Gradsko vijeće Pariza nedavno je jednoglasno odlučilo da nazove jednu ulicu u tom gradu po Abdelkaderu Mesliju, jednom od imama Velike džamije u francuskoj prijestolnici tokom Drugog svjetskog rata, jer je stotine jevrejskih porodica spasio od smrti.

"To mu je velika čast i divan je osjećaj“, kazao je novinarima Mohamed Mesli, Abdelkaderov sin koji danas živi u Bobignyju, predgrađu sjeveroistočno od Pariza.

"Vrlo je važno da ove priče ne padnu u zaborav, da se prenose, jer su to izvanredna djela vrlo skromnih ljudi koji nikada nisu ništa tražili zauzvrat“, priča penzionisani državni službenik, koji je oca izgubio 1961. dok je još bio dijete.

Imamov sin ponekad posjećuje škole kako bi ispričao očeve zgode. To je historijsko pamćenje, prijeko potreban "protivotrov" u trenucima uspona ekstremne desnice.

Prije deset godina, pola stoljeća nakon smrti oca, Mohamed je slučajno u ladici stola pronašao stotine dokumenata koji su bili dokaz herojskog dvostrukog života tokom nacističke okupacije Francuske. Porodica je o tome imala imala samo nejasno sjećanje jer stari imam, kao i mnogi koji su pretrpjeli rat, skoro nikada nije pričao o bolnoj prošlosti.

Abdelkader Mesli, rođen u blizini Orana, na sjeveru Alžira, 1902. godine, stigao je u Marseille kada je imao jedva 17 godina. Radio je u luci, a kasnije je obavljao i druge poslove, kao stolar, prodavač i rudar u Belgiji. Godinama kasnije, kada je već živio u Parizu, postao je jedan od četiri imama Velike džamije, hrama koji je Francuska izgradila u znak zahvalnosti za ulogu kolonijalnih trupa - tirailleura - tokom Prvog svjetskog rata.

Nakon okupacije Pariza od strane Hitlerove vojske u junu 1940. godine, Velika džamija, koju je tada vodio Si Kaddour Benghabrit, već je počela pružati pomoć jevrejskim porodicama kojima je prijetila deportacija. Mesli je bio jedan od najznačajnijih ljudi u tom poslu. Način spašavanja jevrejskih porodica bilo je izdavanje lažnih potvrda o muslimanskoj vjeri, mijenjao im je identitet iz jevrejskog u muslimanski da bi im omogućio bijeg.

Znao je da nacističke vlasti sumnjaju u to šta radi pa se premjestio u Bordeaux u februaru 1943. Tamo je nastavio svoj herojski dvostruki život. Imam se pridružio pokretu otpora i pomogao da pobjegnu iz zatvora i muslimanima koje su nacisti zatočili.

No, Gestapo je dobio dojavu i uhapsio ga, zajedno sa saradnikom, 5. jula 1944. godine. Mučeni su i zatvoreni, ali nisu progovorili.

Uslijedili su dramatični događaji koje je njemački historičar Gerhard Bökel prije nekoliko godina dokumentirao u knjizi. Mesli je smješten u jedno od vagona za stoku koji su prevozili zatočene ka koncentracionim logorima i plinskim komorama. Nakon paklenog putovanja od 19 dana, prekinutog savezničkim bombardovanjima jer piloti nisu mogli razaznati jesu li to teretni vozovi za vojsku ili su u njima zarobljenici, sabotažama na željezničkoj pruzi i drugim preprekama, 536 preživjelih u vozu od ukupno 700 koliko ih je krenulo iz Francuske, stiglo je u koncentracioni logor Dachau, u blizini Munchena.

Mesli je dobio broj 94.020. Iz Dachaua je prebačen u Mauthausen u Austriji, gdje je ostao do oslobođenja u maju 1945. godine.

Mesli se vratio u Francusku pogoršanog zdravlja, teško bolestan ali sa ogromnom željom da nastavi sa svojim životom. Oženio se Aïschom sa kojom je dobio dvoje djece, Yaminu i Mohameda. Do svoje smrti 1961. godine, u 59. godini, Mesli je radio kao imam u Bobignyju. Bio je zadužen za brigu o bolesnicima u francusko-muslimanskoj bolnici i mezarju i džamiji uz nju. Na tom istom mezarju je i ukopan.

Gradsko vijeće Pariza još nije odlučilo koja će ulica biti nazvana njegovim imenom. Odluka će biti donesena u septembru. Tako će se krug zatvoriti i tako će biti odata počast slučajno otkrivenom junaku čija je hrabrost moglo zauvijek ostati anonimna, zaključana u ladici i zaboravljena.