Indira Kučuk-Sorguč imenovana je 2018. godine u Muzej Sarajeva na poziciju kustosice za porijeklo i kretanje stanovništva, a prošle godine preuzela je dužnost direktorice ove kulturno-historijske institucije.

Tokom profesionalnog angažmana u Muzeju Sarajeva, Kučuk-Sorguč je u rad institucije unijela iskustvo stečeno u književnosti, novinarstvu i marketingu, što je doprinijelo modernijem pristupu upravljanju i prezentaciji muzejskog sadržaja. Kao historičarka, pokazala je da stručnjaci iz muzejske djelatnosti mogu ostvarivati mjerljive i uspješne rezultate, uporedive s onima u drugim sektorima.

Njen profesionalni put u Muzeju Sarajeva često se navodi kao primjer uspješnog povezivanja različitih znanja i vještina unutar jedne javne kulturne institucije, te kao potvrda da interdisciplinarni pristup može značajno unaprijediti rad muzeja.

Za Stav govori o novim projektima, izazovima sa kojima se susreće, zainteresiranosti za posjete Muzeju, te šta bi uradila da ima potpunu autonomiju u svome radu kada je riječ o kulturnim institicijama. 

Pedagoška služba Muzeja Sarajeva priprema kreativne radionice za djecu u kojima glavnu ulogu ima muzejska maskota - Puhko. O čemu se tu radi? Kakve su to radionice? Kako roditelji mogu prijaviti djecu, koji uzrast će biti obuhvaćen i da li ćete možda pozvati i obrazovne ustanove da se uključe? 

- Rad s djecom jedan je od najvažnijih zadataka muzeja danas. Ako muzej ne nauči govoriti jezikom djece, izgubit ćemo generacije koje dolaze. Upravo zato sam od samog početka insistirala da se muzejsko-pedagoški rad ne tretira kao sporedna aktivnost, nego kao strateški pravac razvoja Muzeja Sarajeva.

Kroz projekte "Trk u Muzej" i "Ispričaj Sarajevo" snažno smo aktivirali pedagošku službu, a centralno mjesto u tom procesu dobila je muzejska maskota Puhko. Puhko nije tek simpatičan lik – on je muzejski vodič, pripovjedač i prijatelj djece, osmišljen kako bi najmlađima približio muzej bez straha, distance i formalnosti.

Radionice s Puhkom koncipirane su kao kreativno-edukativni susreti u kojima djeca kroz igru, priču, likovni i scenski izraz upoznaju materijalno i nematerijalno kulturno naslijeđe Sarajeva. Djeca ne uče napamet činjenice – ona otkrivaju prostor, predmete i priče, postavljaju pitanja, razgovaraju, crtaju, modeliraju i učestvuju. Puhko ih vodi kroz muzejske depandanse, objašnjava im šta je muzej, zašto čuvamo baštinu i zašto je važno znati ko smo i odakle dolazimo. Muzejska slikovnica "Ja volim Muzej Sarajeva“" s Puhkom dostupna je u svim našim depandansima (Brusa bezistan, Muzej Sarajevo 1878-1918, Svrzina kuća, Despića kuća i Muzej Jevreja BiH).

Tokom 2025. godine realizirali smo 20 idejno novih kreativno-edukativnih radionica, a posebno me raduje činjenica da je zabilježen značajan porast interesa osnovnih i predškolskih ustanova za muzejske programe. To doživljavam kao potvrdu da smo uspjeli promijeniti percepciju muzeja – od zatvorenog i ozbiljnog prostora, do mjesta u kojem se djeca osjećaju dobrodošlo.

Roditelji i obrazovne ustanove djecu prijavljuju putem direktne komunikacije s Muzejom, kao i kroz najave koje objavljujemo na web stranici i društvenim mrežama. U narednom periodu planiramo dodatno proširiti ovaj segment rada, razvijati programe za različite uzraste i još snažnije uključiti škole i vrtiće kao dugoročne partnere. Za mene je Puhko simbol te promjene – dokaz da muzej može biti i ozbiljan i topao, i stručan i blizak.

