Teško se sjetiti kada je neko u Bosni i Hercegovini dobio mjesec pritvora zbog djela “nasilničko ponašanje”. Ono što je, inače, rezervirano za vrlo teška krivična djela, poput ubistva, silovanja i obljube maloljetnika ili okolnosti kada postoji opasnost od utjecaja na svjedoke, ipak se desilo sedmorici uhapšenih mladića koje se tereti za krivično djelo “nasilničko ponašanje” na štetu grupe Beograđana na Ilidži. Kako se može pročitati iz medija pritvor nesretnoj sedmorki određen je na osnovu člana 146. stav 1. tačka c) Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, koji kaže da “postoje naročite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo, ili da će dovršiti pokušano krivično ili da će učiniti krivično djelo kojim prijeti”. Osim ove nebuloze, jer su umiješani Beograđani već napustili Bosnu i Hercegovinu, svim uhapšenim objavljena su imena i prezimena, pa čak imena, radna mjesta i stranačka pripadnost roditelja, te ih se još i slikalo dok su sprovođeni u tužilaštvo poput najgorih ratnih zločinaca.
Vrlo neobična ažurnost i strogost od vlasti, medija, ali i policijskih i pravosudnih struktura u Kantonu Sarajevo, naročito ako se uzme obzir kako lakonski tretiraju ili čak aktivno sakrivaju pogoršanu sigurnosnu situaciju u ovom kantonu. I upravo zato ovu sedmoricu mladića karakteriziramo kao nesretne jer je očito da su se na njima, ma kakvi oni bili, slomila paraobavještajna kola. Trojka, očito, trenira strogoću na uhapšenoj sedmorki, te ih žrtvuje zbog svojih političkih ciljeva.
Naravno, treba naglasiti da niko ne podržava nasilničko ponašanje, pogotovo ne navijačke sukobe i nerede te da zastupamo stav da svako takvo (ne)djelo treba odgovarajuće i kazniti. No ovdje je problem proporcije između “zločina i kazne” te potpunog zanemarivanja konteksta. A kontekst je takav da je sasvim jasno da je osumnjičena sedmorka (ili desetorka) sarajevskih mladića kolateralna šteta obavještajno-medijske provokacije u režiji srbijanskih službi i njihovih saradnika u ovdašnjem nenarodnom režimu sarajevske trojke. Navedimo nekoliko činjenica.
LAŽI U REŽIJI BIA-E I NJENIH SARAJEVSKIH SARADNIKA
Kao prvo, srbijanski mediji kreirali su čitav vještački skandal te pokrenuli, a trojkini mediji preuzeli, narativ da je došlo do nekakvog “napada na Srbe” ili “napada na srpsku decu” ili “napada na roditelje srpske dece” u Sarajevu, i to noževima, pri čemu je jedan od roditelja tobože zboden i smješten u bolnicu. Sve to su garnirali snimkom na kojem navodno bošnjačka djeca skandiraju “Ubij, ubij Srbina” kako bi histeričnim naslovima ustvrdili da su jadni Srbi ugroženi od sarajevskih čakijaša, trovača i srboždera, koji napadaju na “srpsku decu” bojnim otrovima i handžarima, no koju su srećom zaštitili “hrabri roditelji”. Osim toga što su trojkini mediji usrdno prenosili laži beogradske propagandne kuhinje, i trojkini su kadrovi, poput gradonačelnice Benjamine Karić te ministra MUP-a Kantona Sarajevo Admira Katice, na svaki način pomogli da cijela vještačka afera poprimi prizvuk netolerancije većinski bošnjačkog Sarajeva spram “dragih gostiju iz Beograda”. I Karićka i Katica su se ničim izazvani pojavili na “mjestu zločina”, pri čemu su se servilno izvinjavali, pristajali na lažni narativ, preuveličavali i krivo predstavljali ono što se desilo te se, sve u svemu, ponašali kao da su na mjestu nekog masakra nad srpskom nejači. A onda se klupko počelo odmotavati.
