Srbija je u posljednjih pet godina uvezla najviše složenog naoružanja u regiji zapadnog Balkana, pokazuju najnoviji podaci Štokholmskog međunarodnog instituta za istraživanje mira (SIPRI).

Iako su i druge države regije povećale vojnu potrošnju, razlika u obimu nabavki ostaje velika. Srbija se tako nalazi na 37. mjestu u svijetu po uvozu složenih sistema naoružanja, ispred nekih članica EU-a u regiji, poput Hrvatske i Bugarske.

Stanje u Vojsci

Vučić hitno traži tenkiste, može i bez škole, njegove "lojalne" Kobre imaju plaću veću od generala

- Povećanje ulaganja u odbranu najviše i najduže primjećujemo u Srbiji, gdje je tokom posljednje decenije nastao pritisak da se obnovi naoružanje naslijeđeno iz JNA, a političko rukovodstvo je u tome prepoznalo i političko-simboličku vrijednost.

Tenzije s Kosovom vjerovatno su dodatno potakle razmišljanje da je jači arsenal dobar adut u pregovorima s međunarodnim akterima - objašnjava za DW istraživačica SIPRI-ja Katarina Đokić.

Uz najveći obim uvoza naoružanja, Srbija ima i najveće izdatke za odbranu u regiji. U periodu od 2020. do 2024. realna vrijednost vojnog budžeta bila je šest puta veća od budžeta Albanije, koja je druga po potrošnji na zapadnom Balkanu.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić nedavno je najavio da će zemlja u idućih godinu i pol dana udvostručiti vojne kapacitete.

Za vojnog analitičara Aleksandra Radića to nije novi trend. On podsjeća da je intenzivnije naoružavanje počelo još 2016. godine, kada je, kako kaže, Vučić prepoznao potencijal koji nabavke oružja imaju u političkom i ekonomskom smislu.

Direktne prijetnje

Vučić bi Dan vojske Srbije da obilježava usred Sarajeva, a onda bi da umaršira u uniformi s Jevrejskog i s "kišobranom" u grad!?

- Kupovina naoružanja često je vođena političkim motivima. Ponekad se stječe dojam da je i sama vojska iznenađena onim što dobije, jer se prije svega vodi računa od koga se kupuje, a ne što se kupuje - kaže Radić.

Naprimjer, ako je Vučić putovao u Peking, možete očekivati da će nakon toga početi pregovori o nabavci vojne opreme iz Kine, dodaje on.

Prema podacima SIPRIJA-a, Srbija je u posljednjih pet godina uvezla složene sisteme naoružanja iz 13 različitih zemalja. Najveći dobavljač bila je Kina, prije svega zahvaljujući nabavci sistema protuzračne odbrane srednjeg dometa, dok su najveće donacije stigle iz Rusije i Bjelorusije.

Ipak, ta struktura bi se uskoro mogla promijeniti, kaže istraživačica SIPRI-ja Katarina Đokić. Ako se realiziraju već potpisani ugovori, Francuska i Izrael mogli bi postati glavni dobavljači Srbije.

- Meni ta raznovrsnost dobavljača govori o dvije stvari: prvo, Srbija nema vojnog saveznika, i drugo, ima dovoljno novca i spremnosti da uzima kredite za najskuplje sisteme naoružanja, zbog čega je atraktivan kupac za različite izvoznike - kaže Đokić za DW.

Unosan posao

Amerika izvozi najviše oružja u dvije azijske države, Kina našla ozbiljnu mušteriju u našem komšiluku

Ostale države zapadnog Balkana bilježe znatno manji obim uvoza naoružanja. Albanija je druga u regiji, ali tek na 103. mjestu u svijetu. Kosovo se nalazi na 118. mjestu, Sjeverna Makedonija na 138., Bosna i Hercegovina na 144., a Crna Gora na 152. mjestu među ukupno 166 primatelja složenog naoružanja u svijetu.

Većina ostalih zemalja zapadnog Balkana tradicionalno se oslanja na Sjedinjene Američke Države i Tursku kao glavne dobavljače i donatore vojne opreme. Takve nabavke često služe i za jačanje političkih odnosa s NATO-saveznicima.

- Kako planirani vojni izdaci rastu, regija postaje zanimljivo tržište i drugim izvoznicima naoružanja, prije svega Francuskoj, od koje više zemalja očekuje isporuke različitih sistema. 

A zanimljiv je i bilateralni odnos Albanije i Italije – Italija je već donirala Albaniji patrolni brod, a također je zadužena za isporuku lakih oklopnih vozila u idućem razdoblju, to finansira Evropska unija - kaže Đokić.

NAKON SASTANKA DVA PREDSJEDNIKA

Srbija se ubrzano naoružava, sinoć su kupili 12 borbenih aviona

Ipak, naglašava da ukupan obim nabavljenog naoružanja u regiji i dalje ostaje relativno skroman u globalnim okvirima.

- Kada s nula nabavki dođete do nekoliko novih sistema, to u postocima može djelovati dramatično. U kombinaciji s ratobornom retorikom političkih elita i senzacionalističkim izvještavanjem, to stvara osjećaj nesigurnosti kod susjeda i često služi kao opravdanje za nova ulaganja u naoružanje - kaže Đokić.

Takvu retoriku dodatno podgrijavaju i nedavno potpisani sporazumi o vojnoj saradnji – između Srbije i Mađarske, kao i između Hrvatske, Albanije i Kosova – koje politički lideri često predstavljaju kao nove vojne saveze.

- U Albaniji se preuveličava srpska opasnost, isto kao što u Srbiji politika preuveličava opasnost od svih oko nas. To je spoj politike i propagande koji opravdava poslove naoružanja. Hrvatska želi posebnu ulogu u regiji, naročito u odnosu prema Srbiji, dok ostale zemlje uglavnom prate širi regionalni trend - ocjenjuje Radić.

Čega su se dosjetili

Zaobilaženje sankcija: U Srbiji osnuju firme za promet voća i povrća pa u Rusiju izvoze dijelove naoružanja

I Radić i Đokić saglasni su da se spomenuti sporazumi ne mogu smatrati pravim vojnim savezima.

- Ti sporazumi uglavnom se odnose na obuku, zajedničke vojne vježbe i koordinaciju aktivnosti koje bi se u velikoj mjeri ionako odvijale u okviru NATO struktura - objašnjava Đokić.

U takvim okolnostima, dodaje Đokić, NATO i dalje ostaje ključni faktor odvraćanja u regiji, iako će na njegovu buduću ulogu utjecati i šira dinamika unutar samog Saveza.