Kako se Muzej Sarajevo nosi sa digitalnom konkurencijom, poput online muzeja i virtualnih izložbi?

- Muzeji danas ne smiju se zatvarati pred digitalnim svijetom. Naprotiv – moraju ga koristiti pametno. Digitalne platforme ne doživljavam kao konkurenciju muzeju, nego kao alat koji nam pomaže da postanemo vidljiviji i dostupniji. U 2025. godini smo rekreirali web stranicu Muzeja, kreirali web stranicu za časopis "Prilozi za proučavanje historije Sarajeva" prema standardima za indeksirane znanstvene publikacije, unaprijedili digitalnu komunikaciju, kreirali audio-vodiče za muzejske depandanse, te nove vodiče i brošure na engleskom jeziku. Muzej je danas mnogo prisutniji u javnom prostoru nego ranije, i to se vidi i u posjećenosti i u interesu publike. Važno mi je naglasiti: digitalni sadržaji ne zamjenjuju muzej – oni ga rekreiraju, otvaraju i objašnjavaju.

Kučuk-Sorguč: U 2025. godini realizirali 90 različitih programa (Foto: Velija Hasanbegović)

Muzej Sarajeva je s mojom autorskom interdisciplinarnom izložbom 2022. godine "Građanska kultura Sarajeva" otpočeo proces virtualizacije istraživačkih izložbi koje su inovativnog pristupa, kako bi dvojezički i  što vjernije realnom vizualno-grafičkom izgledu bile dostupne i nakon prezentacije u izložbenom prostoru. Poslije ove izložbe, u cijelosti smo virtualizirali muzejsku jubilarnu izložbu "Naša baština" u povodu 75.godina Muzeja Sarajeva kada smo po prvi put izišli iz naših skromnih prostora, jer Muzej Sarajeva, ne posjeduje svoj izlagački galerijski prostor, i kreirali jednu bajku od naših eksponata u Gazi Husrev-begovom hanikahu. Također su projekti "Virtualni muzej starih zanata", "Bijela tabija", "Rimsko naslijeđe Sarajeva" koje smo radili u suradnji sa Udruženjem Digi.ba, dostupni u našem VR show roomu u Muzeju Jevreja BiH.

Kako reagirate na kritike da su muzeji u Sarajevu manje dostupni mlađoj publici nego je to bilo prije? Kakva je zainteresiranost škola, vrtića za grupne dolaske? 

- Često se kaže da su muzeji danas manje dostupni mlađoj publici. Ja to, barem kada govorim o Muzeju Sarajeva, ne mogu prihvatiti kao tačno. Mi smo u 2025. godini realizirali 90 različitih programa, od kojih je veliki dio bio upravo namijenjen djeci i mladima. Interes škola i vrtića je u porastu, i to nije slučajno. Muzej danas nudimo kao živi prostor učenja, razgovora i iskustva, a ne kao tihu instituciju u koju se dolazi iz obaveze. To je promjena koncepta i na to sam posebno ponosna.

Koje su trenutno izložbe u Muzeju Sarajeva aktuelne i da li je više domaćih posjetitelja, ili turista? 

- Godina 2025. bila je, bez pretjerivanja, jedna od najznačajnijih u recentnoj historiji Muzeja Sarajeva. Imali smo 13 izložbi, od toga četiri autorske, istraživačke, zasnovane na vlastitim fondovima i savremenim interpretacijama. Posebno mi je važno svečano otvaranje obnovljene Despića kuće, jer je time jedan od ključnih depandansa vraćen u punu funkciju. Također, saradnja s Umjetničkom galerijom BiH na postavci "Spomenika umorstvu" u Muzeju Sarajevo 1878–1918 pokazala je koliko su institucionalna partnerstva važna.

