U novoj epizodi podcasta “U prvom licu” razgovaramo sa Indirom Kučuk Sorguč – ženom čije je ime već decenijama neraskidivo povezano sa kulturnim životom Sarajeva.

Kao novinarka, urednica kulture, spisateljica, teatarska kritičarka, "mahaluša", svojim je tekstovima i promišljanjima oblikovala način na koji se govori o teatru i umjetnosti u Bosni i Hercegovini.

- Ljudi moraju da daju nešto od sebe društvu, kulturnoj zajednici - govori Indira. 

Na sceni je ostavila trag i kroz autorske projekte i predstave koje su punile dvorane i za koje se tražila karta više. Najviše je pisala o sarajevskoj duši, Sarajlijama i gostima Sarajeva, malim gradskim pričama i neuhvatljivom duhu grada koji Sarajevo čini posebnim.

No bilo je prepreka i razočarenja na tom putu. 

- Pitanje je koliko ljudi iz kulture vole kulturu i umjetnost. Razočarenja i ako su bila, bila su vezana za ljude koji rade u kulturi - iskrena je Indira. 

Objašnjava da ti ljudi funkcionišu samo po jednom kriteriju "ja tebi, ti meni". 

- Bio je maliciozan odnos prema meni. Imate male ljude kojima smeta vaš uspjeh, i imate velike, jednostavne ljude koji će vas podržati. Ljudi se ovdje i dalje dijele na raju i papke - ističe Indira. 

Danas je na čelu Muzeja Sarajeva, institucije kojoj je udahnula novu energiju, otvorila je prema građanima i vratila je u središte kulturnog života grada.

U podcastu govorimo o njenom putu kroz novinarstvo, teatar i institucije kulture, o tome kako se čuva identitet jednog grada i zašto Sarajevo nije samo mjesto, već osjećaj. Otkrivamo i detalje njene nove knjige "Lilien", intimne priče o porijeklu koje se ne nasljeđuje samo krvlju, već i dubokim osjećajem pripadnosti svjetlu.

- Šta je tajna Bosne pa se za nju otimaju i sa Istoka i sa Zapada - to je okosnica priče u knjizi, pojašnjava Indira dodajući da je ona uvijek bila "ponosna Bosanka". 

- Dobrota bosanskog čovjeka neće izumrijeti - poručila je. 

Dotakli smo se i stanja duha naroda u BiH, s osvrtom na Sarajevo, koliko su, odnosno, da li su iscjelili ratne traume. Indira je odgovorila citirajući rahmetli akademika Abdulaha Sidrana: "Sad umiru oni koji misle da su preživjeli rat"... 

Topao, inspirativan i duboko sarajevski razgovor o kulturi, pamćenju i gradu koji svoje priče čuva u ljudima.

- Publika je osnova svega, a ja sam željela kroz smijeh da izliječim ljude, jer, rastužiti čovjeka mnogo je lakše - poručuje Indira.