Do prije nekoliko mjeseci nismo imali dovoljno vakcina i po tadašnjim javnim izljevima bijesa građana moglo se zaključiti da mi u Bosni i Hercegovini uopće nećemo imati problema u pogledu masovne imunizacije vakcinama protiv virusa korona. Ljudi će naprosto razgrabiti vakcine. Danas vidimo da je to bila samo histerija radi histerije, da se građani uopće nemaju namjeru vakcinisati, ali im je bilo važno da imamo vakcine. Stvarala se slika da sav svijet ide u Srbiju na vakcinaciju, jer, eto, u Bosni i Hercegovini nikada neće doći na red.
U najmanje četiri kantona u Federaciji BiH zdravstvene vlasti pozivaju građane da bez najave dođu na vakcinaciju. Odziv je takav da skoro ne zavređuje bilo kakav pozitivan komentar. Precizno, odziv je nikakav. Prema zvaničnim podacima u Bosni i Hercegovini, barem jednom dozom vakcinisano je približno 600.000 stanovnika, potpuno imunizirano je približno 200.000 ljudi, odnosno sedam posto populacije.
Ministar zdravstva Kantona Sarajevo Haris Vranić i sam je priznao da odziv građana nije zadovoljavajući. Kaže da su zvali i privatne i javne ustanove i preduzeća da direktori dostave spiskove uposlenika. Ali je i dalje odziv slab. Jedina je svijetla tačka starija populacija. Vakcinisano je, tvrdi se, 72 posto starijih od 65 godina, ali se ne pojašnjava s koliko doza.
“Problem nam je radno sposobno stanovništvo koje ne želi, iz ne znam kojeg razloga, da se vakciniše”, kazao je Vranić.
MINISTAR BEZ IDEJA I PLANOVA
Međutim, kao i obično mnogo je važnije ono što Vranić nije rekao, a nije rekao da je u funkciji samo jedan punkt za vakcinaciju, onaj na “Zetri”, te da je vladajuća “Trojka” u Kantonu Sarajevo odbila inicijativu da se vakcinacija obavlja u svim domovima zdravlja kako bi se što više približili građanima i olakšali im pristup vakcinama. Šta ako u jednom trenutku građani, recimo, potaknuti rastom broja zaraženih ili takozvanim četvrtim valom pandemije “navale” u “Zetru”? Napravit će više štete nego što će imati koristi od vakcinacije. Vranić također nije rekao da Vlada ima bilo kakav plan promocije vakcinacije, plan distribuiranja relevantnih informacija o vakcinaciji kao poticaj građanima da se vakcinišu. Vlada ih, očito, prepušta dezinformacijama koje će naštetiti ne samo pojedincima nego i cijelom društvu.
Od ranije je poznato da je Bosna i Hercegovina među zemljama s izrazito niskim interesom za imunizaciju. Prema istraživanju objavljenom u Postgraduate Medical Journal pod naslovom “Da li odbijanje vakcinacije produžuje rat sa SARS-CoV-2”, Bosna i Hercegovina nalazi se među evropskim zemljama s najnižim procentom onih koji su iskazali interes za vakcinaciju. Tu je zajedno s Mađarskom, Crnom Gorom, Ukrajinom, Rumunijom, Slovačkom i Latvijom. Samo 32 posto građana Bosne i Hercegovine najavilo je da se ima namjeru vakcinisati. Neutralnih je 29 posto, a vakcinaciju odbija 39 posto naših građana. Podsjetimo, da bismo bili koliko-toliko sigurni, odnosno da steknemo kolektivni imunitet, potrebno je, prema mišljenju Anthonyja Faucija, direktora američkog Nacionalnog instituta za alergiju i zarazne bolesti i glavnog medicinskog savjetnik predsjednika države, vakcinisati najmanje 80 posto populacije.
Prema anketama koje je radilo Udruženje poslodavaca Federacije BiH posredstvom kompanija članica Udruženja, između 55 i 60 posto ispitanih radnika iskazalo je interes za vakcinaciju, što i nije zanemariv procent.
Ali, kada je privreda u pitanju, više nije važno šta radnik želi, vakcinisati se ili ne, jer se u svijetu već uspostavljaju takva pravila da, recimo, vozač koji nije vakcinisan neće moći prevoziti robu u inostranstvo, što će onda natjerati poslodavce da na neki način stimuliraju radnike za vakcinaciju.
“Dosta kompanija u razvijenim zemljama već je postavilo takve uslove svojim zaposlenim, radnici sada trpe pritisak da se vakcinišu, mada to ulazi i u područje ljudskih prava. Ja mislim da treba nastaviti promovisati cijepljenje na dobrovoljnoj osnovi, ali u nekim sektorima mislim da će poslodavci vršiti sve veći pritisak na radnike”, kaže direktor Udruženja poslodavaca Adnan Smailbegović.
Prema njegovim riječima, poslodavci za sada mogu doprinijeti tako što će radnicima dati slobodan termin za vakcinaciju jer ne smiju ignorirati upozorenja na četvrti val pandemije. Sad je dobra prilika da se radnici vakcinišu, nema gužvi na punktovima za vakcinaciju, imamo dovoljno vakcina i to treba iskoristiti.
