“U postaji Granične policije Stara Gradiška, a na poziv Ravnateljstva hrvatske policije, obavljen je uvid u izuzetu fosilnu građu. Utvrđeno je da se radi o bogatoj i raznolikoj fosilnoj građi neprocjenjive vrijednosti, koja se odnosi na ostatke fosilnih sisavaca i vodozemaca iz geološkog razdoblja srednjeg miocena (starost cca 14-15 milijuna godina). Radi se o skeletnim elementima, među kojima su najzastupljeniji zubi fosilnih slonova, nosoroga, pragoveda, zvijeri, konja, a prisutni su i fosilni nalazi vodozemaca (salamander) i slatkovodna rakovica. Predmetna građa od velikog je znanstvenog, muzejskog i kulturološkog značaja, budući da se iz iste iščitavaju podaci o paleookolišu, paleoklimi te sadržaju, distribuciji i migracijama životinjskih vrsta u pradavnoj geološkoj prošlosti na prostorima Srednje Europe. Temeljem dosadašnjeg iskustva i literaturnih podataka, pretpostavljamo da se radi o fosilnoj građi prikupljenoj na aktivnom ugljenokopu Gračanica kod Bugojna u Bosni i Hercegovini. Izvršena je preliminarna determinacije građe, njeno signiranje, popisivanje i pakiranje, te je ista transportirana i pohranjena u nove čuvaonice Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja u Zagrebu. Slijedi poduzimanje nužnih stručno-preparatorskih zahvata u okviru provedbe preventivne zaštite građe s ciljem sprečavanja njenog daljnjeg propadanja. Što se tiče statusa izuzete građe, vjerujemo da će se ta problematika rješavati na razini resornih ministarstava dviju država, a ta pitanja nisu u našoj (kustoskoj) nadležnosti“, kazao nam je Japundžić.
POTRAGA ZA FOSILIMA
Da li će ovi izuzetno vrijedni fosilni nalazi biti vraćeni u Bosnu i Hercegovinu, zavisi od toga koliko će se za to zalagati Ministarstvo civilnih poslova Bosne i Hercegovine, a kako im treba cijeli dan da podignu telefonsku slušalicu, teško da će ikada biti vraćeni. Jedini zvaničnik koji je reagirao na pokušaj krijumčarenja bosanskohercegovačkog blaga, jer ovo zasigurno jeste naše blago u kulturnom i naučnom smislu, jeste potpredsjednica Federacije Bosne i Hercegovine Melika Mahmutbegović, koja je od Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine zatražila da poduzme sve aktivnosti u svojoj moći „s ciljem zaštite i vraćanja ove fosilne građe iz perioda miocena“.
Fosili, kako tvrde u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju, potječu iz Gračanice kod Bugojna, tačnije s aktivnog ugljenokopa Rudnika uglja Gračanica, koji je u sastavu koncerna „Elektroprivrede Bosne i Hercegovine“. Mještani naselja oko ovog ugljenokopa u izjavi za Večernji list ustvrdili su da svi znaju za potragu za fosilima – i zaposleni u rudniku i uprava. Za neke fosile pronalazači dobiju do 1.500 maraka, što je sića u odnosu na to koliko se zaradi kada se fosili prodaju vani, tada su cijene iznad 10.000 eura pa do nekoliko stotina hiljada, zavisi od toga koliko je vrijedno otkriće.
Fosilnu građu u aktivnim ugljenokopima u Bosni i Hercegovini istraživali su stručnjaci iz Prirodoslovnog muzeja Beograd i Utrecht univerziteta. Oni sami nisu na terenu pronašli mnogo fosilnih ostataka, najveći dio fosila velikih sisara zapravo su slučajni pronalasci, mnogi od njih nisu prikupljeni na način koji podrazumijeva naučni pristup, niti su čuvani u odgovarajućim uvjetima, a nisu ni klasifikovani i objavljeni u naučnim publikacijama.
Sistemsko istraživanje, pišu u naučnom izvještaju stručnjaci iz beogradskog muzeja i Utrecht univerziteta, započeli su 2004. godine prvo u rudniku Ugljevik, a nakon toga, istraživanje su proširili na rudnike Banovići, Kreka i Gračanica. Marković i ostali pišu da su fragmenti sisara otkriveni sasvim slučajno 1993. godine, i to u uglju koji je dopremljen Prirodnjačkom muzeju Beograd. Pregledom dokumentacije i narudžbenica utvrđeno je da je ugalj stigao iz Ugljevika. Istina, ostaci dugih kostiju velikih sisara pronađeni su i ranije u bosanskohercegovačkim ugljenokopima, što su naučnici opisivali još od 1925. godine.
