Poštujući pravo na slobodu govora i uredničku slobodu, objavljivanje autorskog teksta ambasadora Kalabuhova djeluje sasvim uredu. Ali širenje ruske propagande, kroz pokušaj “dodvoravanja” Bošnjacima kako bi ih pridobio na stranu Rusije, zaista je degutantano zbog svih ranijih djela Igora Kalabuhova.
Prije nego što spomenemo ranija djela ambasadora Kalabuhova, zbog kojih je trebao biti proglašen personom non grata, a nagrađen je kolumnom u “Oslobođenju”, spomenimo o kakvom je pisanju riječ. Naime, Kalabuhov u tekstu pod naslovom “Muslimani u Rusiji” objašnjava nam idiličnu sliku odnosa Rusije prema muslimanima, odnosa u kojem samo cvjetaju ruže. Na stranicama Stava više puta ste mogli čitati o ne baš idiličnoj slici kakvu Kalabuhov prezentira, ali o tome nekom drugom prilikom. Na kraju teksta, umjesto zaključka, Kalabuhov navodi ovo: “(…) postoje objektivni preduslovi za aktivno učešće Bošnjaka kao jednog od konstitutivnih naroda BiH u razvoju obostrano korisne saradnje naših zemalja. Njena osnova su zajednički etnički korijeni, duboke historijske tradicije, solidarnost u antifašističkoj borbi, zajednička potraga - između ostalog, i na osnovu islamskih vrijednosti – za odgovorima na izazove današnjeg vremena”.
Treba jasno reći da ne želimo imati ništa zajedničko sa zemljom koja ne poštuje Bosnu i Hercegovinu kao suverenu državu. To što u Bosni i Hercegovini većinski žive muslimani, ne znači da će oni iz solidarnosti prema muslimanima Rusije podržati rusku agresivnu politiku. Emocije tu neće pomoći. S iskustvom agresije na Bosnu i Hercegovinu iza nas, i agresije danas, ne vojnim sredstvima, koje je Rusija zdušno podržavala, a nekim slučajevima i aktivno u tome učestvovala, ruskih pokušaja destabilizacije Bosne i Hercegovine, ruske podrške secesionističkom djelovanju Milorada Dodika, učešća ruskih diplomata u banjalučkom obilježavanju početka masovnih zločina nad Bošnjacima, Bošnjaci ne mogu sebi dozvoliti da podržavaju Rusiju u njenoj agresiji na Ukrajinu, jer bi time izdali sebe, izdali pravdu.
Šta Rusija misli i planira u Bosni i Hercegovini, objasnio nam je sam Kalabugov kada je nakon sastanka s Miloradom Dodikom izjavio: "Ako ona (BiH) odluči biti članica bilo čega to je unutarnja stvar. Ali druga stvar je naša reakcija. Na primjeru Ukrajine mi smo pokazali što očekujemo. Ako bude prijetnja, mi ćemo reagirati." Ovo je njegova prijeteća izjava data u kontekstu namjere Bosne i Hercegovine da postane članicom NATO-a.
Nakon što je doveo u pitanje pravo Bosne i Hercegovine da se pridruži NATO-u, Kalabuhov je propagandnu kampanju proširio i protiv Evropske unije koju je optužio da provodi neoimperijalnu politiku prema državama-nečlanicama.
Drske izjave ambasadora Kalabuhova nisu nikakva novost za nas, one su manje-više konstanta djelovanja Rusije u Bosni i Hercegovini. Rusija nastoji spriječiti sve integrativne procese u Bosni i Hercegovini, ali je svojevrsno iznenađenje ovakva vrsta propagande kakava se pojavila u “Oslobođenju. Ako ćemo o islamskim vrijednostima koje Kalabuhov spominje na kraju svoga teksta, treba reći da je vrhunska islamska vrijednost ovo: “Život, čast i imetak sveti su i nepovredivi.” Može li Rusija odgovoriti na izazove današnjeg vremena poštujući samo ovaj princip?