Prvo se ispostavilo da niko nije “napao srpsku decu”. Nakon toga se saznalo da su djeca na snimku koja viču “Ubij Srbina” iz Splita te da dva događaja nisu povezana na bilo koji način. Zatim se otkrilo i da su tzv. “roditelji napadnute dece” u dobroj mjeri sumnjiva lica iz srbijanskih crnih hronika te osobe koje pripadaju navijačkom svijetu koje sa sobom nose navijačke transparente i rekvizite. Otkrilo se da su isti ti “roditelji”, pred kojima su Karićka i Katica doslovno saginjali do poda kršeći ruke u puzavom očaju ustvari već napravili nekoliko incidenata i provokacija ne samo unutar sale ili u hotelu u kojem su smješteni već i u okolini ovih objekata. Ispostavilo se da se sam incident desio ponajviše zbog transparenta koji su “roditelji” ciljano izlagali na utakmicama, ali i njihovog provokativnog skandiranja u ritmu poznatih velikosrpskih militantnih koračnica. Do glavnog incidenta nije došlo niti u sali, niti u hotelu ili u blizini djece već ispred hotela pri čemu su “roditelji dece” sami izašli da se biju i brane svoj navijački transparent te su prilikom te navijačke tuče oni sami upotrijebili sprej sa suzavcem. Također, nije bilo nikakvog ubadanja nožem, koji je predstavljen haman kao “masakr srbosjekom”, već je jedan od srbijanskih ultrasa, a što je pravi naziv za “roditelje srpske dece”, ogreban prilikom tuče i to nepoznatim predmetom.
PRVO LAŽI, ONDA REPRESIJA
Uprkos svim ovim činjenicama, velikosrpski mediji, uz obilatu pomoć sarajevskog režima trojke i njihovih medija, uspješno su iskonstruirali čitavu “aferu”, pritom demonizirajući Sarajevo, a amnestirajući “goste iz Beograda”. Motivi velikosrpske kuhinje laži svima su već dobro poznati, pravo je pitanje zašto trojka aktivno učestvuje u ovoj propagandnoj provokaciji Beograda.
Prije svega, trojka je iskoristila pruženu, ili dogovorenu priliku kako bi na osnovu ovog vještačkog skandala napravila čitavu platformu s koje će napadati onaj većinski dio bošnjačke i sarajevske javnosti koji joj nije naklonjen. Gotovo odmah su kadrovi trojke, ali i osobe bliske političkom režimu Vlade Kantona Sarajevu počeli praviti konstrukcije i iznositi teorije zavjere kako bi odgovornost za cijeli događaj, tačnije za iskrivljenu percepciju događaja koju su sami kreirali, isporučili političkim neistomišljenicima.
Pokušalo se, te se i dalje pokušava, imputirati kako je “nasilje na Ilidži” ustvari rezultat “radikalizacije političkog diskursa”, ali i radikalizacije bošnjačkog društva uopće, a za šta je navodno odgovorna SDA, te kako su svi oni koji kritiziraju veleizdajničke poteze osmorke i trojke ustvari nekakvi ekstremi i radikali koji kreiraju atmosferu straha, nesigurnosti i netolerancije, te su stoga direktno odgovorni za napade na “roditelje srpske dece”. Zaključak se sam nameće, prema svim neistomišljenicima trojke i osmorke koji kritiziraju njihove izdajničke političke poteze treba se što prije primijeniti represivni postupak te takve treba hapsiti, lišavati slobode i mogućnosti da se javno oglašavaju.
CILJ JE UŠUTKATI PATRIOTSKU OPOZICIJU
Sve je to samo nastavak dehumanizacije neistomišljenika kao “SDA botova” ili “SDA lobanja”, nekakvih poluljudi, kojima treba uskratiti prava i slobode jer su se diskvalificirali svojim političkim izborom. No, prije svega, u pitanju je potreba da se delegitimizira onaj većinski dio bošnjačke javnosti koji će zasigurno burno i negativno reagirati na predstojeće veleizdajničke poteze koje im osmorka / trojka priprema. Stoga je trojkin prioritet kompromitirati, isprepadati i ušutkati taj dio javnosti kako bi se preduprijedile bilo kakve reakcije i kritike ili ih se unaprijed označilo kao “bošnjački ekstremizam”.
Upravo u tom kontekstu treba posmatrati i neuobičajeno strog postupak spram sedam pritvorenih mladića. Šalje se poruka da su pravosuđe, ali i policija, pod kontrolom NiP-ovog Admira Katice ne samo spremni sprovoditi i obezbjeđivati manevar Dodikovog ljudstva, borbenih vozila i MTS-a na neustavne parade već su kadri i promptno hapsiti, kao ratne zločince sprovoditi te na duže periode pritvarati sve one koji se ogriješe po interese trojkinog / osmorkinog režima. Jer oni su država i zakon.
