Kada god visokopozicionirani član SDP-a Igor Stojanović, nametnuti potpredsjednik Federacije Bosne i Hercegovine iz reda srpskog naroda, napravi neki veleizdajnički potez, on ga istovremeno pokuša amortizirati viktimizacijom samoga sebe i demonizacijom kritičara.

Tako je, svojevremeno, ovaj “profesionalni Srbin”, izabran glasovima SNSD-a i HDZ-a na mjesto potpredsjednika FBiH, onima koji su nazivali državnim udarom i atakom na Bošnjake njegov pokušaj da s hrvatskom “kolegicom” Lidijom Bradarom zaobiđe bošnjačkog potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine Refika Lendu i imenuje Predsjednika Federacije prijetio kako bi “u Jugoslaviji završili na Golom otoku, mrak bi ih pojeo. I u svakoj normalnoj državi neko ko bi vrijeđao na takav način nekoga ko je branio državu bi tako završio dok je to u Sarajevu normalno”.

Svoju navadu da svaki antidržavni i antibošnjački potez brani s navodno “prodržavnih” i “patriotskih” pozicija Stojanović je ponovo demonstrirao prije nekoliko dana kada je branio svoju ali i odluku čitave “trojke” da ustoliče HDZ-ovog Marina Vukoju u Ustavni sud Bosne i Hercegovine. Od kritika javnosti da je zapravo riječ o veleizdaji, kojom se država u sljedeće dvije decenije predaje u ruke HDZ-a ali i SNSD-a, Stojanović se branio izjavom kako se ne može reći da je izbor Marina Vukoje izdaja države, a izbor Suade Palavrić to nije, te tvrdnjom da “samo četnici, ustaše i trenutna opozicija napadaju pripadnike Armije RBiH da su izdajnici”!

Svoj status pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine, tačnije građansku dužnost da brani državu koju su pored njega ispunile stotine hiljada građana, ogromnom većinom bošnjačke nacionalnosti, Stojanović je do sada redovno zloupotrebljavao kao neku vrstu štita kojim bi se branio kada god bi skandalizirao javnost svojim antidržavnim ili antibošnjačkim izjavama ili postupcima.

Tako je bilo kada je Stojanović problematizirao upotrebu citata rahmetli Alije Izetbegovića na transparentima navijača na fudbalskim utakmicama; kada je minimizirao aparthejd i ugroženost bošnjačkih povratnika tvrdeći da su i Srbi u Federaciji BiH u istoj situaciji; kada je učestvovao u hajci na medije i novinare koji su se kritički odnosili spram politike stranke kojoj pripada ili kada se obračunavao sa SDA, Islamskom Zajednicom u Bosni i Hercegovini, muslimanskim vjernicima ali i uopće Bošnjacima tvrdeći da postoji neka tenzija između džamije i države i da je takvim važnija džamija od države i bošnjaštvo od Bosne i Hercegovine.

Svaki put kada bi Stojanović demonstrirao politički radikalizam, latentno antibošnjaštvo, islamofobiju ili otvoreno antidržavno djelovanje, od kritika se pokušavao zaštiti mašući vojnom knjižicom pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine.

Pravo je čudo što falangisti veleizdajnika i ratnog zločinca Fikreta Abdića nisu jače insistirali na takvim malicioznim zamjenama teza. Mnogi od njih su do trenutka kada su krenuli za “Babom” bili mnogo zaslužniji borci Armije Republike Bosne i Hercegovine od mobiliziranog Igora Stojanovića, neki od njih čak i organizatori otpora, te su, poput Stojanovića, mogli tvrditi da “samo ustaše, četnici i trenutna opozicija iz 5. korpusa napadaju pripadnike ARBiH da su izdajnici”.

No valjda im je nedostajala rafinirana podlost kakvu posjeduju samo Fini Gradski Drugovi poput Igora Stojanovića, boljševici koji tvrde da ih ugrožavate jer se otimate dok vas vezanih ruku prinose na žrtveni oltar svojoj krštenoj političkoj rodbini.