Kada naoružani napadač otvori vatru u prepunom prostoru ili vozilo udari u pješake u Berlinu, New Yorku ili Londonu, lingvistički refleks zapadnih korporativnih medija je brz i predvidljiv.

Ako počinitelj ima arapsko/muslimansko ime ili porijeklo, mediji se hvataju za izraze poput "islamskog terorizma", "radikalnog ekstremiste" ili "džihadističke zavjere". Vjera se odmah uzdiže kao primarno tumačenje nezakonitog čina.

Ipak, kada slična djela masovnog nasilja, porodičnog krvoprolića ili ideološki motivisanog ubistva počine pojedinci koji se identifikuju kao kršćani, Jevreji ili pripadnici drugih glavnih zapadnih tradicija, nomenklatura se dramatično mijenja.

Kreiranje predrasuda

Medijske laži Fox Newsa: Incident u Međugorju svjesno pretvoren u islamofobnu sapunicu!

Rutinski se karakterišu kao "usamljeni vukovi", "problematična omladina", "mentalno nestabilni" otpadnici ili žrtve ličnih pritužbi. Njihovi vjerski tekstovi, pripadnosti ili institucije rijetko se, ako ikada, nude kao leglo terora, piše Palestine Chronicle.

Ova razlika nije proizvod poštenog novinarstva ili akademskog diskursa. To je institucionalizovani rigidni dvostruki standard oblikovan globalnom politikom, sistemskim pristrasnostima i starim idejama o ljudskoj vrijednosti.

Korijen neravnoteže – "drugačijeg" poimanja jedne skupine u odnosu na drugu – leži u načinu na koji su redakcije, učionice i politički sistemi konstruisali i manipulisali konceptom "prijetnje".

Decenijama su zapadne medijske komore djelovale unutar svjetonazora oblikovanog nakon Hladnog rata, a eksponencijalno ubrzanog "ratom protiv terora" nakon 11. septembra.

U tom okviru, nasilje koje počini musliman rijetko se posmatra kao lokalizovani kriminalni čin; umjesto toga, preoblikuje se kao simptom monolitnog sukoba civilizacija.

Kada musliman počini zločin, to se ne prepričava kao izuzetan čin pojedinca. Umjesto toga, religija počinitelja tretira se kao zarazna ideologija, izraz veće demografske prijetnje.

Globalna pošast

Islamofobija kao neizostavno oružje modernog liberalizma

Prekršilac se sistematski povezuje s globalnom mrežom, ideologijom ili teološkim okvirom, klevećući religiju i u suštini cenzurišući njenih više od dvije milijarde sljedbenika.

Suprotno tome, kada bijeli kršćanin ili pojedinac iz dominantne zapadne pozadine počini nezakonito djelo – bilo da je potaknut rasnom nadmoći, ekstremizmom protiv pobačaja ili fundamentalističkom kršćanskom ideologijom – mediji rijetko, ako ikada, povezuju pojedinca i njegovu/njenu zlonamjernost sa širom zajednicom.

Kršćanski ili jevrejski počinitelji se čiste od kolektivne krivice. Njihovi postupci pripisuju se mentalnoj bolesti, izolaciji ili ličnoj krizi, čuvajući moralnu nevinost šire vjerske skupine.

U svojoj srži, odbijanje označavanja zločina kršćana ili Jevreja kao vjerskog terorizma proizlazi iz privilegije individualizma. Sljedbenici tih vjera smatraju se složenim pojedincima jer su historijski i kulturno isprepleteni s dominantnom zapadnom strukturom moći.

Muslimanima se, s druge strane, rutinski uskraćuje ta individualna složenost. Spljošteni su u jedan homogenizovani politički identitet, gdje se svaka akcija posmatra kroz sigurnosnu prizmu.

Zakonitost upotrebe

"Pretpostavka odbrane“ u Francuskoj: Strah od institucionalnog rasizma

Empirijski dokazi dosljedno opovrgavaju pretpostavke koje podupiru takvo pristrasno izvještavanje. Statističke analize domaćeg i međunarodnog terorizma otkrivaju oštru kontradikciju u medijskom prikazu.

Studije koje ispituju ideološko nasilje u zapadnim zemljama dosljedno su otkrile da su nemuslimanski akteri – krajnje desni ekstremisti i bijeli supremacisti – glavni izvor terorizma i nasilnih događaja.

Istraživanja organizacija poput Instituta za socijalnu politiku i razumijevanje (ISPU) i akademske analize sadržaja pokazuju da nasilna djela koja počine počinitelji koji se smatraju muslimanima dobivaju znatno više medijske pažnje – često, stotine puta više – od identičnih djela koja počine nemuslimani.

Mediji iskrivljuju stvarnost kada pojačavaju napade muslimana, dok istovremeno umanjuju ili kompartmentizuju nasilje drugih. Ovaj samopojačavajući negativni ciklus hrani javnu tjeskobu, pretvara islamofobiju u oružje i direktno utiče na domaću i vanjsku politiku.

Služi za normalizaciju zločina nad muslimanima i opravdavanje nadzora, diskriminirajućeg zakonodavstva te vojnih intervencija i ratova u zemljama s muslimanskom većinom.

Alarmantni podaci

Dramatičan porast nasilja: Više od 4.000 napada na muslimane u Njemačkoj

Selektivna primjena riječi "terorizam“ snažno je ideološko oruđe. Selektivnim označavanjem zločina, mediji i politički establišment diktiraju ko pripada „civilizovanoj unutrašnjoj skupini“, a ko je označen kao pripadnik prijeteće "neposlušne vanjske skupine“.

Sve dok se jezik zločina i terora ne oslobodi dvostrukih standarda i rasističkih predrasuda, medijsko izvještavanje o nasilju ostat će manje vježba objektivne istine, a više instrument kulturne i političke kontrole.