Tokom godine imali smo 72.005 posjetilaca, što jasno govori da je Muzej danas i vidljiv i relevantan. Publiku čine i domaći posjetioci i turisti, ali i učenici, studenti i građani Sarajeva – i to mi je posebno važno.

Projekat "Culture Card" koji je kreiran i realiziran uz podršku Ministarstva kulture i sporta Kantona Sarajeva, namijenjen je domaćoj populaciji, i pokazao se kao izuzetno važan u smislu animacije građana Sarajeva da s ovom besplatnom kartom  posjete šest muzeja, čime je kultura postala dostupna svima.

Možete li nam predstaviti projekte ili inicijative muzeja na kojima planirate raditi u narednom periodu ?

- Zadovoljna sam urađenim, ali smatram da nema mjesta samozadovoljstvu. U narednom periodu nastavljamo jačati edukativne programe, digitalizaciju, izdavačku djelatnost i produkciju kulturnih sadržaja.

Posebno mi je važno dalje razvijati projekte koji afirmiraju nematerijalno kulturno naslijeđe, poput sevdalinke, bosanskog ćilima, gastronomske kulture, Karađoz teatra sjenki, brendiranja ćeifa, meraka, tradicionalnoh ispijanja kahve i drugih sarajevskih gradskih adeta.

Koji projekti, od kada ste došli na čelo Muzeja, su vam posebno dragi i zašto?

Teško je izdvojiti jedan, ali moram reći da sam posebno ponosna na projekte koji su Muzej otvorili prema savremenom izrazu i novoj publici:

- "Pozorište kod Makse" – otvorili smo novu intimističku kućnu scenu u velikoj pozorišnoj sobi Makse Despić koji je još prije 150 godina otvorio prvo diletanstsko kućno pozorište u Sarajevu.

- Javna predavanja kojima na naučno-popularan način predstavljamo mnogobrojne teme i događaje iz historije Sarajeva i BiH.

- U okviru manifestacije "Sidranovi dani" producirali smo u suradnji sa Fondacijom sidran poetski performans "Duh Sidranov, eno, lebdi nad Miljackom".

Svrzina kuća - depadans Muzeja Sarajevo

- Projekat "Sevdah Damira Imamovića u Svrzinoj kući" – devet koncerata kojima smo oživjeli nematerijalnu kulturnu baštinu – sevdah koji je naša kulturna legitimacija i autohtona pjesma koju turisti nažalost nigdje u Sarajevu ne mogu čuti.

- Monografiju "75 godina u službi kulture/75 years in service of Culture" – prvu sistematiziranu historiju Muzeja Sarajeva sa detaljnim informacijama o zbirkama, depandansima, istaknutim ličnostima, muzejskim događajima i najvrijednijim eksponatima.

To su projekti koji su pokazali da muzej može biti istovremeno ozbiljan, emotivan, vidljiv i živ.

Kako Muzej Sarajevo čuva i promovira kulturnu i historijsku baštinu grada?

- Prije nego što odgovorim na to pitanje, ključno je reći i ovo: u 2024. godinu smo ušli sa zatvorena dva objekta – Svrzinom kućom i Despića kućom. Zbog dugogodišnjeg neadekvatnog i nedovoljnog ulaganja, objekti su dovedeni do krajnjeg stanja – zatvaranja i urgentnih intervencija.

Zahvaljujući promptnoj finansijskoj intervenciji resornog ministarstva, uspjeli smo provesti sve procedure i okončati radove na obnovi krovne konstrukcije, unutrašnjoj i vanjskoj revitalizaciji zidova i fasade, zamjeni stolarije u Despića kući, restauraciji namještaja, moleraju, te nizu restauratorskih i preparatorskih radova na drvetu i tekstilu, te već krajem 2024. uz pregnantan i posvećen rad otvoriti oba obnovljena objekta s astalnim postavkama.

Ove godine nastavljamo radove na preostalim dijelovima krovne konstrukcije Svrzine kuće.

