Međunarodni forum solidarnosti “Emmaus” u svom radu posebnu pažnju poklanja povratnicima u bh. entitet RS. Devetu godinu brinu da mališani iz udaljenih mjesta općine Srebrenica i drugih okolnih općina redovno i bez kašnjenja pohađaju nastavu boraveći u internatu u Potočarima.
Uposlenici MFS “Emmaus” ovoj su djeci na raspolaganju 24 sata dnevno, a u internatu su prisutni učitelji, pedagozi, psiholozi, socijalni radnici, profesori tjelesnog i biologije, kao i jedna medicinska sestra. Svi oni u svakom trenutku mogu odgovoriti određenim zahtjevima djece, dok se kroz različite projekte uključuju i dodatno angažiraju drugi uposlenici i saradnici, naročito prilikom organiziranja stručnih predavanja, kurseva stranih jezika, robotike i informatike.
Melina Talović živi u petočlanoj porodici u selu Rovaši i odličnim uspjehom završava prvi razred Srednjoškolskog centra “Srebrenica”, smjer zdravstva.
“Korisnica sam internatskog smještaja u Srebrenici, u kojem boravim od ponedjeljka do petka. Naime, moja kuća je udaljena od škole oko pedeset kilometara i zbog toga mi je praktičniji boravak u internatu od svakodnevnog putovanja. Taj boravak mi uopće ne predstavlja neki problem, jer se u internatu osjećam kao kod kuće, imam vremena za učenje, odmor te za razne aktivnosti koje se sprovode kroz centar, a sve to zahvaljujući vrijednim rukama naših odgajateljica i odgajatelja”, kazala je Talović.
Ideja o osnivanju internata nastala je iz potrebe da se učenici koji stanuju daleko od škole redovno i na vrijeme pojavljuju na nastavi. Prethodno je veliki problem predstavljala otežana putna komunikacija između rubnih i ruralnih predjela nadomak Srebrenice, što je dovodilo do sve većih izostanaka učenika s nastave, a naročito djece mlađih razreda koji nisu bili u mogućnosti prepješačiti put zbog velikih udaljenosti od kuće do škole. Iako su imali jaku volju za povratkom na rodnu grudu, nemogućnost redovnog školovanja djece stalno je sputavala njihove roditelje, koji su do prije upisa u internat izdvajali ogromne količine novca na gorivo. Zbog otežane putne infrastrukture i nedostatka javnih prevoza, djecu su morali lično dovoziti i vraćati iz škole.
“To su pretežno porodice koje se bave poljoprivredom i stočarstvom i njihovo svakodnevno izbivanje s poljoprivrednih dobara odrazilo se i na same prihode, što je dodatno otežavalo situaciju. Djeca nisu redovno pohađala školu i brojalo se mnogo izostanaka, što je na kraju utjecalo i na sam uspjeh u školi. Upravo smo tu vidjeli šansu da, pružajući podršku jednom od ključnih faktora, podržimo i održivi povratak. Zbog toga nam je posebno drago da smo pomogli ovim povratnicima, na čemu nam se bezuslovno zahvaljuju svakog puta, naročito zbog toga što su boravak njihove djece i svi benefiti koje ostvaruju kod nas za njih potpuno besplatni”, izjavio je Jusuf Fajić, žurnalista pri Udruženju “Emmaus”.
Internatski smještaj počeo je u testnoj fazi školske 2012/2013. godine, kada su prihvatili simbolični broj od jedanaestero djece, kako bi mogli procijeniti šta im je sve neophodno. U narednim se upisnim godinama taj broj konstantno povećavao za desetak nove djece.
“Neki ljudi nisu ni znali da postojimo, drugi su bili skeptični, treći nisu vjerovali da su sve te usluge smještaja, hrane i prevoza od internata do škola besplatne. Ali lijepa vijest se brzo proširila pa smo, recimo, u 2019/2020. imali rekordan broj upisa od devedeset učenika i time smo skoro pa i popunili svoje kapacitete. U školskoj 2021/22. godini, koja je pred samim krajem, brojimo sedamdeset i troje djece, korisnika naših usluga u internatu. Neka djeca su tu od osnovnog školovanja pa preko srednjeg i evo sada izlaze kao uspješne generacije učenika koje su zahvaljujući našoj podršci stekle obrazovanje. Da nije tako, upitno je da li bi velika većina njih i pohađala srednju školu”, navodi Fajić.
Naš sagovornik ističe zahvalnost prijateljima i donatorima iz inostranstva koji često učenicima osiguraju školski pribor, odjeću, obuću i džeparac, što mnogo olakšava školovanje povratničke djece. S druge strane, zadatak učenika jeste da dobro uče i da se primjereno ponašaju, što većina njih i opravdava odličnim ocjenama.
“Bitno je poštovati kućni red, koji je simbolično napravljen kako bi njihov boravak u internatu bio što prihvatljiviji i kako bi se osjećali kao kod kuće. Tako imaju vremena za sve aktivnosti, od zabave, učenja i rekreacije, što je jedan zdrav i prilagođen način ovom uzrastu djece. Uvijek nastojimo da im obezbijedimo sve uslove koje imaju savremeni evropski internati i u tome smo uveliko uspjeli, naročito s novootvorenim edukativnim centrom u sklopu internata uz koji su postavljeni i sportski tereni i igraonice. Osim toga, nezaboravno iskustvo za sve naše korisnike internata bio je odlazak u Tursku i posjeta gradu Istanbulu. Tokom posjete Turskoj djeca su imala priliku vidjeti mnogobrojne kulturne i historijske znamenitosti ovog grada, a pored Istanbula, imali su i dvodnevnu ekskurziju u Mostar. Zajedno s učenicima iz prijateljskih osnovnih škola proveli su vrijeme obilazeći historijske objekte i znamenitosti. Veliki broj djece je prvi put posjetio Mostar, pa mališani nisu krili oduševljenje”, navodi Fajić.