Desetljećima je peti juni praznik u Ekvatorijalnoj Gvineji. Ta afrička država tada proslavlja rođendan svog vođe. Predsjednik Teodoro Obiang Nguema rođen je na taj dan 1942. godine. Televizijski maratoni sa emijijama u njegovu čast, plesovi u njegovu čast i plakati na ulicama prethode onome što je poznato kao ritual "buđenja predsjednika", u kojem građani hrle u palaču Malabo kako bi mu otpjevali "sretan rođendan".
Teodoro Obiang je došao na vlast 1979. godine, državnim udarom protiv svog ujaka, demokratski izabranog predsjednika Francisca Macíasa Ngueme. Školovao s na Vojnoj akademiji u Zaragozi i stigao je do čina potpukovnika. Nakon što je Ekvatorijalna Gvijeja stekla nezavisnost 1968. godine, zahvaljujući rodbinskim vezama, bio je guverner otoka Bioka. Međutim, kako je ta bivša španska kolonija skretala ka diktaturi, kako stoji u službenom pojašnjeju događaja prije puča, odlučio je učestvovati u onome što je nazvao "slobodarski udar", a što je rezultiralo pogubljenjem njegovog ujaka Macíasa i njegovih poslušnika.
Međutim, vlast nakon udara postala je vlada terora s drugim imenom i istim prezimenom. Smatran diktatorom od strane velikog dijela međunarodne zajednice, Obiang Nguema je 1987. godine osnovao autoritarnu Demokratsku stranku Ekvatorijalne Gvineje. Godine 1996. bio je prisiljen pod međunarodnim pritiskom raspisati prve višestranačke izbore u zemlji na kojima je pobijedio apsolutnom većinom.
S visokom stopom siromaštva i vojnim režimom Gvineja je do 2017. pretrpjela nekoliko neuspješnih pokušaja državnog udara kojima je meta bio takozvani klan Mongomo, koji okuplja Obianga i njegovu porodicu na vlasti.
Obiang je poligamista i na sve je ključne pozicije u državi s manje od dva miliona ljudi postavio svoje rođake. Oženjen s pet žena iako afrički predsjednik sebe definira kao kršćanina. Međutim, njegova pripadnost etničkoj skupini Fang, koja je većinska u zemlji, omogućuje mu da živi u poligamnim vezama iz kojih je dobio tridesetero djece. Ali samo dvije njegove supruge pojavljuju se na javnim događanjima i službenim putovanjima. Gotovo uvijek odvojeno.
Godine 1968. Teodoro Obiang oženio se Constanciom Mangue u crkvi Mongomo. Ovaj katolički brak nije ga spriječio da nedugo kasnije uzme Celestinu Limu za još jednu svoju suprugu. Sa svojom političkom i vojnom karijerom u usponu, Obiang je želio imati potomstvo sa ženama iz sve tri glavne gvinejske nacionalnosti. Zbog toga se oženio oženio dvjema drugim ženama iz različitih plemena. Njegova posljednja poznata supruga je Venezuelanka María Verminia Buckanan García. Sve one, kao službene supruge, imaju položaje u vlasti.
Kada je 1990-ih otkriveno da zemlja ima naftu, Obiang je kazao da ona pripada njemu i njegovoj porodici. Tokom svih ovih godina, crno zlato nije bilo u stanju narod izvući iz krajnjeg siromaštva. Korupcija je bila u porastu, a zemlja je postala saveznik Rusije i Kine. Nafta je učinila Obianga jednim od najbogatijih čelnika Afrike. Ipsred njega su samo marokanski kralj Mohamed VI i gabonski predsjednik Ali Bong. Obiangovo lično bogatstvo časopis Forbes procijenio je na 600 miliona dolara.
Obiang uživa u visokom životnom standardu unatoč činjenici da njegov narod pati od pothranjenosti i nestanka struje. Dok Obiangova djeca skupljaju Ferrarije i luksuzne nekretnine u inozemstvu, ostatak države umire zbog nedostatka zdravstvene infrastrukture.
Obiang je 1997. preživio rak prostate. Od tada, njegovi posjeti čuvenoj Mayo klinici su stalni. Njegovo slabo zdravstveno stanje natjeralo ga je da razmišlja o nasljednicima. Teodorín Obiang Mangue, sin njegove prve supruge, je na dužnosti potpredsjednika Vlade. Gabriel Obiang Lima, njegov potomak iz braka sa drugom suprugom, ministar je rudarstva i ima kontrolu nad nalazištima nafte. Oba brata se takmiče u tome ko će naslijediti oca i mrze se do smrti.