Voditi šest objekata, od kojih su četiri nacionalni spomenici kulture BiH, a dva na preliminarnoj listi zaštite, izuzetno je zahtjevno, i predstavlja velika odgovornost.

Muzej Sarajeva danas baštinu ne samo čuva, nego je aktivno tumači, oživljava i stavlja u dijalog sa savremenim trenutkom. Kroz izložbe, predavanja, koncerte, predstave i izdavačku djelatnost, baština prestaje biti "prošlost" i postaje dio našeg sadašnjeg identiteta.

Ako pratite naše objave, primijetit ćete da su naše aktivnosti heterogene, kulturološki opravdane i važne u smislu promocije nematerijalne i materijalne baštine našeg čudesnog grada i države.

Koliko politički utjecaji ili pritisci utječu na selekciju izložbi i kulturnih projekata u muzeju, a posebno budžet s kojim raspolažete?

- Nema tu političkih pritisaka na programsku politiku, selekciju izložbi i kulturne projekte u muzeju, jer, da postoje, odmah bih na to odreagirala. Ne bježim od činjenice da Muzej djeluje u okviru javnog sistema i budžeta. Međutim, važno mi je naglasiti da se programske odluke donose na osnovu stručnih kriterija. Uprkos ozbiljnom manjku kadra, u 2025. godini smo premašili vlastite prihode za 57 posto, ispunili sve obaveze i stabilizirali rad institucije, što govori u prilog činjenici da smo dobili odriješene ruke od resornog ministarstva za korištenje i raspodjelu vlastitog prihoda u okviru raspoloživoh budžetskih pozicija, što je definitivno olakšalo rad kulturnih institucija, ali je i menadžerima otvorilo prostor za dugoročnije ekonomsko planiranje i realizaciju novih inovacija.

Da imate potpunu autonomiju, šta biste promijenili u radu kulturnih institucija u Sarajevu? 

- Prvo, svi na vlasti i svi građani treba da znaju da su muzeji neprofitne, stalne kulturne ustanove u službi društva, koji prikupljaju, čuvaju i tumače i izlažu materijalno i nematerijalno naslijeđe. Otvoreni za javnost, muzeji promoviraju obrazovanje, razmišljanje i razmjenu znanja.

Nadasve, muzeji su ključevi koji otključavaju vrata identiteta države, naroda, pojedinca, društva, grada, grupe, zajednice…. čovjeka. Ako se nastavi ovo sistematsko urušavanje nacionalnih kulturnih institucija – od muzeja, biblioteka, galerija, filmskih kuća do medija, ostajemo bez identiteta. Potrebno je hitno preuzeti nacionalne kulturne institucije čije finansiranje nije riješeno na državnom nivou, i riješiti finansiranje na nivou kantona i Federacije BiH, te zadržati naziv Bosne i Hercegovine u nazivu tih institucija.

I onda krenuti u unutrašnje pospremanje i reorganizaciju, otvoriti radna mjesta za školovani ekspertni kadar, omogućiti dalje edukacije i dovesti za direktore one koji razmišljaju kao menadžeri u kulturi sa iskustvom iz struke.

Sretan je spoj to uz još nešto što je mnogo važno a to je isključenje moralno-političke podobnosti, jer je to, pokazalo se kroz historiju, pogubna matrica za kulturu, obrazovanje i umjetnost. Budžeti za kulturu na svakom nivou moraju rasti a nikako ih se ne smije kresati. Završit ću s mudrošću Winstona Churchilla o važnosti kulture: Kada je Hitler napao Veliku Britaniju, premijer Churchill okupio je ministre da vide šta mogu da učine po tom pitanju. Na Savjetu za odbranu zemlje razmatrano je kako povećati fond za odbranu. Jedan ministar je predložio da se novac iz fonda za kulturu preusmjeri u budžet odbrane tj. u ratni budžet. Churchill je svoj tompus uperio u ministra i rekao: "Ako novac iz kulture damo za odbranu, pitanje je šta onda branimo!"