Čemu je trebala poslužiti nedavna medijska igranka oko navodnih prijetnji Dinu Konakoviću i Nerminu Nikšiću? Prije svega da skrene fokus javnosti s protesta ispred OHR-a te da Konakovića i Nikšića predstavi kao žrtve tako što će se eventualne parole demonstranata protiv njih i izdajničke politike koje vode izjednačiti s prijetnjama smrću.
Takvim izjednačavanjem legitimne kritike s otvorenom prijetnjom kriminalizovala bi se svaka opravdana kritika njihove politike, a oni sami bi stekli status nedodirljive žrtve, osoba kojima je ugrožen život zbog političkih stavova. To bi im kupilo određen vremenski period u kojem bi mogli mirno nastaviti sa štetočinskom i veleizdajničkom politikom.
SUMNJIVE PRIJETNJE SUMNJIVOJ POLITIČKOJ KOALICIJI SUMNJIVIH NAMJERA
Upućenu anonimnu prijetnju opetovano nazivamo navodnom jer je u pitanju anonimni komentar s portala klix.ba, koji ne samo inače naklonjen trojci već je i notoran po tome što su takve vrste prijetnji u komentarima na vijesti vrlo česte, no obično ne na račun političara trojke i politike koju vode već upravo suprotno, na račun bošnjačkog naroda, muslimana, Islamske zajednice, SDA, DF te porodice Izetbegović.... naročito porodice Izetbegović. Uprkos takvoj višegodišnjoj situaciji s klixovim komentarima, niko, a naročio ne Konaković ili Nikšić, te medijska mašinerija koja ih podržava, nije nalazio za shodno da problematizuje takvu normalizaciju govora mržnje, a kamoli da je tretira kao krivično djelo.
Danas kada ambasadorska koalicija, ili bolje rečeno sarajevske stranke okupljene oko HDZ-a i SNSD-a, zajedno drži sve obavještajno-sigurnosne poluge u Bosni i Hercegovini, čitavu tu vertikalu i horizontalu represije, od SIPA-e i OSA-e pa do MUP-a FBiH i MUP-a KS, vrlo je neobično da nisu u stanju da lociraju autore pa su Elmedin Konaković i Nermin Nikšić, eto, prisiljeni da apelom javnosti skreću pažnju na vlastitu ugroženu sigurnost.
Sumnja u vjerodostojnost kako prijetnje, tako i pravih razloga za ovaj planirani i tempirani skandal postaje potpuno opravdana kada se uvidi da su i Konaković i Nikšić pokušali anonimne prijetnje povezati sa SDA i DF-om, ali i svim onima koji se usuđuju da kritikuju politiku koju vode.
TROJANSKI MOKRI SNOVI
I to je ono što zaista zabrinjava. Način na koji se pokušala iskonstruirati čitava priča, pokazana namjera da se stvori moralna panika i masovna histerija, pokušaj da se proizvede neko vanredno stanje u kojem bi se moglo obračunati s kritičarima te represijom nametnuti samo(cenzura)... – sve to svjedoči postojanju jedne opasne antidemokratske političke kulture u trojci koja postaje svakim danom sve očitija.
Taj totalitaristički i autokratski politički trend postojat će sve izraženiji kako se sarajevske stranke okupljene oko HDZ-a i SNSD-a budu sve više morale kompromitovati ispunjavajući obećanja koja su dali kako bi ih se dovelo na vlast. Poslužit će se trikom kojim se služe svi represivni nenarodni režimi širom svijeta, a za što imamo odličan primjer u susjednoj Srbiji, gdje je autokrata Aleksandar Vučić nekako već godinama neprestano ugrožen serijom neuspješnih atentata i nasrtaja na svoju ličnost, a što mu služi da bi opravdavao mnoge inače nepopularne poteze. To što je svaki od tih ataka uglavnom imao svoj početak i kraj na stranicama Vučiću bliskih medija jeste činjenica koja se zaboravi prilikom svakog novog slučaja Vučićeve tjelesne ugrozbe.
No ambasadorska koalicija pokazuje da je spremna ići dalje čak i od Vučića. Jer već sada se vidi da njima nije cilj da neprestanim izmišljanjem afera i vanrednih stanja tek prikrivaju svoje izdaje i kapitulacije, oni namjeravaju i da ih iskoriste kako bi prokazivali, denuncirali, lažno optuživali i vrlo vjerovatno zatvarali političke neistomišljenike. Ovaj džepni totalitarizam ambasadorskih sahanliza možda izgleda komičan, no time lov na vještice nije ništa manje grozan tek groteskniji i nasumičniji, a time i opasniji po čitavo društvo.