Istraživači iz Natural History Museum of Vienna i University of Vienna proteklih nekoliko godina aktivno istražuju ugljenokop Gračanica. Samo na Springeru, relevantnoj naučnoj bazi podataka, objavljeno je desetak naučnih radova o fosilima pronađenim u Gračanici. Osim fosilnih ostataka iz Gračanice, koje već posjeduje Prirodnjački muzej u Beču, naučnici nerijetko koriste i fosile kupljene od lokalnih kolekcionara, što se jasno i navodi u naučnom radu koji potpisuju Alexandros Xafis, Juha Saarinen, Katharina Bastl, Doris nagel i Fridgeir Grimsson. Oni su, između ostalog, istraživali prehrambene navike sisara čiji su fosili pronađeni u Gračanici: angustidens, bavaricum, hippoides, ezquerrae, brachypus, balkanicum, cf. matritense, sansaniense, lemuroides, latidens, simorrensis, vindebonense, giraffokeryx, paleomerycidae, clavatus... Inače, na području Gračanice nađeno je dvadesetak vrsta životinja iz razdoblja srednjeg miocena. Praslon, čiji su fosili sada u Hrvatskoj, iz roda Gomphotherium, pretpostavlja se, izumro je zbog dramatičnih klimatskih promjena i jakih tektonskih pomicanja i poremećaja, zbog kojih su se izdigli masivi kao što su Alpe, Dinaridi i Karpati. U naučnim krugovima pretpostavlja se da je praslon živio oko Panonskog mora, koje je prekrivalo cijeli današnji Balkanski poluotok i koje se postepeno isušivalo te gubilo salinitet te se na kraju pretvorilo u veliko jezero. Uz obale jezera živjeli su tada srodnici praslonova dinoteriji hraneći se lišćem sa stabala.
Fosili nosoroga, praslona, žirafe, stari od deset do petnaest miliona godina, s ovog područja godinama se izlažu na Sajmu minerala, kristala, fosila, poludragog i dragog kamenja u Kreševu. Izlagači su privatni sakupljači i kolekcionari.
NAGRADA I KAZNA
Profesor na Katedri za arheologiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu prof. dr. Adnan Kaljanac naglašava da nama treba kvalitetan zakonski okvir kako bismo riješili problem krijumčarenja i ilegalnog sakupljanja i prodaje vrijednih arheoloških nalaza. Ovako samo možemo reći: “Što je spašeno – spašeno je, što je izgubljeno – izgubljeno je.”
Prema njegovim riječima, sada se kod nas primjenjuje zakon iz 1985. godine, na osnovu kojeg se mora prijaviti arheološki pronalazak, međutim, u to vrijeme nisu bili dostupni detektori metala kao danas, niti je bilo toliko opreme kao danas koja olakšava pronalazak vrijednih arheoloških eksponata.
“Zakon, istina, nalaže da se moraju prijaviti pronalasci, ali ko će natjerati ljude da prijavljuju. Ima tu i neka vrsta straha koju su naši ljudi zadržali još od perioda bivše Jugoslavije, boje se da će, ako prijave pronalazak, neko doći i oduzeti im zemlju, zaustaviti radove... Bio je slučaj kod Bihaća, gdje su mještani nekog sela pronašli određene arheološke artefakte i sve ih odlagali u avliju komšije koji živi u inostranstvu. Ali, eto, barem ih nisu bacili u rijeku”, priča nam Kaljanac.
U zakonu, kako kaže, nema nagrade za pronalazače, a nema ni kazne za ilegalna iskopavanja. Nalazi se najčešće prodaju u inostranstvu, gdje se postižu mnogo bolje cijene nego kod nas. Zakon prepoznaje kao arheološki nalaz ono što je već otkriveno i naučno opisano i upisano u arheološki leksikon. Takve stvari ne mogu se iznijeti iz Bosne i Hercegovine, ima jasna procedura kako se takvi artefakti mogu iznijeti vani zbog izlaganja u muzejima, na izložbama. Ali, kako novi nalazi nisu naučno opisani niti upisani u leksikon, oni ne postoje kao arheološki artefakti i kao takvi mogu se iznijeti iz Bosne i Hercegovine.
“Mogli bi nas još ovi ilegalci tužiti što im nismo dobro označili arheološke lokalitete”, kaže ironično Kaljanac.
Prema njegovim riječima, ljudi za određene nalaze traže od 50 do 100 maraka, ako je nešto baš važno, cijena može biti i do 1.000 maraka. Na web-stranici za internet-prodaju arheoloških nalaza Prirodniny.cz zubi nosoroga Plesiaceratherium balkanicum iskopani u Gračanici prodaju se za 55,26 eura. Istovremeno, u Njemačkoj, gdje iskopavanje nije ilegalno, svako se može amaterski baviti arheologijom, njemački muzeji i naučne institucije otkupljuju sve nalaze. Nagrade za izuzetno vrijedne pronalaske su i do 200.000 eura.
Što se tiče povrata, odnosno restitucije arheoloških nalaza, muzeji u Engleskoj i drugi veliki muzeji u Evropi to ne podržavaju jer bi ostali bez velikog broja vrijednih predmeta. Primjera radi, u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine nalazi se replika glasinačkih kolica, a original je u muzeju u Beču. Slično je i s originalnom Poveljom Kulina bana, koja se nalazi u Moskvi. Oni naravno ne žele vratiti naše predmete.
No, kada je riječ o predmetima koji su nelegalno otišli preko granice, oni se tretiraju kao ukradeni predmeti i mogu biti vraćeni. Takvih slučajeva bilo je i ranije, ali sve zavisi od naših institucija.
Osim ilegalnih arheoloških iskopavanja, problem su i dolasci stranih arheologa koji ovdje istražuju i odnose arheološke nalaze, a da naše naučne institucije nisu uopće obaviještene niti u to uključene. Nedavno su njemački arheolozi istraživali u Okolišću kod Visokog, a kod nas se za to saznalo tek kada su objavili naučni članak.
Naše veliko kulturno, povijesno i naučno bogatstvo prepoznali su muzeji širom Evrope i jedva čekaju da se pojavi nešto na tržištu da otkupe, bez obzira na to što je prokrijumčareno. Za siću. Samo mi ne razumijemo, ne prepoznajemo i ne cijenimo svoje bogatstvo.
