje novih projekata sporo i često neučinkovito.

Kritika oba Sistema

Iako Wang priznaje impresivne rezultate kineskog inženjerskog modela, istovremeno jasno ukazuje na njegovu cijenu. U tom sistemu građani nerijetko bivaju tretirani kao puki „građevinski materijal“ u službi državnih ciljeva. Kineske vlasti su ograničile vjerske i kulturne slobode etničkih manjina, dok je politika jednog djeteta — sprovođena kroz masovne sterilizacije i prisilne abortuse — ostavila duboke demografske i društvene posljedice. Osim toga, pokušaji centralnog ekonomskog upravljanja doveli su do ozbiljnih neravnoteža, uključujući pad vrijednosti nekretnina, rast nepovjerenja među preduzetnicima i opću nesigurnost na tržištu. Ovi problemi pokazuju da inženjerska efikasnost, kada je lišena pravne i institucionalne ravnoteže, može generirati vlastite, sistemske slabosti.

Autor poručuje da bi svijet bio bolje mjesto kada bi obje globalne sile preuzele ono najbolje jedna od druge: Kina bi imala koristi od snažnije vladavine prava i stvarne zaštite individualnih prava, dok bi Sjedinjene Države trebale obnoviti duh inženjerskog stvaranja — kulturu gradnje, tehnološke inovacije i strateškog infrastrukturnog razvoja.

Ako Amerika nastavi zanemarivati svoju sposobnost da gradi i proizvodi, Wang upozorava da će ostati ovisna o volji i interesima onih zemalja koje tu sposobnost i dalje aktivno njeguju.