MEĐUNARODNA PODRŠKA REPRESIJI
Takve autokratske želje ovdašnjih mahalskih i haustorskih diktatora bi u ranijem periodu ostale u domenu mokrih snova, no ono što ih danas čini vrlo mogućim scenarijom jeste bezrezervna podrška koju svojim klijentima pružaju zapadne ambasade. Štaviše, moglo bi se reći da diplomatska predstavništva ovih do jučer navodno prijateljskih država danas podržavaju političke poteze koji ne samo da su štetni po bošnjačke interese već su i protivustavni i antidemokratski.
Nametanje apathejdskih zakona ili nakaradna tumačenja zakona, otvoreno uplitanje u političke procese, infiltracija vlastitih ideoloških i političkih agendi u ovdašnje društvo, podrška dekonstituiranju bošnjačkog naroda, logisticiranje ili čak rukovođenje najcrnjom medijskom propagandom, kriminalizacija autentičnih bošnjačkih predstavnika i političkih kadrova, otvoreno licemjerni i za normalnog čovjeka uvredljivi dvostruki kriteriji te, što je najgore, implicitna podrška namjeri da se zaobilaze parlamentarne procedure i zakonski propisi... – sve od navedenog su demonstrirali strani sponzori ambasadorske koalicije.
GORKO ISKUSTVO NIJE PARANOJA
Zašto onda ne očekivati da će isti podržati političku represiju onih koji im stoje na putu i gušenje slobode onog govora koji im ne odgovara? Pogotovo jer imaju dugu tradiciju sličnog pa čak i goreg ponašanja koje nije samo neka diplomatska historija kolonijalnog perioda već živuće političko iskustvo. Nikaragva, Salvador, Panama, Irak, Egipat ili recimo Turska. Sve države u kojima je Zapad podržavao kako pučizme i prevrate, tako i gušenje slobode govora i zatvaranje političkih neistomišljenika.
Zato uopšte ne bi začudilo da se i u Bosni i Hercegovini, kada otpor javnosti politici ambasadorske koalicije postane neizdrživ, ne dogodi neka „false flag“ operacija, da se odjednom pojavi neki „agent provocateur“ koji će izazvati incident kako bi se onda moglo na valu vještački inducirane javne panike i vanrednog stanja, a uz malo podmetnutih dokaza i krivotvorene IT forenzike, podvaliti postojanje čitave i već medijski izmaštane „duboke države“ i „bošnjačke mafije“ koja će naravno listom biti sastavljena od političkih i ideoloških neistomišljenika te naročito javnih kritičara ambasadorske koalicije?
Da li takav scenarij zvuči paranoično? Da li su ovakvi strahovi pretjerani? Da li su takve sumnje u naše „zapadne prijatelje“ nepravedne? Vrijeme će pokazati. No čitatelji koji duže pamte sigurno ne bi bili začuđeni da oni koji su prve dvije godine Agresije na Bosnu i Hercegovinu gledali kako goloruki nestajemo, oni koji su opetovano produživali embargo na naoružanje te time pogodovali do zuba naoružanom agresoru, oni koji su nam ukinuli zastavu s ljiljanima i himnu, oni koji su sproveli reformu pravosuđa koje je danas van bilo kakve kontrole ili reforme medija putem koje su javni emiteri ne samo profesionalno ruinirani već i sistemski depatriotizirani i debošnjakizirani, oni koji su nas obećanjima i prijetnjama poticali na demilitarizaciju da bi zatim oprali ruke od ikakve odgovornosti ili obaveze zaštite, oni koji su doveli Milorada Dodika na vlast tenkovima, oni koji već decenijama odbijaju da imenuju stvarne krivce za političku nestabilnost u Bosni i Hercegovini i njen zastoj u euroatlantskim integracijama, licemjerno raspoređujući odgovornost na sve strane baš kao i tokom Agresija na Bosnu i Hercegovinu, oni koji podržavaju zakone kojima se bošnjački narod svodi na zajednicu čiji glas vrijedi nekoliko puta manje od pripadnika drugih zajednica, oni koji danas od Bosne i Hercegovine prave kondominij Srbije i Hrvatske u kojem će Bošnjaci biti tek depolitizirani urođenici... da takvi sutra podrže i političku represiju nad bošnjačkim patriotima.
To ne bi bilo čudno niti iznenađujuće, štaviše, bilo bi logično jer bi to jednostavno bila kulminacija dosadašnjeg političkog djelovanja i odnosa dijela tzv. međunarodne zajednice spram Bošnjaka i Bosne i Hercegovine.