NEZNANJE UBIJA
Jedan od razloga zašto ljudi odbijaju vakcinaciju jesu dezinformacije. Zapravo, to je odlika cijele ove pandemije koja je najbolje objašnjena izrazom infodemija. Razlika s početka pandemije u odnosu na trenutno stanje jeste u tome što je fokus tada bio na porijeklu virusa, a danas je na pouzdanosti i efikasnosti vakcina u borbi protiv pandemije, ali je u suštini problem pojedinca ostao isti – kojem izvoru informacija vjerovati?
“Otežan pronalazak potrebnih, pouzdanih izvora i smjernica negativno utječe na razumijevanje stvarnog rizika za pojedinca i društvo. U slučajevima neefikasne komunikacije u rizičnim situacijama posljedice mogu biti gubitak povjerenja i reputacije, socioekonomski i psihološki efekti, te u ekstremnim slučajevima čak i gubitak života. Većina glasina, koje su dominantne, povezane su s Covid-19 oboljenjem, načinom prenošenja i smrtnošću, a zatim s prevencijom i kontrolom. Pogrešno je misliti da je propuštanje dezinformacija koje većini ljudi nemaju nikakvog smisla neutralno. Naime, o tome koliko je infodemija dezinformacija koja je dosegla pandemijske razmjere štetna za pojedince svjedoče brojne društvene studije o njihovim stvarnim efektima. Prema studiji koju su proveli Islam i saradnici, među 2.311 izvještaja povezanih s Covid-19 infodemijom na 25 jezika u 87 zemalja, 89 posto (2.049) njih je klasificirano kao glasine (neverificirane informacije koje mogu biti istinite, fabricirane ili potpuno netačne nakon verifikacije), 7,8 posto (182) kao teorije zavjere (objašnjiva vjerovanja o pojedincima ili grupama ljudi koji tajno djeluju kako bi postigli maliciozne ciljeve) i 3,5 posto (82) kao stigma (socijalno konstruiran proces koji vodi vrlo opasnoj pojavi društvenog isključenja, diskriminaciji i devaluaciji). Neke od glasina su da bijeli luk, vlažnost grla, cuclanje đumbira, izbjegavanje začinjene hrane pa čak i špricanje ili ispiranje usta natrijevim hloridom pomažu u prevenciji bolesti. U Indiji su zastupljene glasine da ispijanje kravljeg urina ili balege pomažu u liječenju Covid-19, dok se u Saudijskoj Arabiji i Africi ljekovitim smatra urin kamile s limetom i medicinskim biljem. Široko su bili zastupljene i informacije kako samodijagnosticirati Covid-19. Naprimjer, mogućnost zadržavanja daha u trajanju dužem od 10 sekundi isključuje Covid-19 oboljenje. Glasine da ispijanje visoko koncentriranog alkohola djeluje antiviralno su uzrokovale smrt oko 800 osoba diljem svijeta, više hiljada osoba bilo je hospitalizirano. Registrirani su i slučajevi sljepila zbog konzumiranja metanola u svrhu liječenja Covid-19. U mnogim zemljama su zdravstveni radnici zbog stigmatiziranja na društvenim mrežama bili maltretirani ili fizički napadani i diskriminirani od strane svojih kućepazitelja i komšija. U Australiji i SAD osobe azijskog porijekla često su bile žrtve psihičkog, pa čak i teškog fizičkog nasilja. Jedan australijski časopis je objavio priču pod nazivom Kineska djeca ostaju kući, koji je izazvao miskomunikaciju i stigmatizaciju djece kineskog porijekla, stvarajući potencijalni rizik od diskriminacije u školama. U Indiji je zabilježen i slučaj samoubistva zbog samostigmatiziranja vezanog za infekciju virusom korona.
Teorije zavjera su tokom pandemije Covid-19 bile lokalno i globalno raširene. Jedna od teorija je smatrala SARS-CoV-2 biološkim oružjem koji je ili u Kini raširen zbog ekonomskog i psihološkog rata protiv Kine ili proizveden u Kini i namjenski oslobođen. Brojne su teorije zavjere vezane i za vakcine i terapije, poput one da je vakcina za Covid-19 već ranije razvijena, a pandemijske razmjere oboljenja su trebale omogućiti njenu bolju prodaju. Dezinformacije potpomognute glasinama, stigmama i teorijama zavjere mogu imati ozbiljne posljedice po javnost ukoliko preovladaju nad naučnim preporukama. Iz tog razloga, nadležne naučne i javnozdravstvene institucije trebaju blagovremeno i preventivno djelovati kako bi što ranije raspolagale provjerenim činjenicama i o njima izvještavale javnost upotrebom svih mogućih komunikacijskih sredstava”, navodi se u članku objavljenom u biltenu Udruženja genetičara BiH – GENuBiH pod naslovom SARS-CoV-2– teorija zavjere ili stvarna prijetnja – kome vjerovati?.
Veći problem od Covida u Bosni i Hercegovini u ovom trenutku jeste nesposobnost zdravstvenih autoriteta da ozbiljno osmisle, promoviraju i provedu vakcinaciju. Sama činjenica da je vakcinacija u nadležnosti kantonalnih zavoda za javno zdravstvo otežavajuća je okolnost za jedinstven pristup imunizaciji.
Nažalost, danas smo došli u situaciju da imamo vakcinu, ali nemamo je kome dati. S druge strane, sve smo bliži situaciji u kojoj se našla Srbija prije nekoliko mjeseci, rok valjanja vakcina bliži se kraju, a mi ih ne možemo iskoristiti. Hoćemo li morati bacati vakcine koje ionako teškom mukom nabavljamo?
