Kada je bilo potpuno izgledno (2008. i 2021. godine) da bi kandidat iz reda Bošnjaka mogao postati gradonačelnik, međunarodna zajednica bi se sjetila da ipak u Mostaru ima ovlasti, te je shodno njima nametala ili tumačila izborna pravila u ovom gradu, koja važe samo za Mostar i nigdje drugo u ostatku BiH. Prema tim međunarodnim pravilima, Mostar je vjerovatno jedini grad u srcu Evrope gdje se najveći stepen “demokratije” iskazuje tajnim glasanjem i gdje nije potrebna natpolovična nego prosta većina od prisutnih na sjednici za izbor gradonačelnika.

“Potreba” za tajnim glasanjem u Mostaru pojavila se nakon lokalnih izbora održanih 2008. godine. Tada su SDA (12), SDP (3) i SBiH (2) u zbiru osvojili 17 mandata. Stranka Radom za boljitak koju su sačinjavali i Bošnjaci osvojila je 7 mandata, tako da je pozicija gradonačelnika bila nadohvat ruke. Međutim, iako su imali potrebni matematički zbir, dogovor za izbor zajedničkog kandidata nije postignut. Kroz 14 mjeseci, koliko je tada trajao pokušaj izbora gradonačelnika, SDA i SBiH su s 14 vijećnika te jednim iz SRzB podržavali SDA-ovog kandidata za gradonačelnika Suada Hasandedića. SDP, koji nije imao svog kandidata, sa svoja tri vijećnika u 17 pokušaja izbora gradonačelnika Mostara svaki je put bio “principijelno” suzdržan. OHR zabrinut za demokratiju tada je uveo famozno tajno glasanje i već kod narednog, 18. pokušaja izabran je kandidat HDZ-a BiH Ljubo Bešlić sa 17 glasova. Hasandedić (SDA) je ostao na 15 ruku, a 3 preostale ruke iz SDP-a ostale su suzdržane. Tada izabrani Bešlić na poziciji gradonačelnika zadržao se narednih 12 godina. Preciznije, četiri redovne i osam “tehničkih” godina.

Držeći se taktike da 100 puta ponovljena laž postaje istina, kroz posljednjih 12 godina SDP i kompletna opozicija, koja je nastala godinama poslije tih izbora, papagajski su ponavljali da je SDA prodala Mostar HDZ-u BiH. Simptomatično je da se od tada do danas u Mostaru ovakvi navodi SDP-a porede s urbanom legendom zasnovanoj na istinitom događaju, prema kojem je jednog “visprenog” Mostarca supruga inflagranti zatekla u preljubu. Nakon početnog šoka i nevjerice, “nestašni” Mostarac se pribrao i počeo suprugu uvjeravati kako se taj događaj nikada nije desio i da su optužbe koje ona navodi na njegov račun posljedica stresa koji ona ima na poslu. Na konstataciju supruge da je sve vidjela svojim očima, Mostarac je odgovorio čuvenom doskočicom: “Ljubavi, da li vjeruješ meni ili svojim očima?”

Za razliku od 2008. godine, u 2021. godini, zbog velikog tehnološkog napretka i prenosa informacija u realnom vremenu, direktni prenosi sjednica Gradskog vijeća Mostara u potpunosti su ogolili političke pozicije svih aktera koji su učestvovali u izboru gradonačelnika. Ono što su svi vidjeli u live streamu postalo je stvarno i ostaje arhivirano bez mogućnosti opoziva. Scenariji nastupa Bh. bloka u Gradskoj vijećnici Mostara neodoljivo je podsjećao na režiju Šijanovih kultnih Maratonaca, tačnije na scenu čitanja Pantelijinog testamenta. Opsesivna namjera Naše stranke da na poziciju gradonačelnika, protivno svim pravilima logike, izabere Irmu Baraliju završila je potpunim fijaskom, koji je rezultirao međusobnim teškim uvredama na relaciji Naša stranka – SDP, do kojeg je došlo jer je i Zalihić (SDP) u međuvremenu postao kandidat za gradonačelnika.

Kada su Zalihić i Baralija u ponovljenom prvom krugu, do kojeg je došlo uz asistenciju OHR-a, izgubili mogućnost da budu izabrani na poziciju gradonačelnika, uslijedio je novi pokušaj, koji je trebao spasiti ove kandidate, ali i pomiriti zaoštrene odnose u Bh. bloku. Međutim, početni entuzijazam i svojevrsna euforija Kojevića i Nikšića na kraju su jasno pokazali da je multietničko opredjeljenje članova Bh. bloka ništa drugo nego ček bez pokrića. Boška Ćavar (Naša stranka) ni u jednom trenutku nije bila spremna da glasa suprotno HDZ-u BiH. Čak ni onda kada je Irma Baralija bila predviđena da u jednoj fazi predloženog rotirajućeg mandata koji je predložio Zukan Helez (SDP) bude gradonačelnica. Pokušaji prodavanja priče o dosljednosti stavova iz Naše stranke snažno su podržali u HDZ-u BiH i HRS-u, stajući u zaštitu Boške Ćavar.

HDZ BiH u mostarskim izborima igrao je uobičajenim i provjerenim receptom. Slabiji rezultat od očekivanog nadoknađivao je taktičkim podizanjam nacionalne svijesti na najveći stepen s jasnim usmjerenjem prema najslabijoj karici u Bh. bloku. Kako bi opravdao međunarodnu naklonost u fazi izborne neizvjesnosti, Čović iz javnog diskursa nakratko izbacuje pojam Mostara – stolnog grada, zamijenivši ga novim pojmom Mostar – jedini istinski multietnički grad u BiH. Zanimljivo je da su međunarodni zvaničnici u svojim obraćanjima dijelili lekcije o potrebi da se vlast u Mostaru racionalno dijeli, da ni jedan narod ne treba i ne smije biti zakinut u raspodjeli vlasti, a istovremeno su potpuno ignorirali činjenicu da HDZ BiH već drugi izborni ciklus samo 30 kilometara južno od Mostara svjesno diskriminira Bošnjake, onemogućavajući im elementarna demokratska prava.

Naime, HDZ BiH u Stocu i Čapljini već drugi izborni ciklus ne dozvoljava izbor predsjedavajućih općinskih vijeća koja pripadaju Bošnjacima. Koristeći se neprincipijelnom političkom metodom sile, HDZ BiH u ovim općinama, naočigled međunarodne zajednice, bira zamjenike predsjedavajućeg općinskih vijeća, čime osigurava mogućnost rada ovih zakonodavnih tijela. Po tom principu, mjesto predsjedavajućeg Općinskog vijeća u Stocu i Čapljini ostaje upražnjeno kroz cijeli mandat, a Bošnjaci na marginama kao građani drugog reda. Na desetine apela i pritužbi koji su dolazili iz Stoca i Čapljine OHR nikada nije reagirao.

Formalne reakcije koje su uslijedile od međunarodnih zvaničnika nakon izbora gradonačelnika Mostara da se očekuje posvećen rad na rješavanju nagomilanih problema u gradu jednake su tvrdnjama Ljube Bešlića da u amanet svom stranačkom kolegi Kordiću ostavlja stabilan grad. Nakon šoka i nevjerice koje su Mostarcima priredili predstavnici Bh. bloka (Naša stranka – SDP), Koaliciji za Mostar ostaje rovovska borba s HDZ-om BiH za iste stavove koje je “principijelna” opozicija prepustila SNSD-u u Srebrenici i Fikretu Abdiću u Velikoj Kladuši.